Priča čovječanstava 1. dio

POGLAVLJE 16

Priča čovječanstava

 

Povjesničari i arheolozi igraju ključnu ulogu u načinu na koji mi vidimo naš svijet. Oni nas predstavljaju s mnoštvom činjenica koje oblikuju naše trenutne strukture vjerovanja, način na koji zamišljamo Svjetske Ratove, Rimske careve, ili slijetanje na Mjesec; povjesničari postanu čuvari i pripovjedači onoga što se dogodilo u prošlosti. Oni se petljaju u događajima oko gradnje piramida, pa čak opisuju ponašanje i izgled dinosaura. U suštini, sve što se dogodilo prije našeg vremena nam je opisano od strane stručnjaka koji proučavaju te događaje iz prošlosti. Njihove verzije tih davnih i prapovijesnih slika poplave naše umove te u većini slučajeva, one su isklesane u našu pod-svijest kao posljedica kako nam je prošlost predstavljena od strane stručnjaka. Ako oni pogriješe, svi griješimo, i mi nikad ne znamo o tome ili to ispitujemo​​. Očekujemo da će nam stručnjaci reći samo istinu i ništa osim istine. Žalosno je da vrlo malo ljudi ikada sazna o iznosu nagađanja koje se dešava u ovim cijenjenim zanimanjima. Sve što morate učiniti je uzeti knjigu povijesti od prije 50 godina i to usporediti s načinom na koji su ti povijesni događaji prikazani danas. Biti ćete fascinirani kada vidite koliko se oni razlikuju. Stvar je u tome da su povijest, kao i arheologija,  dnevne znanosti i što otkrivamo više, mijenjamo naš objektivni pogled na određene događaje prema važnosti naših otkrića. Znanstvenici i vođe su jednako krivi za oblikovanje ljudskih ideja i stvari oko njih. U većini slučajeva znanstvena otkrića temelje se na privremenim rezultatima na temelju hipoteza, teorija, špekulacija i vjere u konačni ishod. U Srednjem Vijeku ljudi su zaista vjerovali da je svijet ravan. Bojali su se za živote hrabrih istraživača koji su odlazili u nepoznate krajeve, preko oceana, gdje će ih sigurno progutati čudovišta koja su živjela na dnu ruba svijeta. Postoje spisi iz naše ljudske prošlosti koji govore o takvim stvarima, a ipak bilo bi smiješno ponovo uvesti takve teorije. Prije sto godina, vodeći znanstvenici su rekli da čovjek nikada neće moći letjeti. U 1903, kada su braća Wright letjeli svoj ​​prvi avion u Kitty Hawk, vodeći fizičar tog vremena je odbio prisustvovati demonstraciji kao što je on objavio da “Čovjek nikad neće letjeti stroj teži od zraka “. Takvi iskazi imali su veliki utjecaj na gledišta mnogih običnih ljudi koji su vjerovali takozvanim stručnjacima svog vremena. U ovom slučaju to je potaknulo urednike lokalnih novina da napišu članak koji navodi znanstvene činjenice kao što je prikazano od strane eminentnih vlasti, koje odmah okrenu avanturističke pokušaje u upitne razonode. To je moralo utjecati na razvoj braće Wright ‘ i eventualno retardiralo njihov napredak koliko mi znamo. Čak i danas, u vrijeme kada se sve treba smatrati mogućim, neki znanstvenici su još uvijek krivi za ubojstvo nove ideje na temelju njihovih osobnih perspektiva. Povjesničari su poznati za skrivanje činjenica ili novih otkrića, kao i arheolozi, za sve vrste osobnih razloga. Vlade su čuvale tajne od svojih ljudi od kako postoji vlada na zemlji, navodeći sve vrste glupih razloga, od kojih se pitanje nacionalne sigurnosti koristi kao zajednički izgovor. Crkve i druge vjerske organizacije su čuvale tajne od njihovih sljedbenika iz razloga koje samo oni čini se mogu opravdati. Čak i sportski timovi i njihovi menadžeri čuvaju tajne od svojih navijača u današnjoj visoko konkurentnoj sportskoj industriji. Mnogo toga se može reći za postojanje bezbroj tajnih društava sa svim svojim navodnim moćima i utjecajem, a ipak svijet je smješten na rubu samouništenja. Kada gledamo na neke od najvećih dostignuća u posljednjih nekoliko hiljada godina, od kad smo izašli iz pećine kao civilizirana vrsta i krenuli na put ubrzanog razvoja, mi se stalno spotičemo na Mračna Doba kada izgubimo svo ljudsko znanje . Mi se polako ponovno uzdignemo iz tih vremena kao nove vrste, otkrivamo znanje, ali nekako to znanje je bilo s našim precima hiljadama godina. Ali opet, povjesničari i arheolozi postaju plijen vlastite nesigurnosti. Ako oni ne razumiju nešto, ili ako se ne uklapa u njihov okvir referenci, klasificira se kao fikcija, ezoterija, new-age ili mitologija. Ove vrste radnji su učinile Čovječanstvu veliku štetu kada je u pitanju rješavanje problema naših početaka. Tu su izuzetno pametni ljudi koji su posvetili velike dijelove svojih života čišćenju mutnih voda naše drevne prošlosti, ali njihova vjerodostojnost kontinuirano je ugrožena od kratkovidnih ‘stručnjaka’ s drugom osobnom agendom. Ove agende mogu biti tako nevjerojatno suptilne da mi ni ne shvatimo da smo manipulirani i uvjereni u nešto što nije baš tako.

Imam dva osobna favorita koja me zanimaju mnogo godina. NLO i piramide. Nikada nisam vidio NLO ili bio otet, ili ‘astralno putovao’ ili imao neke čudne ekstrasenzorne interakcije s ‘vanzemaljcima’, ali ja pokušavam zadržati razumnu perspektivu na cijelu stvar. Stavimo sva viđenja i tzv otmice u jedan divovski lonac za jednu minutu i zamislimo da su svi od njih u krivu. Oni su svi vidjeli nešto drugo, svi su iskusili nešto nemoguće, ili su svi samo imali stvarno živopisan san; svi silni ljudi koji su napravili ove tvrdnje stoljećima su svi bili u krivu … svi osim jednog. Jedan NLO koji nije bio imaginarni, ali je bio pravi, stavlja novu perspektivu na stvari i odjednom sve to čini vrlo realnim. U području statistike, gotovo je nemoguće za svaku pojedinu osobu da bude u krivu ili da su jednostavno izmislili stvari. Statistička vjerojatnost takve slučajnosti je mnogo miliona na ‘jedan’. Čak i tada, još uvijek postoji ‘jedan’. . I taj ‘jedan’ može promijeniti naš svijet dramatično ako samo prihvatimo ovu novu stvarnost i naučimo više o tome. Moj bliski prijatelj napravio je zanimljivu opasku rekavši da biti otvornog uma je kao biti trudan. Ili jesi, ili nisi.

Moja druga omiljena je priča o piramidama. Sjećam se kako sam bio impresioniran kao dijete kad sam vidio detaljne slike robova kako vuku divovske monolite, jedan po jedan, za izgradnju tri najveće strukture na svijetu, čak i za današnje standarde. Opisi tačno kako su išli oko dobivanja kamena, oblikovanje, izgradnje rampe, stavljanja na saonice i povlačenja na svoje mjesto. Svi ti robovi koji su živjeli od izgradnje piramide su bili odgovorni za povlačenje 1,6 miliona divovskih stijena, uz strme rampe, svaki težine između 1.5 i 3.5 tona, pažljivo stvaranje prolaza i unutrašnjih komora, sve urađeno tako čvrsto da ne možeš stisnuti vlat trave između njih. Na to, oni pokrivaju ove nevjerojatne strukture sa savršeno uglađenim bijelim vapnencem u prosjeku 15 tona svaki, koji je imao čak i veću razinu tačnosti u zglobovima. Trebalo bi hiljade radnika najmanje 50 godina za dovršetak ako bi uspjeli uklopiti 100 kamenja po danu. I sve to, samo da bi jedan faraon mogao biti pokopan u njoj? To me neizmjerno impresioniralo kada sam imao deset godina, ali kad sam počeo čitati malo više o tim mističnim strukturama, shvatio sam da je tu bilo puno više nego što se čini, i da nismo bili toliko sigurni o tome tko je zapravo izgradio Veliku Piramidu, ali mi mislimo da je bio kralj Khufu. Od tog dana sam odlučio da nikada ne vjerujem ništa što povjesničari napišu,  već se sam informiram o situaciji i formuliram svoje ​​informirano mišljenje. Ja bih puno više volio da naša djeca u školi uče da ne znamo tko je izgradio piramide, dopuštajući da njihovi umovi apsorbiraju stvarnost i formuliraju svoje vlastite teorije kako rastu i traže tragove. Moramo prestati stvarati apsolutne izjave o prošlosti koja se gradi na fragmentima špekulativnog znanja od strane “stručnjaka”. Šteta koja je uzrokovana milenijima će uzeti mnogo ispravljanja, kako bi omogućilo ljudima da oslobode svoje misli i počnu razmišljati za sebe s pravim znanjem koje su vlasti i posebno vjerske vođe čuvale od njih , od kojih je većina bila isprana zbog vlastitog nedostatka znanja. Ili bi moglo biti da oni imaju znanje koje  ne žele podijeliti s nama? Vjerski i politički strah u kojima većina ljudi živi je ogroman i potrajati će stoljećima da se to preokrene. No, moramo početi negdje. Mnogi pisci koji su izazvali konvencionalne popularne sisteme vjerovanja rastu u broju i njihovi čitatelji otkrivaju nove horizonte ljudskog znanja u većem broju svaki dan. Kao i u povijesti, samo će vrijeme otkriti stvarne činjenice koje okružuju naše ljudske korijene.

Ja sam krenuo na ‘pravedni’ napad na znanosti zbog moje osobne agende. Razvio sam potrebu da dijelim informacije koje sam apsorbirao tokom 20-godišnjeg razdoblja, sa onima u potrazi za nečim laganim i sočnim za čitati. Nadam se da će motivirati druge da učine svoje grebanje i otkriju nove dokaze pokopane ispod milenija dezinformacija. Čini se da je sada vrijeme kada sve više i više ljudi traga za novim odgovorima o misteriji naših početaka. Oni nisu zadovoljni s razrijeđenim odgovorima, razlozima i vjerskom retorikom kojom su bili hranjeni. Dakle, kada govorimo o događajima koji su istinski izazov naših osobnih uvjerenja, i kada predložimo nove teorije koje uzdrmaju temelje popularnih ustanova, moramo se uzdići iznad tih nesigurnosti i podsjetiti se da stvari nisu uvijek kao što se čine. Padne mi na pamet popularni primjer dvoje ljudi koji gledaju objekt sa suprotnih strana. Što jedan vidi, je potpuno drugačije od onoga što drugi vidi. Zadržite ovo na umu dok polazimo na posljednje  putovanje u otkrivanje naših ljudskih korijena.

Ovo poglavlje će nas odvesti na epsko putovanje novih otkrića, tako fantastično da će naš prirodni instinkt biti da to blokiramo. Od 1970-ih, kada je više znanstvenika postalo privučeno Sumerskom prijevodu glinenih pločica koje su kupile prašinu u podrumima mnogih muzeja svijeta, cijeli novi val informacija počeo je da se pojavljuje. Odjednom smo bili izloženi novoj civilizaciji koja je prethodila sve ostale, koja je govorila drugi jezik i pravila reference na vrijeme prije svoga odakle je došlo svo njihovo znanje. Opet, mnogi konzervativni znanstvenici su pokazali veliku suzdržanost i većina knjiga napisanih o tim novim nalazima je svrstana pod mitologiju ili fikciju. Tu je, međutim, bio i veliki broj autora koji su identificirali da u ovim pričama iz drevne prošlosti postoji mnogo više nego što se čini. Erich von Daniken doista je popularizirao cijeli koncept ‘izvanzemaljskih aktivnosti’ na Zemlji u prapovijesti već u 1960 sa knjigom (Chariots of the god) Božja Kola dopuštajući čovječanstvu da počne razmišljati o mnogim neobjašnjivim pojavama naše prošlosti. Njega su slijedili mnogi drugi uvaženi istražni književnici, znanstvenici i autori koji su njegov smjer uzdigli na veće visine. No Zecharia Sitchin je taj koji je istinski gurnuo novo dešifrirano Sumersko klinasto pismo na najveće visine u njegovih devet knjiga koje se bave uglavnom sa sadržajem Sumerskih glinenih pločica i zahrđalom istinom iza njih. On je postao jedan od vodećih prevoditelja Sumerskog jezika i predstavio je dokaze tako živopisne i uvjerljive, da se doista teško natjecati. Veliki dio ovog posljednjeg poglavlja i priča o čovječanstvu od početka našeg vremena na Zemlji do oko 2000 godina prije Krista, dolazi iz mnogih prevedenih Sumerskih pločica i nekih drugih pločica koje su se pojavile još od 70-ih godina. Dolazi iz povezivanja priča razbacanih drevnih kultura i prepoznavanjem zajedničkih dijelova koji vode do jednog jednostavnog zaključka. Zaključak koji nam je izložen u hiljadama prevedenih glinenih pločica, kamenih rezbarija, pečata, stela, i drugih spisa iz mnogih kultura, koje jasno sjaje svjetlo na ono što doista jesmo, odakle smo došli, i zašto smo ovdje. To je, nakon svega, jedno pitanje koje prođe kroz većinu ljudskih umova. Ovi spisi svi imaju jednu zajedničku stvar, a to je njihova reference na Sumerske bogove koji su došli iz dalekih zemalja i dali prvim ljudima svo njihovo znanje. Priču je dramatično zabilježio Zecharia Sitchin u (Lost Book of Enki) Enkijova Izgubljena Knjiga, koja je kompilacija prijevoda klinastog pisma Sumerskih pločica u razdoblju od nekih 30 godina. U više navrata, glinene pločice koje se nalaze u različitim dijelovima Mezopotamije se odnose na iste događaje dajući nam dovoljno dokaza o njihovoj validnosti. Sada je vrijeme da shvatimo da smo otišli daleko izvan nagađanja. Nakupili smo kritičnu masu dokaza da utješimo otrovne kritičare i zatucane učenike mediokriteta.

Došlo je vrijeme da prihvatimo da mi nismo vrhunac civilizacije, da tek sada izlazimo iz kolijevke znanja, i moramo se suočiti s činjenicama naših genetski stvorenih početaka. Najnevjerojatniji dio svega toga je da Bog nije imao ništa sa tim, ali mnogi bogovi naše daleke prošlosti su bili pravi izumitelji i manipulatori našeg jada ovdje na Zemlji. Također se moramo pomiriti sa činjenicom da nema ‘vanzemaljaca’ u ovaj velikoj novoj istini sa kojom se moramo suočiti. MI SMO VANZEMALJCI. Mi smo stvoreni kao “primitivni radnici” od strane astronauta sa drugog planeta i u njihovom vlastitom imidžu, prije neki 450.000 godina, za obavljanje potrebnih radova na njihovom novonaseljenom planetu. Imamo mnogo njihovog DNK u našim tijelima i zbog toga im sličimo. Dio strašne istine s kojom se moramo pomiriti, je da su ljudi doista ‘slučajni nusproizvod drevne kolonizacije Zemlje od strane Anunakija sa Nibirua. Ljudi su nastali zbog samo jednog razloga, da budu rob radnici u rudnicima zlata i ništa više. Važnost koja se veže za naše postojanje je ona koju smo stvorili u našim glavama tijekom milenija neznanja i evolucije pod vodstvom opresivne kontrole naših kreatora. Ali Anunakiji su imali svoje personalne probleme na novom planetu i oni nisu  trošili previše vremena brinući se o dobrobiti novog ‘primitivnog radnika’. Naš primarni zadatak je bio da radimo zlatne rudnike i oslobodimo bogove od napornog rada. Ovi prvi doseljenici na Zemlji morali su obaviti ključni zadatak za svoje vođe na vlastitom planetu, baš kao i naši astronauti na mnogim slijetanjima na mjesec i letovima na Međunarodnu Svemirsku Stanicu, Alfa. Imali su svoje vlastite probleme i razlike, a ‘mi ljudi’ zaista nismo bili njihov prioritet. Ljudi su ipak bili važno sredstvo za vađenje zlata iz zemlje. Sve će to biti otkriveno u velikom detalju pomoću prijevoda iz davnih pločica.

U poglavljima koja su vodila do ove točke, gledali smo u naš DNK i njegove nedostatke, njegovu apsolutnu kontrolu nad našim fizičkim i mentalnim sposobnostima, istražili smo ljudsku ćeliju i zapitali činjenicu da takav savršen organizam na kraju umre, dok realno treba postojati zauvijek, istražili smo pitanje ropstva i našu opsjednutost zlatom od najranijih vremena čovječanstva, putovali smo natrag u vrijeme da usporedimo evolucijske staze nekih daljinski srodnih vrsta sa nama, čak smo i obnovili termin ‘panspermia ‘u vokabularu čitatelja i naveli činjenice da život postoji svugdje u svemiru. Sada kada smo postavili scenu sa nadom da smo osigurali dovoljno hrane za misli za priupitivanje anomalije našeg postojanja, počnimo od početka. Od vremena kada je prva skupina astronauta sa drugog planeta stigla na Zemlju i otkrila da sadrži zlato … metal spasa koji su tražili  u Sunčevom sistemu.

Dolazak na Zemlju sa Nibirua

Sumerske pločice se odnose na to kao “stara vremena” kada su Anunaki prvi put došli na zemlju i “prethodna vremena” kad su bili na Nibiru. Sitchin prevodi:

“U stara vremena bogovi su došli na Zemlju i stvorili Zemljane. U prethodnim Vremenima, nitko od bogova nije bio na Zemlji, niti su Zemljani bili oblikovani. U prethodnim vremenima, prebivalište bogova bilo je na vlastitom planetu;

Nibiru je njegovo ime. ”

Glinene Ploče se odnose na eliptični orbiti Nibirua kao ‘1 Šar ‘, koja iznosi 3 600 zemaljskih godina, to je također jedan od razloga zašto imamo 360 stepeni u našim krugovima. Nibiru dolazi u blizinu Sunca, križa staze većine planeta do Marsa i asteroidnog pojasa i onda puca van u duboki svemir baš kao i mnogi od dugoročnih kometa koje biste vidjeli svakih nekoliko hiljada godina. Dakle, mi ne bi trebali biti iznenađeni da ga astronomi ne mogu naći u Sunčevom Sistemu, jer u svojoj apogeji (najdaljoj točki) Vjerojatno je 3-5 puta daleko koliko je Pluto od Sunca. Nibiru građani su napredovali na mnoge načine, a ipak se čini da su na drugoj razini od našeg trenutnog stanja razvoja. Ja bih usudio reći da su naša ljudska prava zakonodavstva nadmašila njihov ​​pristup temi prije sve te hiljade godina. Nibiru je bio pod vlašću kralja, pa ćemo vidjeti kako je to sve bilo nametnuto nama, novoj ‘Zemaljskoj’ vrsti, u budućim godinama. No, oni su rascijepili genetski kod i imali su jasno razumijevanje kako DNK može biti manipuliran. Njihova stalna referenca o besmrtnosti čini očito da su oni osvojili genetski defekt koji uzrokuje ‘smrt ćelije’ i ljudsku smrt. Njihov planet nije bio bez sukoba i te karakteristike stigle su s njima na novi planet zvani Zemlja. Postoje mnoge reference o različitim razdobljima njihovog boravka i to je razlog zašto možemo izračunati kada su Anunaki zapravo stigli na Zemlju. U The Lost Book of Enki (Enkijova Izgubljena Knjiga) jasno navodi da je Veliki Potop bio u “120. Šaru “.

“U 120. Šaru je očekivan potop. U desetom Šaru u životnoj dobi Ziusudre potop je bio u tisku. ”

To bi smjestilo poplavu 432.000 godina nakon njihovog dolaska. Znanstvenici se uglavnom slažu da se Veliki Potop dogodio oko 11.000 godina prije Krista, što stavlja dolazak Anunakija na Zemlju prije nekih 443.000 godina. Važno je pratiti ove vremenske reference, jer one igraju ključnu ulogu u podržavanju mnogih aktivnosti i razvoja ljudskih početaka i stvaranje prvih ljudi, Adam i Eva prije oko 200.000 godina. Bio je ipak vrlo dobar razlog zašto su drevni astronauti stigli ovdje, to nije bila samo neka slučajna odluka hrpe udaljenih astronauta. Nakon što je opisna kao žestoka bitke na Nibiru između postavljenog kralja i nasljednika po rođenju, primirje je bilo pozvano.

“nacija na sjeveru protiv nacije juga uzeli oružje … rat dug i žestok zahvatio je planet … Bilo je smrti i razaranja i sjeveru i jugu … za mnoge krugove pustoš je vladala u zemlji; sav život bio je umanjen.”

Vrijeme ujedinjenja, obnove i mira je slijedilo, veliki gradovi i razvoj zahvatili su planet Nibiru. Tu je živopisan opis Nibiru atmosfere, objašnjavajući kako vulkani stalno hrane debelu atmosferu koja ih štiti od sunca kada su na svojoj najbližoj točki “… vruće razdoblje štiti Nibiru od sunčevih užasnih zraka…” i “… u hladnom periodu unutarnja toplina Nibiru drži oko planeta poput toplog kaputa … “moramo se prisjetiti da se planet udaljava daleko od sunca duže nego kad je bliže suncu, stoga treba gušći zaštitni sloj za održavanje umjerene klime za život. Ne razlikuje se mnogo od naše atmosfere, ali izgleda puno deblja i više aktivna. Planet je opisan kao “zrači” planet “crvenkaste boje”. “Crveni planet, crvenkast u sjaju; oko Sunca izduženi krug Nibiru čini.” Dok neki planeti apsorbiraju toplinu i energiju, drugi zrače toplinu. Nibiru je takav planet. To je razlog zašto može preživjeti duga razdoblja u dubokom svemiru, prije povratka bliže suncu svakih 3600 godina. Nibiruov obilazaka oko sunčeve neposredne blizine može potrajati 600 godina, dok čini svoj ​​put u duboki svemir baš kao kometa.

No, Nibiru je bio uznemiren planet, njegova atmosfera je bila poremećena nekom kozmičkom silom, koja je počela imati razarajući utjecaj na zemljišta, životinja i ljude. Teškoća je pogodila sviju i počela prijetiti miru. Oštre zrake sunca su uništavale usjeve i oranice, što je učinilo velike dijelove nepogodnim za život. Ništa novo za nas na Zemlji u 21. stoljeću? “U atmosferi kršenje je došlo … Nibiruov zrak je tanji postao, zaštitni štit je smanjen.”

Oni su pokušali sve vrste lijekova za liječenje rastuće rupe u njihovoj atmosferi s malo uspjeha. “U zemlji svađa je u izobilju, hrana i voda nisu bile … u zemlji jedinstvo je nestalo; optužbe bile u izobilju.” Mi se također možemo odnositi na optužbe i nedostatak jedinstva u našem vremenu, kada usporedimo svjetsko neslaganje o mnogim pitanjima koja prijete okolišu, Greenhouse Effect i ozonska depilacija. Ponovno gledamo u nasljedne osobine koje su prošle do nas od Anunakija. “Kiše su zadržane, vjetrovi pušu teže; izvori iz dubine nisu došli.”

Zvali su sastanak Vijeća i pod savjetom nekih bistrih znanstvenika, donijeli odluku da koriste zlato u finom prahu raspršeno u atmosferu da začepi rupu. “… Korištenje metala, zlato je njegovo ime. Na Nibiru je rijetko, unutar Razbijene Narukvice je u izobilju “.

Važno je napomenuti da oni nazivaju Asteroidni Pojas izvan Marsa, „Razbijena narukvica”. To im je bilo poznato iz opisa u Enuma Elish ili Epsko Stvaranje da ima zlata u mnogim fragmentima asteroidnog pojasa. No, hoće li oni biti u mogućnosti da ga dohvate? Vjerujem da ćemo u godinama koje dolaze otkriti bogate zlatne naslage na asteroidnom pojasu za koje su Anunaki znali prije 500 hiljada godina.

“To je bila jedina tvar koja se u najfiniji prah mogla smrskati; uzdignuti visoka do neba, suspendirana je mogla ostati.” Dakle, dok su slali svemirske brodove da pribave zlato, oni su također pokušavali aktivirati uspavane vulkane. “S projektilima vulkane napasti, njihovu dormantnost požuriti, njihovo riganje povećati.” Ali niti jedan od tih pokušaja nije radio dok je planet polako klizio u ekološku katastrofu. Kralj tog vremena bio je slab, s malo vještine da donese teške odluke. Nezadovoljstvo i protivljenje raslo je protiv njega dok nije bio svrgnut od strane Alalu, koji je došao na prijestolje. Tada je otkriveno da je Alalu zapravo nasljednik po zakonu, jer je on bio sin prethodnog kralja i njegove priležnice polusestre. Ovo je, inače, odakle su izvedeni Biblijski sukcesijski zakoni .Dijete od čovjeka i njegove polusestra bilo je prvo u liniji kao nasljednik, a ne dijete od čovjeka i njegov nevezane supruge. Vidjet ćemo kako će Anunaki primijeniti ovo pravilo na Zemlji i to prenijeti na Hebreje, Egipćane i druge civilizacije. No, prije nego što je Alalu mogao biti zaređen, mladi princ po imenu Anu se predstavio, tvrdeći da je on bio pravi potomak velikog kralja An. Proučavali su njegovo podrijetlo i došli do zaključka da je on bio čisti potomak, i time prema zakonima sjemena i sukcesije Anu je trebao biti kralj. Nakon nešto više promišljanja, konačno je odlučeno da Alalu ostane kralj a Anu bude njegov ‘peharnik’, u interesu mira i stabilnosti. Ovo je također vrlo rani primjer koalicijskog parlamenta.

“Živimo u miru, zajedno Nibiru na obilje da vratimo. Dopusti mi da zadržim prijestolje, a ti zadrži sukcesiju “, rekao je Alalu Anu, i” na ovaj način Alalu na prijestolju ostao sjediti “.

Jedan od njegovih prvih zadataka je bio da pronađe zlato u ‘Razbijenoj Narukvici’ tako da je on poslao “nebeska plovila u potragu za zlatom”, ali svemir može biti okrutno mjesto, i misija je bila ogromna katastrofa. Svi svemirski brodovi koji su poslani na iztraživačku misiju su uništeni od strane asteroida. “Razbijena Narukvica brodove je slomila …” Nakon devet šarova na prijestolju i vrlo malo napretka u olakšanju planeta, Anu je izazvao Alalu. Koliko god oni bili tehnološki napredni, imali su neke zanimljive običaje. Ritual je da se dva protivnika sastanu u borbi jedan na jedan potpuno goli. To je način napisan prije oko 4 500 godina, i tu su Grci dobili neke od njihovih kulturnih utjecaja.

“U devetom Šaru Anu dao bitku Alalu. Za borbu rukama s tijelima golim, Alalua je izazvao … Oni se hrvali jedni s drugima u javnom trgu … ”

Kako je sudbina htjela, Anu je pobijedio Alalu i zamijenio ga na prijestolju Nibirua. On je imao velike planove o tome kako spasiti atmosferu planeta od daljnjeg uništavanja. Alalu, očito potresen događajima je planirao dramatičan čin nekako pokazati svoju nadmoć nad Anu. On je ‘ukrao’ jedan od naprednih svemirskih brodova i odletio prema Razbijenoj Narukvici. “… Na mjesto nebeskih kola on je žurno otišao … u bacanje projektila kola Alalu popeo … zapovjedničko sjedalo okupirao … što-pokazuje–način na koji je zapalio … Vatreno kamenje je uzburkao; njihov šum poput glazbe bio … neznan drugima, u nebeskom brodu Alalu sa Nibirua pobjegao. ”

Njegov bijeg je bio kao posljednji pokušaj da pokaže da je bio pametniji, ili vrijedan neke vrste poštovanja od ljudi Nibirua, i nekom čudnom igrom sudbine, on je postigao upravo to. On je postavio njegov smjer za Zemlju, očekujući da će tamo pronaći zlato. No, kako bi on mogao znati da je zemlja imala obilje zlata? Još jednom smo pronašli nevjerojatno otrijeznjujuće informacije u mnogim tabletama, s posebnim osvrtom na Enuma Elish ili Epsko Stvaranja, koje je dobro poznato povjesničarima. To je opisano u detalju kao “nebeske” bitke između bogova. U stvarnosti to je promatranje sa planeta Nibirua, o tome kako se u prošlosti desio veliki nebeski sudara između planeta i mjeseca. To bi se jedino moglo svjedočiti u jednom od Nibiruovih bliskih susreta pri krštenju staze s drugim planetima, dok je zaokruživao sunce. Radi sažetosti, ja ću držati ovaj dio priče kratkom, ali možete dobiti više detalja u Epu o Stvaranju.

PLANET KRIžANJA

Planet Nibiru često predstavljaju ova dva križa. Jedan (lijevo) nam govori da je to bio planet križanja koji je prelazio orbite drugih planeta. A drugi simbol (desno) pokazuje da je Nibiru  također blistava planeta koja zrači vlastitu toplinu.

To je priča koja je napisana u velikom detalju na glinenim pločicama. Promatranja su takva, da se to samo moglo dogoditi promatrajući zbivanja s planeta Nibirua, koji je bio u središtu sudara, ali nije zapravo sudaren ni sa čim. Prije mnoge milijune godina, postojali su Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Tiamat, Jupiter, Saturn, Neptun, Uran, Pluto i Nibiru, koji je došao u kontakt s drugim planetima svakih 3600 godina. Tiamat je bila velika planeta, nekoliko puta veličine Zemlje, u orbiti gdje je danas asteroidni pojas. Na jednoj od svojih sudbonosnih orbita, Nibiru je došao vrlo blizu Tiamata, tako blizu da su njihovi sateliti zapravo sudjelovali u nekoliko dramatičnih kozmičkih sudara. Knjiga opisuje to vrlo dramatično, tako da je gotovo poput Grčke tragedije, i zbog tih razloga je pogrešno protumačeno od mnogim povjesničarima i astronoma. Većina znanstvenika sada shvaća da je to zapravo opis kozmičkog sudara između Tiamata i njezinih 11 mjeseca, sa Nibiru. Iz transkripta saznajemo da je Nibiru imao sedam mjeseca, koja su “napala” bespomoćni Tiamat, poderali njen trbuh, razbili njeno tijelo, i raspolovili je u dva. “… U dva dijela je podijeljena, grudi od njezinih nižih dijelova odvojeni.”

Ishod ovog ‘EPA’ je dok su mjeseci tukli planetu, promatrači su zapravo mogli vidjeti mnoge tvari koje je skrivala. Jedan od najobilnijih metala prisutnih je bilo zlato. “Njezine unutarnje kanale srezao njezine zlatne žile gledao s divljenjem.” To su sudari na putu prema suncu, i to se nastavilo i kada se Nubiru vraćao na putu natrag. Jedan od velikih mjeseca kojeg ploče nazivaju “Sjeverni Vjetar” udario je u Tiamat, razbio je gornju polovicu planeta koja je odletjela u svemir prema suncu. Kingu, koji je bio jedan od Tiamatovih mjeseca, slijedio je divovski komad planete zbog njenog zamaha, prije nego se veliki komad smjestio u svojoj orbiti izvan Marsa, i uhvatio manji Kingu zauvijek kao svoj mjesec. To je cijena koju je Kingu morao da platiti za svoje destruktivne snage, tablete nam govore. “Nibiruov je Vjetar na Tiamatu lebdio, brišući nad njenim šikljajućim vodama … U sjajnoći je Tiamatov gornji dio od regije nepoznatog prenošenja. S njom vezani Kingu također je bio protjeran, prekinutom dijelu pratilac da bude. “

2. nastavak

Ostatak planete Tiamat je bio uništen i razbijen u komadiće, što je postalo poznato kao asteroidni pojas, ili kovana narukvica, za Sumerce. “Sa svojim buzdovanom razbio na komade, a zatim ih zajedno nanizao da formira kovanu narukvicu.”

Drugi veliki komad i njegov novi preveliki mjesec koji su sada bili u kolektivnom orbitu oko Sunca, su postali poznati kao Zemlja i njezin mjesec. Anunaki su se kroz Sumerske tablete i dalje odnosili prema Mjesecu kao Kingu. Tijekom tih sudara, bilo je puno prenesenih materijala i ‘sjemena života’ između svih tih tijela, što objašnjava zašto je Zemlja naslijedila mnogo istih životnih oblika kao Nibiru. Također je postalo očito da je novi planet Zemlja bila bogata u zlatu kao što su bili fragmenti asteroidnog pojasa. Nadalje, to odgovara na zagonetno pitanje zašto je Zemljin mjesec toliko velik, i kako su Anunnaki znali o zlatu na Zemlji. Kako je vrijeme prolazilo Zemlja se stabilizirala kroz gravitacijske i centrifugalne sile, dopuštajući životu da se razvije i napreduje. Život se dobro razvio na Zemlji dok kriza na Nibiru nije počela da utječe na planetu, ali što je još važnije, Nibiruanci su znali da je Zemlja bila bogata u zlatu. To je razlog zašto je Alalu odletio prema planeti iza Kovane Narukvice. Oni nikada prije nisu uspjeli proći kroz asteroidni pojas, i iz ploča smo saznali da je to bio vrlo opasan posao. Kao što je ranije opisano, ni jedan od svemirskih brodova poslan kako bi tamo pronašao zlato, nije se vratio. Alalu je znao ako pronađe plemeniti metal na Zemlji,  gotovo je mogao ucjenjivati Nibiru. On bi se vidio kao spasitelj svog rodnog planeta. Alaluovo putovanje je opisano tako slikovito da čak 5.000 godina kasnije, možeš predočiti slike opisane u glinenim pločicama. Trebao bih vas podsjetiti da se Sumerske tablete često odnose na stjecanje znanja i informacija iz drugih izvora iz ‘Prethodnog Doba’ mnogo hiljada godina prije nego što su tablete bile upisane. Mi ne znamo da li su priče bile prenesene usmeno ili ako su zabilježene na neki drugi način, ali količina informacija je i detalja je previše kompleksna da bude samo usmena predaja.

“Jahao poput orla, Alalu nebesa skenirao, ispod, Nibiru je kao lopta u praznini visio … On je ponovno pogledao, Nibiru velika lopta se pretvorio u malo voće … Sljedeći put kada je pogledao, u široku tamu vidio Nibiru je nestao.”

I tako je putovao brzo prema Zemlji. Opisuje njegovu žalost, ne znajući što da očekuje i dali će preživjeti. Opisuje njegov ​​let pokraj svih planeta dok im je prilazio i prošao izvana, diveći se njihovom spektaklu. Opisuje kako je putovao pored Saturna ili “Anšar”, “…  čeoni princ nebesa …” sa svojim “… svijetlim prstenjem blistave boje (Saturn) …” Onda je Alalu putovao prema divu “Kišar” ili Jupiter, sa svojim “kovitlajućim olujama zasjenio njeno lice, obojene tačke  micao naokolo …” opisujući veliku crvenu mrlju na Jupiteru.

Nevjerojatno je svjedočiti ove savršene opise u tekstovima koji su čak 5800 godina stari, a uključuju Pluto, Neptun i Uran, koje je naša ‘moderna’ civilizacija tek ponovno otkrila u posljednjih 200 godina. Odjednom Alalu je bio suočen prijetnjom asteroidnog pojasa. “Smrskana Narukvica ispred je vladala, da sruši je očekivala … Od stijena i gromada je zajedno satkana …” Dok joj je on prilazio, podsjetio se kako su asteroidi “… Nibiruova bojna kola kao vrebajući lavovi proždrli”. Ali nekako Alalu je probio put kroz pojas pomoću “smrt donosećim projektilima”. To će postati način za prolaz kroz pojas za druge koji će doći poslije njega. “Kao čarolija Smrskana Narukvice vrata za kralja je otvorila” i tako je Alalu bio na putu pored “crveno-smeđe planete” Marsa prije nego se pojavila”snijegom prekrivena Zemlja, sedma u nebeskom broju.” On opisuje tri regije na Zemlji, bijela na vrhu i na dnu i plava i smeđa u sredini. Planet je imao tanju atmosferu nego Nibiru i manju gravitaciju; “… slabiji nego Nibiruov je njen privlačni neto.” On je koristio neku vrstu skenera za traženje znakova zlata dok se približavao iz daljine. “Zraku koja prodire prema dolje poslao, Zemljinu iznutricu da otkrije.” I tu je… taj plemeniti metal koji je tako očajnički bio potreban da spasi Nibiruovu poremećenu atmosferu. “Zlato, mnogo zlata, zraka je pokazala …” Alalu je sletjeo robusno, ali “Zatim je otvorio oči i znao je da je među živima. Na planetu zlata je pobjednički stigao. ”

Nakon izlaska sa svojom “Orlovskom kacigom” bio je oduševljen da otkrijete da je zrak bio dobar za disanje i štiteće “Riblje odijelo” i kaciga mu nisu bile potrebne. Može zvučati kao velika pustolovina kada je rečeno na ovaj ‘romantični’ način, ali ovdje je bio hrabri pojedinac sam na novom planetu. To bi prepalo i najhrabrije avanturiste. “Zvuka nije bilo … Sam na vanzemaljskom planetu je stajao …”

MARS I ZEMLJA IZ SVEMIRA

Polarne kape jasno su vidljive na Marsu (lijevo) pokazuje da planet sadrži vodu, čak i danas. Vrtložni oblaci i duboka plava boja oceana čini Zemlju (desno) vrlo atraktivnim planetom za svemirske putnike.

Alalu se smjestio u svemirskom brodu da bi mogao preživjeti elemente. Tijekom sljedećih nekoliko dana, istraživao je planet, ali ne bez zaštite. “Podigao je oružje koje je nosio, on je pokupio praktični uzorkivač.” On opisuje kratke dane, slatke mirise drveća, voćnjake, močvare sa zelenom vodom, tamno tlo, i svoju potragu za pitkom vodom. Konačno je pronašao svježu vodu u ‘ tihom ribnjaku’, gdje je naišao na zmiju po prvi put. On nije znao što je to bilo, i to mora da je bilo prvo stvorenje na koje je naišao na Zemlji, koje je motiviralo Anunakije za korištenje simbola ‘zmije’ u tako mnogo aplikacija u budućim godinama. On nije gubio vrijeme u potrazi za zlatom sa svojim “testerom”. On je pronašao obilje zlata u vodama oceana i obalama rijeka. On je hitno poslao poruku na Nibiru znajući da je pronašao rješenje za njihove probleme. “Zvučnik Riječi on uzburkao … Onda prema Nibiru riječi on izgovorio … Na drugom svijetu sam, zlato spasa nađoh; sudbina Nibirua je u mojim rukama …”

Anu i stanovnici Nibirua bili su zapanjeni kada su čuli da je Alalu bio živ, i posebno intrigirani njegovim tvrdnjama o zlatu. Oni su rečeni od njihovih najstarijih mudraca, da je Alalu učen o Tiamatovom obilju vode i zlata. To je bila stara vijest za njega. “O vodenom čudovištu Tiamatu i njezinim zlatnim venama, on je znanje stekao, ako je doista izvan Kovane Narukvica putovao, na Tiamatu(Zemlji), sedmom planetu je njegov azil.”

To je izazvalo puno uzbuđenja i potaknulo ih na akciju. To je točka kada su donesene odluke za slanje pune ekspedicije na Zemlju kako bi provjerili tvrdnje o zlatu i uspostavili bazu. “Ako na Tiamatu zlato je doista našao, dokaz nam je potreban,  je li za zaštitu naše atmosfere dovoljno?”

Nibiruanci su imali nevjerojatnu mogućnost da pretvore nevolju u stabilnost, značajnu osobinu koju mi još uvijek pokušavamo svladati.  Ali nadajmo se da će nam DNK koji smo naslijedili od Anunnakija omogućiti da postignemo to stanje uma. Tu su ipak ohrabrujući znakovi mirotvorstva koje mi kao ljudi prikazujem u velikom izobilju u 20. i 21. stoljeću poslije Krista. Beskrvna revolucija u Južnoj Africi i njen 180 stepeni preokret od opresije do demokracije je jedan takav primjer i ‘Narančasta’ revolucija u Ukrajini je još jedan. U mnogim slučajevima, kao što ćemo vidjeti, Nibiruanci rješavaju konfliktne situacije jednostavnim odlukama.  Djeca Anunakija koji će biti rođena na Zemlji u kasnijim godinama, su ti koji ne posjeduju iste karakteristike tolerancije i praštanja, kao njihovi roditelji. Na karaju svega  njihov antagonizam i pohlepa su uzrok stalnog sukoba između bogova i to je prešlo na nas robovsku vrstu koja je počela oponašati svoje majstorske bogove.

Alalu prenosi dokaz o pronađenom zlatu na Nibirua kroz dobro opisani tehnološki manevar. “Iz Testera kristalnu iznutricu on je uklonio, iz uzorkivača kristalno srce izvadio. U Govornik on kristale umetnuo, sve spoznaje da prenese. “Svatko na Nibiru je bio zaprepašten dokazima o zlatu, i počeli su da planiraju misiju na Zemlju. Ea (Enki) je prvorođeni sin kralja Anu, Dok je Enlil drugi sin, ali putem sjemena i sukcesije, Enlil je držao viši rang, jer je on bio sin Anua i njegove polusestre. Nakon nekog ozbiljnog razmatranja odlučeno je da Ea, a ne Enlil voditi prvu ekspediciju na Zemlji, jer je bio bolji znanstvenik. Učinili su mnogo istraživanja i priprema prije nego što je brod poslat prema Zemlji. Oni su planirali tijek …       ” Ploču sudbina za misiju je oblikovao.”

Postoji nekoliko referenci na činjenicu da oni koriste vodu kao izvor pogona. Je li moguće da su oni koristili vodik na taj način tada, što mi tek sada počinjemo koristiti u 21. stoljeću? “Ako je voda sila, gdje bi je mogli nadopuniti? Gdje na kočiji će biti pohranjena, kako će sila biti pretvorena? “Oni su okupili 50 ‘junaka’ da krenu na misiju i spremili su najveća kola za putovanje, opremljena sa svim potrebnim alatima. Dan Einog odlaska je bio vrlo sličan  oproštaju NASA lansiranja, mnogi ljudi su se okupili da vide lansiranje. Ea je bio posljednji da se ukrca, ali ne prije nego ga je kralj Anu blagoslovio i zaželio mu zbogom. “Enlil sa svojim polubratom zaključao ruke. Budite blagoslovljeni, budite uspješni, on mu je on rekao. “Ovo je vrijeme kada su braća bila dobra i vrlo malo mržnje je postojalo među njima. To će se međutim promijeniti tijekom godina koje dolaze, dok preuzimaju kontrolu nad Zemljom i počne ne slaganje na raznim pitanjima. Ono što nalazim vrlo osvježujuće je način na koji Anunnaki ponašanje nalikuje na ponašanje ljudi danas. Imamo puno više zajedničkog s njima u 21. stoljeću nego što su ljudi imali u bilo kojem trenutku u prošlosti. To je uglavnom zbog naše razine stručnosti, naših znanstvenih otkrića i medicinske podvige su gotovo paralelne onome čemu su oni sudjelovali prije sve te hiljade godina. Mi se borimo da spasimo naš planet od okolišnih katastrofa;  istražujemo ​​druge planete u našem sunčevom sistemu, i gotovo smo savladali znanost genetskog inženjeringa. Mi smo se ipak digli iznad kraljevstva i monarhije, samo da ih zamijenimo pohlepnim kapitalističkim sistemom koji zapravo ne promovira ravnopravnost i stabilnost. Pohlepa gen koji sam spomenuo u brojnim prilikama je jasno vidljiv u našim društvenim strukturama. Pitam se kako su Nibiruanci rješavali taj problem pohlepe i socijalne interakcije? Ima li još lekcija koje bi trebali učiti od njih?

Putovanje na Zemlju nije bilo ugodno, ali opisi planeta su zapanjujući dok su bili na putu kroz opasni asteroidni pojas. To je bila očito velika prepreka za prijeći i samo jedna osoba je to uspješno učinila prije. Iz prijevoda možete osjetiti  da su se osjećali neugodno o mogućnosti prolaska kroz pojas. “Iza petog planeta Kovane Narukvica vreba.” Uzelo je mnogo rada i  grupnog napora da se napravi put kroz pojas. Što je još više začuđuje, jeste opis kako su koristili vodu kako bi rastjerali stijene. Oni su čak opisali kako su se stijene okretale dok su putovale kroz svemir, fenomen koji smo tek nedavno otkrili. “Prema mnoštvu okrećućih gromada kola su žurila …  Ea je dao riječ, sa silom od hiljadu junaka tok vode je gurnut.” To je bila iznimno inventivna tehnika, ukazujući na pravi genij znanstvenika Ea. Da je koristio eksplozivno oružje da probije njegov ​​put kroz pojas, brod bi bio u prijetnji od mnogih fragmenata. Korištenjem potiskivača vode u kontroliranim sukcesijama, iznova i iznova, oni su uspjeli probiti jasan put kroz pojas za brod da prođe nesmetano. To zvuči kao naučna fantastika, a ipak dolazi iz glinenih ploča starih hiljadama godina. Ako vas to ne natjera da mislite, ništa neće. “I onda na kraju put je bio jasan, neoštećena kola su mogla nastaviti.”

Akcija čišćenja puta ispraznila je njihove zalihe vode, i bili su u nevolji. Na njihovom prilasku šestom planetu koji su zvali Lahmu (Mars), vidjeli su da planet reflektira sunčeve zrake. Shvatili su da ima vode na njemu i nastavili su da slete na njega i napune svoje zalihe. Zabilježili su da gravitacija na Marsu nije bila jaka kao što će biti na Zemlji kasnije – još jedna činjenica koju drevni Sumerci nisu mogli znati. U ovom trenutku Mars je još uvijek imao atmosferu i opisali su prizor iz svemira.

“Prizor za vidjeti je Lahmu … mnogo boja je, snijeg je bila njegova kapa, snijeg su njegove sandale … Postoji voda na Lahmu, Ea je govorio … na planetu neto nije veliki, njegova sila je za rukovanje laka …” oni su s lakoćom sletjeli na Mars za kratki pit stop. Na obalama jezera dok su uzimali vodu, Ea je napravio sve vrste promatranja i zabilježio ih u svoju knjigu znanja. Voda je bila dobra za piti, ali zraka nije bilo dovoljno za disanje, što znači da im je bila potrebna njihova “Orlovska Kaciga” za disanje.

MARS

(lijevo) Dokazi vodne erozije na Marsu. Samo jedan od mnogih primjera koji pokazuju da je Mars imao obilje tekuće vode u prošlosti.(desno) Jasna fotografija južne polarne kape pokazuje obilje vode u smrznutom stanju. Sumerci su već prije 5000 godina znali da je Mars imao vodu. Kako to?

Ubrzo su napustili Mars u smjeru svog odredišta, Zemlja. Način na koji su opisani njihovi letovi sugerira da su putovali velikom brzinom. čini se da im nije trebalo mnogo više od nekoliko dana ili sedmica kako bi pokrili dugu udaljenost od Nibirua, i samo skok do Zemlje s Marsa. Možemo napraviti jednostavan izračun kako bi ovo potvrdili. Većina automobila danas lako može ubrzati 10 km / h svake sekunde . Ako naša raketa ubrzuje 10 km / h svake sekunde, dosegnula bi 36.000 km / h na kraju prvog sata. U deset sati bi dosegnula 360.000 km / h, a nakon 60 sati takvom stalnom akceleracijom bismo putovali 2.16 milijuna km / h. Mars je svega 78 milijuna km daleko od nas, što znači da u našoj maksimalnoj brzini put do Marsa bi trajao otprilike (78/2, 16) + 60 sati = 36 + 60 sati = 96 sati, što je točno četiri dana. Ja isključujem udaljenost pokrivenu svemirskim brodom za vrijeme ubrzavanja, ali to bi trebalo biti negirano vremenom i udaljenosti usporavanjem na planet.

Tu su vjerojatno neki propusti prema stručnim znanstvenim krugovima, ali čak i ako fulam za 50% još uvijek bi nas uzelo svega 8 dana do Mars na tim brzinama. što nas sprečava u tome? Ja vjerujem da je vrijeme jedina prepreka u ovom trenutku. Uskoro ove prepreke ćemo prevladati, i moći ćemo  postizati mnogo veće kozmičke brzine.

Kako ploče ukazuju kada su Ea i njegov tim od 50 istraživača prilazio Zemlji morali su usporiti ‘kočiju’ prije spuštanja ili bi izginuli u trenju atmosfere. Još nevjerojatnog poznavanja svemirskog putovanja koje nam dolazi iz glinenih ploča koje su satre hiljade godina. “Kola moraju biti usporen ili u debeloj Zemljinoj atmosferi će nestati …”, rekao je Anzu pilotu Ei. Oni su obišli planetu nekoliko puta da uspore brod, prije nego što su jureći ušli u atmosferu  prema čvrstom tlu. Gravitacija se igrala sa njihovim brodom, i oni su još uvijek išli prebrzo za suho slijetanje. “Zemljin povlačeni neto je bio previše moćan za suho spuštanje …” Kako bi izbjegli eventualne štete sletjeli su u more, gdje je danas Perzijski zaljev. Alalu ih je čekao i napravio radiovezu kada su stigli. “Na Zemlju dobrodošli.” Oni su vidjeli drugo svemirsko plovilo sa Nibirua na rubu vode i znali su da su na pravom mjestu. Njihova radost je bila ogromna dok su plivali do suhe zemlje gdje ih je čekao Alalu. “Alalu prema njemu dotrčao; svog sina iz braka je snažno zagrlio. Dobrodošli na drugu planetu! Alalu je Ei rekao. “Ovo je samo ekstrakt dramatičnih događaja zapisanih u pločama o prvoj grupi doseljenika na planeti Zemlji prije nekih 443.000 godina.

ENKI KORAčA NA ZEMLJU

Sumerski pečat prikazuje Gospodara Enkija kako napušta vodu i korača na kopno po prvi put. Uočite potoke vode iz njegovih ramena koji simboliziraju da je on bio i Gospodar nad Vodama. Također primijetite krilato božanstvo koje zrači zrake iz ramena i čeka Enkija. To je bio njegov glavni majstor peći u Abzu gdje se dogodila rudarska djelatnost.

 

I tako dođemo do točke gdje prava pretpovijest čovječanstva počinje, davno prije kreacije ‘Adamu’, tijekom “prethodnih vremena” kada su samo hrabri istraživači astronauti  bili na ovom novom planetu Zemlji. Oni su shvatili da je njihova misija bila jedna od života ili smrti za njihov planet. “Na život ili smrt misiju smo došli, u našim rukama je Nibiruova sudbina.” Nije bilo vremena za gubljenje, i nakon slanja poruke ocu Anu, EA je mobilizirao veliki broj različitih timova za obavljanje različitih zadataka. Mjesto gdje su sletjeli kasnije će se zvati Eridu, “dom daleko od doma” prvi grad na Zemlji. Bio je smješten u modernom Iraku u blizini gdje je danas Basra , na obali zaljeva. Tijekom narednih šest dana su činili čuda. Oni su stvorili izvor pitke vode, oni su od gline napravili cigle za izgradnju svog novog naselja, pregledali i zabilježili jestivo voće i drveće koje je raslo u izobilju posvuda, oni su doživjeli svoju ​​prvu oluju na Zemlji s velikom strepnjom; kiša, munje i vjetar su bili žestoki, oni su bili zaprepašteni mjesečinom i kako osvjetljuje zemlju i nebo u noći, i oni su bili još više zbunjeni vrlo kratkim danima i noćima. Nadalje oni su dokumentirali stvorenja koja su bila prisutna svugdje, na nebu, na zemlji i u vodi. Oni su postavili zamke za ribe i ptice, izgradili čamce za prelaženje vode, stavili su ograde oko svog kampa za zaštitu protiv divljih zvijeri koje su promatrali po prvi put, pa čak su iz kočije u svoj novi kamp donijeli i “Mlaz koji ubija”. Ovdje povijesni događaji postaju vrlo poznati, jer na 7. danu Ea ih je sviju okupio i odjednom uvodne riječi Biblije prave potpuno novu smisao.

“Na sedmom danu heroji u kampu su bili okupljeni, njima je Ea izgovorio ove riječi: opasan put smo poduzeli … Na Zemlju s uspjehom smo stigli, mnogo dobra smo postigli, kamp smo osnovali. Neka ovaj dan dan odmora bude; sedmi dan  od sada pa na dalje dan odmora uvijek će biti “!

Onda su doseljenici dali svom ​​novom domu ime. “Neka ovo mjesto odsada po imenu ERIDU se zove, dom u daljini …” i njihov novi planet zvao se Ki. Sada kada su uspostavili bazni kamp  i identificirali hranu koju su mogli jesti, nisu gubili vrijeme u ekstrakciji zlata. Prvi izvori su im bile močvare, rijeke i oceani. Metoda koju su koristili zvuči slično ‘usisavanje’ metodom koja se još uvijek koristi i danas na oceanskom tlu za pronalazak dijamanata. Sjetite se da su bili u potrazi za aluvijalnim zlatom i zlatnim grumenjem iz bilo kojeg izvora. Dakle, oni su koristili “ono što vodu uvlači” i “ono što vodu ispljune” da nagomilaju blato i sortiraju sadržaj. Na kraju sedmice imali su sve vrste metala, uključujući željezo i bakar, ali zlata je bio najmanji iznos. “Od zlata najmanja gomila je okupljena.”

Ea je bio fasciniran Mjesecom i njegovim orbitom, što ga je potaknulo da jedan njegov krug nazove mjesec. “Mjesec njegovom krugu je dao ime.” Rad je nastavljen cijelu godinu, ali dovoljno zlata nije bilo prikupljeno. Dok se Nibiru približavao suncu u svojoj orbiti, oni su htjeli prebaciti zlato na njega kada je bio u najbližoj točki. Odlučeno je da treba pričekati još jedan šar (3600 godina) dok orbita ne dovede planetu natrag. Oni su iznijeli ‘Nebesku Komoru’ iz svemirskog broda i spremili je za akciju. Sa ovim plovilom su htjeli skenirati planet za nove bogatije depozite zlata. Oni su analizirali planet i identificirali gdje su se skrivale bogate “vene zlata”. Putovali su nadaleko i naširoko da skeniraju tlo. “U nebeskoj komori s Abgalom, Ea je gore odletio, Zemlju i njene tajne da nauči.” Rečeno nam je kako su letjeli preko planina i dolina, rijeka i ogromnih zemljišta odvojenih oceanom, čineći dobru evidenciju svih svojih nalaza. Ea je također iskoristio ovu priliku kako bi sakrio “sedam smrtonosnih oružja” iz kola u skrovištu u dalekoj zemlji čiju je lokaciju znao samo on i njegov pilot. Nisu bile za korištenje ili zlostavljanje na njihovom novom domu.

Anu je poručio Ei da bez obzira što se dogodilo, mora isporučiti sve akumulirano zlato nazad na Nibiru. Bilo je bitno da testiraju tehniku disperzije zlata ​​koja bi popravila njihovu atmosferu. No, na Zemlji, Alalu koji je trebao dostaviti zlato je bio bijesan što je Ea uklonio oružje iz svemirskih kola. On je htio da ih koristi kako bi razrušio svoj ​​put kroz asteroidni pojas. Ea je objasnio da je Abgal znao put kroz pojas, kao što je on uspješno stvorio put kroz njega na dolasku. On bi bio pilot kola nazad na Nibiru.

RAKETA?

Može li to biti drevni prikaz rakete napunjene zlatom i spremane za polijetanje? Jasno je da je njen veliki dio pod zemljom ili u nekoj vrsti zaštitne komore.

Tako su utovarili zlato i pripremili je za lansiranje. “U Alaluova kola zlato je unošeno … kočijin sjajni pucanj je oživio … Onda kola s urlikom nebu se digla, na nebo je uzašao.” I ovo je način na koji je prva isporuka zlata napustila novo-koloniziranu planetu Zemlju.

Putovanje nazad na Nibiru je opisano u detalje. Kako oni koriste svoje ‘kristale’ da lociraju put kroz kovanu narukvicu, i mi također dobijemo jasnu sliku o tome kako Nibiru, blistava planeta, izgleda kada se promatra iz svemira. “… U tami, crvenkasto je sjajio Nibiru;. prizor za gledati “. Na Nibiru je bilo veliko uzbuđenje o dolasku njihovog dragocjenog zlata. Dočekani su od velike mase ljudi kao heroji, vrlo slična vrsta recepcije koju su naši astronauti primili kada su se vratili sa prvog slijetanje na Mjesec. Radovi su započeli odmah da pretvore zlato u finu smjesu praha koja se treba raspršiti u atmosferu. Planirani eksperiment pokazao se kao veliki uspjeh. No, sada im je bilo potrebno više zlata … mnogo više, da se bave punim opsegom atmosferske štete. “S raketom je prašina nebu odnesena, kristalnim zrakama je raspršena. Tamo gdje je bila povreda, sada je bilo ozdravljenje. ” Obavijestili su naseljenike na Zemlji o njihovom uspjehu, što je izazvalo puno sreće.  Ali ‘ozdravljenje’ nije dugo trajalo prije nego što su ga sunčeve zrake raspršile na svom pristupu. Svemirski brod je napunjen s više istraživača i više opreme za ubrzanje rada i vraćen na zemlju. No, nakon još jednog cijelog šara, oni su prikupili samo mali iznos, koji nije bio dovoljan za Nibiruov rastući problem. Ea je ponovo prešao planetu u potrazi za znakovima zlata, ali svi signali koje je dobio ukazivali su u jednom smjeru, na južne dijelove planete, gdje je zlato pomiješano s podzemnom rudom. “Opet je bila ista indikacija … Gdje kopno oblik srca je dalo, u nižim dijelovima, zlatne vene iz Zemljine iznutrice bile su u izobilju.”

Ovo je trenutak kada su morali doći do novih metoda i tehnologije za odvajanje zlata od kamena i također vrlo jasno je naznačeno da je južni dio Afrike bio je mjesto gdje je operacija zlata uzela mjesto. Anu je poslao instrukcije za dobavljanje zlata “… iz vena, ne iz vode, zlato mora biti izvađeno.” U međuvremenu su shvatili da je Ea trebao pomoć i vodstvo sa zadatkom, tako da je poslan njegov brat Enlil da mu se pridružiti i pomogne s upravljanjem i komandom. Ponovno su pregledana zemljišta i nađene bogate zlatne naslage u južnoj Africi. Ovaj dio svijeta su zvali'Abzu’, ali vađenje iz stijena će biti težak zadatak. “Neka Anu na Zemlju dođe, neka rješenje pruži …”, rekao je Enlil svome bratu. Odluke koje su bile potrebne da se naprave bile su presudne za budući uspjeh operacije, te također igraju ključnu ulogu u odnosima između kraljevske braće Ea i Enlila. Ako će se nastaviti aktivnost u dalekoj zemlji, oni će morati podijeliti zadatke i odgovornosti. Netko je morao nadgledati bazni kamp na sjeveru ERIDU, a drugi je morao nadgledati rudarske aktivnosti na jugu ABZU. To su bile odluke koje je Anu morao da napravi. Još jednom Nibiruanci nas iznenađuju sa svojim jednostavnim načinima rješavanja kompleksnih problema. Nakon što je Anu stigao i bio pokazan prostranstvo predloženog rada on je ponudio rješenje. Ždrijebom je odredio tko će izvesti koji zadatak, običaj koji su junaci u Bibliji naslijedili. I tako je odlučeno da Enlil ostane u Eridu i pripremi sletište za rukovanje većeg prometa svemirskih brodova za prijevoz zlata i osigura da je potrebna infrastruktura spremna za podršku takve aktivnosti. Ea će uspostaviti rudarsku operaciju s vlastitim kontrolnim centrom na jugu, i smišljati nove alate i metode kako bi povećao ekstrakciju. U ovom trenutku, već ima znakova tenzije između braće.

Ea je osjećao pošto je on bio prvi na Zemlji, taj koji je osnovao cijelo mjesto do tog trenutka, htio ostati u ERIDU i uspostaviti Edin, koji će postati raskošni dom “Uspravnih”. On je želio da Enlil nadgleda rudarstvo na jugu. “Neka Edin, mjesto za uspravne, pod ovim imenom bude poznat. Zapovjednik Edina dopusti da ja budem, neka Enlil ekstrakciju zlata izvede. “Enlil je znao da je on bolji zapovjednik sa superiornim poznavanjem kola, nebeskih brodova i luka, dok je Ea bio znanstvenik i inženjer koji bi bio uspješniji u rudarskim zadacima. Mudri Anu je shvatio da će svaka odluka rezultirati nesrećom tako da je ponovo ždrijebom odlučio njihovu sudbinu. Ea je bio tužan, ali prihvatio svoju zadaću časno, Enlil je bio zadovoljan i spreman za početak razvoja svemirske luke i zapovjednog središta. Da nagradi Eu za njegov pionirski rad, Anu je izrekao da će on od tog trenutka uvijek biti poznat kao Enki, “Gospodar Zemlje”, a Enlil će biti poznat kao “Gospodara Zapovjedništva”. I tako su odgovornosti i titule dodijeljene prema braći na dalekoj planeti, zvanoj Zemlja.

No, prije nego što je Anu otišao, Alalu ga je ponovo izazvao na prijestolje. Oni su sudjelovali u hrvanju još jednom, i još jednom Anu je bio pobjednik. No, u svom gnjevu Alalu je napao prepone Anua koji je stajao nad njim, te u bijesu odgrizao njegove testise. To je bio udarac za stabilnost na ovoj novoj svemirskoj koloniji i nakon razmatranja i kontemplacije, odlučeno je da neće ubiti Alalu, ali da će ga protjerati na Lahmu (Mars), gdje će sam provesti svoje vrijeme. I tako je i učinjeno. Ali Anzu, talentirani pilot je volontirao da odveze Alalu na površinu Marsa u nebeskoj komori i odlučio ostati s njim dok ga bolest ne'pojede’. Očito je da je bilo nešto u ‘mesu’ drugih što bi ubilo onoga tko ga konzumira. Može li to biti napredna genetska manifestacija koja postaje aktivna kada se DNK razvija i kreće dalje od primitivnih vrsta koje su možda prakticirale kanibalizam u nekoj fazi u prošlosti? Bez obzira što je točna dijagnoza, Alaluova sudbina je bila umrijeti kao rezultat gutanja Anuovih testisa.

Rudarstvo i dostava pripreme su bile s ciljem na Zemlji. Oni su planirali usputnu stanicu na Marsu. Vi odmah možete upitati zašto, ali odgovor je vrlo praktičan, ponovno pokazujući na znanje svemirskog putovanja i solarnog sustava tih ranih astronauta. Trenutačno imamo mogućnost da u svemir pošaljemo oko sedam ljudi. Jedna osoba više od toga počne zahtijevati mnogo veći potisak i tehnologiju uglavnom zbog dodatne težine i utjecaja gravitacije. Gravitacija na Marsu je oko 38% manja nego na Zemlji. Redovno slanje manjih dostava na Mars, će omogućiti rjeđe slanje, ali puno veće isporuke od tamo do Nibirua. Jednostavno i praktično rješenje.

Enki (Ea) je dizajnirao niz novih alata i opreme potrebnih za rudarstvo i poslao dizajn na Nibiru da budu proizvedeni. ” Cjepač Zemlje s spretnosti Enki dizajnirao … ‘ono što drobi’ i ‘Ono što ruši’ on je također dizajnirao na Nibiru za Abzu da bude napravljeno.” Također smo saznali iz tekstova da je Zemlja bila prevruća za neke od Anunnakija, sugerirajući da je Nibiru imao više umjerenu klimu, čak i kad je planet došao u neposrednu blizinu Sunca na svojoj putanji. Sumerski simbol Nibirua je ‘zračeći križ’ kao ‘plus’ znak, što znači da to nije samo planet križanja, ali i planet koji zrači svoju toplinu i energiju. Sunce im baš i nije potrebno. Nekoliko drugih planeta u našem Sunčevom sustavu također zrače toplinu i energiju, ali oni očito nisu pogodni za život. Ova dodatna toplina na Zemlji natjerala je Enlila da traži hladnije dijelove svijeta za sebe. “Enlil od žege Sunca oštećen, za mjesto hladnoće i hlada je tragao. Snijegom pokrivene planine na sjevernoj strani Edina se njemu svidjele. “Tu u sredini Cedar planina, on postavio svoj ​​dom i počeo graditi novu odredišnu stranicu za njihove svemirske brodove. Je li to povijesna Cedar šuma u sjeveroistočnom Libanonu? Gdje se nalazi Baalbek?

Mi učimo o njihovoj tehnologiji za iskopavanje i rezanje kamenja u savršenu veličinu s alatima koji nisu poznati ljudima danas. To objašnjava brzinu i preciznost s kojom bi mogli izgraditi divovske strukture koje će uključivati ​​sve velike piramide i hramove u godinama koje dolaze, u Egiptu i u Americi. “Iznad planine sa snagom zrake površinu joj je spljoštio. Veliko kamenje iz padina heroji skupili i na veličinu rezali. Da bi se očuvala platforma s nebeskim brodovima oni ih prenose i postavljaju. “Naznačeno nam je od njihovih prvih građevinskih aktivnosti da su voljeli goleme čvrste strukture izgrađene uglavnom od kamena, koji bi trajale zauvijek. Sasvim drugačije od arhitekture današnjice. To jasno objašnjava gdje su drevne civilizacije dobile svoj ​​utjecaj i svoje znanje za izgradnju kolosalnih spomenika prošlosti. “Sa zadovoljstvom Enlil je ručni rad razmotrio … strukturu vječnosti.” Mogu li to biti dosad neobjašnjive drevne ruševine platforme u Baalbeku?  Bila je tako impresivna, čak ni stari Rimljani nisu znali njenu svrhu, iako su koristili divovske 1000 tona megalite kao bazu za izgradnju njihovog hrama Jupitera.

Ovaj 1200 tona megalit je ostavljen od izvornih graditelja devet hektara platforme u Baalbeku. Nije pomaknut do danas zbog svoje puke veličine. Primijetite dvije osobe, jedna sjedi na vrhu i jedan pokraj njega, umanjeni divovskim kamenom.

Divovske megalitske strukture u Baalbeku koje su služile kao platforma za slijetanje nebeskih brodova Anunnakija, preživjele su potop i postale inspiracija za piramide. Hiljade godina kasnije Rimljani su koristili ovu platformu za izgradnju Hrama Jupitera.

Pogled na Hram Jupitera pokazuje megalitsku platformu na kojoj je izgrađen od strane Rimljana, hiljade godina nakon što su je konstruirali Anunnakiji pod vodstvom Enlila.

Nazad na Nibiru, počelo je spremanje sljedećih nebeskih kola za slanje na Zemlju ispunjenih zalihama i alatima. Također su postrojili svježu skupinu 50 dodatnih pionira, među kojima su bile i medicinske sestre i Ninmah, koja je bila Enkijova i Enlilova polusestra. Ona je bila medicinski stručnjak sa znanjem o oživljavanju mrtvih. Dio njihove misije bio je da se zaustave na na Lahmu (Marsu) i postave putnu stanicu za rakete sa Zemlje za isporuku redovitih tovara zlata. Fascinantno je primijetiti izrazitu referencu Nibiruanaca koju prave o nebeskim brodovima, raketama i nebeskim komorama. Prvi čini se da je puno veći i koristi se za velike udaljenosti između Nibirua i Zemlje, dok je drugi manji i koristio se za kraće letove, poput onih na Mars, a Nebeska Komora izgleda je bila korištena za putovanje oko svijeta i za spuštanje sa velikog Nebeskog broda na površinu planeta.

Zalazak Sunca na Marsu

Zalazak sunca na Marsu podsjećaju na zalazak sunca na Zemlji.

Kada su stigli na Mars, spustili su se na isto mjesto pored jezera gdje je Ea sletio prije, pronašli su Anzua, mrtvog. Ovo je prvi put da smo izloženi znanstvenom ili medicinskom znanju Anunnakija. Ninmah obavlja niz postupaka oživljavanja Anzua i po prvi put svjedočimo  oživljavanje osobe iz mrtvih. “Iz njezine torbica je izvadila Pulser;. Na Anzuovo srce pulsiranje je ona usmjerila … ona je izvadila Emiter, njegove kristale ‘život dajuće emisije njegovom tijelu ona usmjerila” Ninmah je to ponovila nekoliko puta, nakon čega je Anzu otvorio oči.

Istraživanje Marsa

Da je ovo slika Mars Explorera kako kopa stijene na Marsu pokazana ljudima prije 50 godina ne bi nam vjerovali. Danas prihvaćamo ovu vrstu postignuća bez razmišljanja. Ništa nas više ne može iznenaditi. Jeli pratimo tragove našeg “tvorca” na Marsu? Hoćemo li pronaći dokaze na Marsu?

Također smo po prvi put izloženi “Hrani života” i “vodi života”, koju je ona stavila u njegova usta i na njegove usne. Nakon što je oživio, Anzu im je ispričao o događajima koji su doveli do smrti Alalua i kako ga je on stavio u pećinu.

Često sam se pitao da li NASA zna nešto što mi ne znamo, dali oni zapravo čuvaju nešto od nas  povezano sa znakovima inteligentnog života na Marsu. Budući da su Anunnaki tu sigurno proveli mnoge hiljade godina i morali su iza sebe ostaviti vidljive znakove njihove prisutnosti. Sumerski tekstovi nam govore o njihovim mnogim djelatnostima na planeti. Počevši sa smrću Alalu, čije je tijelo su Anzu I Ninmah smjestili u špilju. Hoće li NASA pronaći skeletne ostatke drevnih astronauta u pećini na Marsu? Anzu je opisao ono što je učinio s Alaluovim tijelom: “. U velikoj stijeni špilju sam našao, Alaluov leš u nju sam sakrio” Oni su također uklesali divovsku sliku Alalu na licu velike stijene sa svojim “zrakama”. Je li NASA  već pronašla ovu sliku, ili će ih to iznenaditi u budućnosti? Jesu li tajanstvene piramide i “Lice na Marsu” više tragova ostavljenih od Anunnakija i Igigija na Marsu prije nekih 400.000 godina?

Ploče nam govore da je dvadeset istraživača iskrcano na Marsu da postave bazu pod zapovjedništvom Anzua, koji je proglašen njihov zapovjednik od strane Ninmah, po nalogu njenog oca Anua. Ona je objasnila da će Mars postati vrlo važna stanica za zlato sa Zemlje, te da će Anzu biti u zapovjedništvu stotine ljudi. Jedna od stvari koje Ninmah donijela na Zemlju su tajanstvene sjemenke grma koji će rasti sočne plodove i njegov eliksir će dati Anunnakijima snagu, liječiti bolesti i zadržati njihovo dobro raspoloženje. “Njihove bolesti će otjerati, sretnije njihovo raspoloženje će učiniti.” Može li ova biljka imati nešto sa Soma biljkom na koju se Vedske pjesme odnose kao životvorni ‘eliksir’?

Ninmah je otkrila Enlilu da im je rodila sina zvanog Ninurta i oni su se složili da ga dovedu na Zemlju. Budući da je bio potomak polu-braće i sestara, on će biti najviši na listi sukcesije. U međuvremenu svemirski brodovi su nastavili dolaziti s više ‘junaka’ sa Nibirua kako bi se ubrzao proces vađenje zlata. Enlil je predstavio svoj ​​plan za izgradnju pet gradova u Edinu dalje od ERIDU, koji bi uključivali zapovjedno mjesto u Laarsa; njegov blizanac grad zvani Lagaš; na liniji produljen između dva on će izgraditi šurubak, ‘Nebeski Grad “i” na središnjoj liniji će biti smješten, u četvrti grada će voditi “…  Nibru-ki. “vezu Nebo-Zemlja u njemu ću uspostaviti.” Možemo početi identificirati Sumerski jezik u ovim imenima, npr. Nibru se odnosi na nebo, dok se Ki odnosi na Zemlju. Iza 5. grada htio je graditi “mjesto za kola” kako bi se omogućilo da brodovi dolaze slobodno između Zemlje i Nibirua. On nije bio veliki obožavatelj postaje na Marsu gdje su dolazili glavni bordovi.

Na južnom vrhu Afrike, Enki je gradio svoju bazu za upravljanje rudarske operacije ono što oni nazivaju Abzu. On je mjerio i ispitao svu zemlju, pa čak i naziva ono što je morala biti Rijeka Zambezi. “… Velike rijeke tamo su brzo tekle. Prebivalište pored tekuće vode Enki za sebe osnovao. “On je uspostavio mjesto za svoju kuću i mjesto gdje će ‘junaci’ živjeti i” gdje u utrobu Zemlje će ući … Mjesto dubine on određuje, junake u Zemljinu utrobu da spusti. „ Dali bi njegovo područje u Abzu moglo biti velike tajanstvene Zimbabve ruševine? Opisi se vrlo dobro uklapaju. Do sada nitko nije bio u stanju objasniti njihovo korijenje, ali Sumerske ploče nam daju nešto za razmišljanje.

I tako Enlil je zapovijedao “gornji svijet” koji je uključivao Edin i svemirske luke, dok je Enki bio zadužen za ‘niži svijet’ ili Abzu, što se ne treba brkati s paklom. To je mjesto odakle je vađeno dragocjeno zlato što je dovelo Anunnakije na ovu planetu na prvom mjestu.  Jednog određenog dana, Anu se obratio svim naseljenicima koji su otišli sa Nibirua. Bilo je 600 ‘ljudi’ na Zemlji i 300 na Marsu, koji su slušali njihovog kralja kako  ih je hvalio. Anu im je rekao da je sudbina Nibirua u njihovim rukama, i u ovom trenutku su dati njihova uzvišene imena. “Oni na Zemlji će kao Anunnaki biti poznati, oni koji su s neba na Zemlju došli” i “Oni koji su na Lahmu, Igigi će biti imenovani, oni koji Promatraju i vide”. Tijekom uspona Egipta u kasnijim godinama Igigi će biti poznati kao “promatrači” ili Neteru, od kojih će mnogi proizvesti potomstva koji će postati faraoni. Oni će također igrati ključnu ulogu u kreiranju Arijske civilizacije miješanjem sa ‘Zemaljskim’ ženkama. Anu ih je pozvao da učine ono što su mogli i dostave što više zlata. “Neka zlato počne dolaziti, neka Nibiru bude spašen”, Anu ih je uputio.

Fascinantna stvar je da Anunnaki nikada nisu govorili o braku, oni se prema njemu odnose kao “prihvaćanjem” koji je bio proces stjecanja trajnog supružnika za razmnožavanje. Enlil i Enki nisu bili drugačiji. Sada kada su bili na ovom novom planetu i bili osuđeni tu ostati neko vrijeme, oni su također pronašli svoje bračne drugove, ali ne prije nego što su obojica imali spolni odnos sa svojom polu-sestrom Ninmah u pokušaju da proizvedu muški potomak koji će biti prihvatljiv za vodstvo kroz svoju željenu krvnu lozu. Enki je odveo prelijepu Ninmah u Abzu, gdje je pokušavao i pokušavao, ali ona mu je samo radala kćeri. Prije nego što je Enki  došao na Zemlju, on je oženio mladu princezu zvanu Damkina, ali ona je ostala na Nibiru, i rodila sina zvanog Marduk. ‘Jedan u čistom mjestu rođen’ je bilo značenje njegovog imena, Enkiov prvorođeni sin, predodređen za nešto veliko ovdje na Zemlji. Majka i dijete su stigli na Zemlji mnogo kasnije da se pridruže Enkiju. Imali su zanimljiv običaj za promjenu imena njihovih supruga da nalikuju onima muškarca. Enkiova supruga je postala Ninki. Je li moguće da je to običaj koji smo prenijeli kroz stoljeća i dalje ih koristimo na različite načine danas? Također zbog želje za sinom Zemaljskog porijekla, Enlil je zaveo mladu djevojku koja na kraju postala njegov bračni drug, po imenu Sud. Ona mu je rodila sina zvanog Nannar , koji je bio prvi od Anunnakija začet i rođen na Zemlji. Sud je također promijenila ime da podsjeća na njezinog supruga i postala poznata kao Ninlil.

Osim Marduka, koji je bio njegov prvorođeni sa njegovom polusestrom, Enki je imao pet sinova sa suprugom Ninki i drugim konkubinama. Oni su bili Nergal, Gibil, Ninagal, Ningishzidda i Dumuzi, najmlađi. Enlilovi sinovi su bili Ninurta, najstariji, Nannar i Ishkur. I tako se dinastija Anunnaki bogova na Zemlji proširila i kompleksnosti njihove društvene strukture rasla poput raka. Ovo uključuje teški rad u rudnicima u Abzu; transport zlata do svemirskih luka Edina, i redovite dostave na Mars (Lahmu) gdje je manja baza od 300 Igigija režirala veće isporuke za udaljeni Nibiru. “Sa planete Lahmu u nebeskim kolima dragocjeni metal na Nibiru je odnesen.”

U posljednjih nekoliko desetljeća broj vodećih znanstvenika je predložio kako bismo mogli riješiti rastući problem ozona na Zemlji. Nekoliko teorija i mnoge ideje su bacane naokolo. Izrazito se sjećam čitanja članka koji je objasnio kako bismo mogli raspršiti određene tvari u gornju atmosferu i stvoriti umjetni sloj, koji bi stvorio sličan efekt ozona, štiteći nas od štetnih sunčevih zraka. To je upravo ono što su Nibiruanci učinili s velikim uspjehom prije nekih 440.000 godina na vlastitom planetu. “Na Nibiru je zlato u najfiniju prašinu smrskano, da zaštiti atmosferu zaposleno.” Od davnih spisa možemo jasno vidjeti da je njihov pristup radio. “Polako je povreda u nebesima ozdravljena, polako je Nibiru spašen.”

Nakon što je Enlil završio ogromni svemirski komandni centar Nibru-ki, zaštitio ga je s nekom vrstom smrtonosnim oružja. “Od tamo zrake su uzdignute, srce cijele zemlje su mogle pretražiti … njemu neželjeni pristup nemoguć je bio.” To zvuči poput zaštite dodijeljene najnaprednijoj američkoj vojnoj bazi, a ne ono što bi se očekivalo ​ čitanjem glinenih ploča iz 2500 godina prije Krista. Anunnaki su imali niz vrlo tajanstvenih tehnoloških stvari, koje ne možemo razumjeti u potpunosti, čak i čitanjem svih prijevoda. Jedan takav predmet je ono što oni nazivaju “ME” ili “Ploča Sudbine”. Ona je sadržavala sve tajne formule i informacije i sadržavala sve njihovo znanje. Kao da je to bila neka vrsta naprednog kompjutera koji je mogao izračunati bilo kakav problem i pružiti rješenje. ME su držali u novoj sigurnoj kući, odakle je Enlil mogao kontrolirati sve aktivnosti u Višem svijetu.

No, kako je vrijeme prolazilo, Anunnakiji koji su radili u Abzu, počeli su se žaliti zbog teškog rada kojem su bili izloženi. Kratki dani i godine na Zemlji nekako su također imali utjecaj na njih. Dakle, Anunnaki radnici su se stalno mijenjali novim svježim grupama sa Nibirua, dok su iscrpljene grupe bile dopuštene da se vrate kući. Ali Igigi na Marsu su bili još nemirniji. Anzu, njihov vođa “… na Zemlju s neba sišao” dostaviti prigovore Igigija. Oni su htjeli vlastito mjesto za odmor na Zemlji. Enlil je pokušao smiriti Anzu i pokazao mu punu razmjeru globalne operacije. Od rudnika u Abzu do luka u Edinu, pa čak i tajni ME koji je bio u svetoj komori u Nibru-ki. Ali Anzu nije bio impresioniran i imao je druge planove. Kada se trenutak predstavio Anzu je ukrao ME i pobjegao na svemirsku luku gdje su ga čekali ostali Igigi spremni da počnu pobunu i preuzmu Zemlju. S ME pločama sudbine, oni su u osnovi bili nepobjedivi. No, najstariji sin Enlila, Ninurta ponudio se za hvatanje buntovnog Anzua. Tu slijedi dramatična zračna bitka između dvojice, i sa savjetima i iskustvima Enkia, Ninurta je zarobio nesretnog pobunjenika. ME je vraćen i Anzu je pogubljen. Marduk je naređen da vrati njegovo tijelo na Lahmu i da ga tu pokopa jer je on ipak bio zapovjednik tog planeta. Ovo je također bila točka gdje je Marduk  imenovan za novog privremenog zapovjednika Marsa i rečen da tu ostane i nadgleda operacije.

Mi znamo točno kada se sve to dogodilo zato što nam to kažu glinene pločice. “U 25. šaru Anzu je osuđen i pogubljen.” To znači da je to 90.000 godina nakon prvog dolaska na Zemlju, što znači da je to prije 353 hiljade godina od sadašnjeg vremena. Postalo je očito da su Anunnaki radnici predugo držani na Zemlji. Bilo im je potrebna češća zamjena. Mladi Ninurta  je došao s pametnim planom. Još jednom vidimo da su njihove logike, akcije i reakcije na situacije jako slične tome kako se mi nosimo s problemima danas. To je uistinu sablasno. On je predložio da izgrade “Metalni Grad”, gdje su mogli topiti zlato na više rafinirane razine. To će im omogućiti slanje manje količine zlata na Nibiru, i dopustiti Anunnakijma da putuju nazad dok se zamjenjuju novim radnicima. I tako je usvojeno. U Edinu su izgradili grad u kojem su topili i rafinirali metal i zvali su ga Bad-Tibira “Metal Grad”, i Ninurta je postao njegov prvi zapovjednik. “Protok zlata na Nibiru je olakšan i ubrzan.” I tako je dolazak svježih Anunnakija sa Nibirua nastavio dok su pošiljke čistog zlata nastavile da idu vani, pomažući  u liječenju  atmosfere.

U međuvremenu, Enki nije obraćao pažnju na rastuće nezadovoljstvo među rudarima u Abzu. On je bio preokupiran stvorenjima koja su živjela u divljini, i on je također proveo mnogo vremena u svom laboratoriju radeći sa ME formulama na brojnim projektima. “U Abzu pored šikljajuće vode, čudesno mjesto studija je podignuo, sa različitim alatima i opremom ga namjestio.” Enki je u laboratorijskom radu uključio i svog ​​talentiranog sina Ningishzidda. “Kuća života on zove mjesto … Svete formule, maleni ME , tajne života i smrti posjeduju.” Vidljivo je iz ovih tekstova da su dva znanstvenika bila uključena u nekoj vrsti genetskog inženjeringa, posebno da raspletu tajne života i smrti zemaljskih bića koja su studirali. To su bili eksperimenti koji su na kraju doveli do stvaranja ‘ Adamu “. Ploče opisuju kako je Enki bio fasciniran s određenim stvorenjem koje je živjelo među drvećem i u savanama. “Oni su živjeli među visokim drvećem, prednje noge kao ruke su koristili.” Ovo je prvi opis Homo erectusa na Zemlji. “U visokim travama stvorenja su vidjeli; uspravno činilo se da hodaju.” Izvanredan zapis u glini o novim otkrićima prije nekih 350.000 i ne dugo prije nego je Homo sapiens napravio svoj nastup na Zemlji. Ova fascinacija s divljim životinjama na Zemlji, i ne dovoljno pozornosti na trbušne grčeve rudara, napokon je izazvalo pobunu.  Enlil je stigao u Abzu kako bi pomogao u rješavanju problema, ali radnici su imali dovoljno. Oni su zapalili njihove alate, okružili Enlilovu kuću i nisu mrdali. “Anunnaki su stajali zajedno: Svatko od nas neprijateljstvo je proglasio! Pretjerano je naš trud, naš posao je težak, velika je nevolja. “Situacija je bila tako napeta da je čak i Anu pozvan preko nekog naprednog komunikacijskog uređaja da im da savjet. Enki mu je objasnio da “kukanje je teško … svaki dan prigovore mogli smo čuti.” Ali Anu je bio jasan u svojoj izreci da se “zlato mora kopati … rad se mora nastaviti”. Uostalom, njihov opstanak na Nibiru je ovisio o tom zadatku. Također je fascinantno da su spomenuli globalno zagrijavanje 350.000 godina prije nego što smo ga ponovo počeli osjećati. Govorilo se o “Otkako se Zemljina toplina diže, posao je izrazito mučan …” što je predznak prijetećih otopljenja polova i dolazak kraja ledenog doba koje će izazvati veliku nesreću na Zemlji. Tako su počeli pregovarati i istraživati razna moguća rješenja. Možda su trebali poslati umornu Anunnakije nazad kući, možda je Enki mogao smisliti nove alate koji su bili učinkovitiji, činilo se da ne postoji pravo rješenje za ozbiljnim problemom, i onda je došao ključni trenutak u ljudskoj povijesti. Prije nego što je ponosno predstavio svoj ​​prijedloga, Enki se konzultirao sa svojim sinom Ningishzidda. “Stvorimo Lulu, primitivnog radnika, teškoće rada da preuzme … Neka ovo Biće trud Anunnakija nosi na leđima.”

Ostatak prikupljanih je bio zaprepašten. Oni nikada nisu čuli ništa ovako prije, ali oni  također nisu bili svjesni eksperimenata koje su Enki i njegov sin obavljali. Oni nisu vjerovali da se biće može stvoriti iz ničega “‘, pa čak i mudra Ninmah, njihova sestra je dala izjavu sa kojom bi se slagali Darvinisti među nama. Ona je objasnila da je evolucija sila iza nove vrste. “Jedno se biće pretvara u drugo kroz više eona razvijanja, nitko iz ničega nije došao.” Nažalost, ostatak te izjave je udarac za vjerske kreacioniste, jer stvaranje će doći na način na koji vrlo malo religioznih naroda vjeruje. To se, međutim,  ipak bavi vječnom dilemom da smo bili stvoreni u ‘liku našeg tvoraca’. Enki je jasno bio vrlo sretan sa samim sobom u ovom trenutku i složio se sa svojom sestrom, da je potrebna jedna stvara da bi se napravio kalup tako da im je bio potreban prototip. On je ponosno svima objavio : “to što trebamo, to već postoji. Sve što moramo učiniti je staviti na njega znak naše suštine … primitivni radnik će biti stvoren. “To je čvrsta izjava da su imali znanje o genetici i kloniranju. Dodatno je pojasnio “… oni hodaju uspravno na dvije noge … Njihove prednje noge im služe kao ruke, s rukama su snabdjeveni … Oni ne znaju odijevanje u odjeću … dlakavo je njihovo cijelo tijelo … S gazelama se oni guraju, s stvorenjima u vodi se oduševljavaju. “Čovjek ne može poželjeti za boljim opisom Homo erectusa. Ovo se osjeća kao da smo uronjeni u centar Julesa Vernea romana, a ipak, ove riječi su rezultat pisca prije 4500 godina.

Enki je zahtijevao da se donese odluka, tako da bi mogao nastaviti s blagoslovom sviju. To će se ipak pokazati puno kompleksnije nego što se očekivalo. U ovom trenutku mi smo također izloženi moralnoj dilemi sa kojom su se Anunaki suočili o stvaranju drugog živog bića, novu vrstu, i ‘Roba'za njih, što je bilo strogo zabranjeno prema njihovoj istraživačkoj povelji. Oni nisu smjeli stvarati nove životne vrste na drugim planetima. Enki je sve prisutne proveo kroz njegovu “Kuću Života”, gdje su neka od tih stvorenja čuvana u kavezima. Skakala su na prolaznike, lupali šakama od rešetke. “Oni su gunđali i hrčali, ali riječi nisu govorili. Svi su bili zaprepašteni ovim pogledom. Tu su muška i ženska stvorenja i ona se razmnožavaju “… poput nas sa Nibirua.” Enki je bio vrlo uzbuđen izgledima ovog novog stvorenja, njegova svojeglava znanstvenička obilježja su besramno bila izložena.

“Primitivni radnik će biti stvoren. Naše naredbe on će shvatiti … Naše alate on će rukovati …  Anunnakijima u Abzu olakšanje će doći. ”

 

3. nastavak

“Primitivni radnik će biti stvoren. Naše naredbe on će shvatiti … Naše alate on će rukovati …  Anunnakijima u Abzu olakšanje će doći. ”

Enlil je bio strogo protiv te ideje, i po prvi put čujemo Anunnakije da se odnose na ” BOGA” kada Enlil kaže: “. Stvaranje je u rukama Oca Svih Početaka” Ove riječi bi trebale zvučati vrlo poznate onima koji poznaju kontroverze koje okružuju pitanja kloniranja u 21. stoljeću. Tu je toliko protivljenja predloženom kloniranju embrija; matičnih stanica za terapije, i kloniranje ljudi je zabranjeno u većini zemalja. A ipak, u SAD-u su otvorene kompanije za kloniranje mrtvih kućnih ljubimaca. Ako pitate mene, postoji puno neznanja oko svih tih pitanja i političari bi trebali držati svoje nosove izvan toga, baš kao što je i Enlil trebao učiniti prije 250.000 godina. U konačnici Enlilova nesposobnost da se pomiri s novonastalim ‘rob vrstama’  će dovesti do sukoba između braće, tlačenja ljudi, i kampanje dezinformacije koja je nametnuta od strane osvetoljubivog Enlila u pokušaju da zadrži rob vrstu primitivnu, u neznanju i poslušnu.

No, prije nego što su dopustili Enkiju da nastaviti s ‘stvaranjem’, bilo je mnogo rasprava o tome da li bi im Bog dao takvo znanje ako nije želio da ga koristite za svoju korist. Zvuči poznato? “Hajdemo mudrošću novi alat napraviti, a ne nova bića stvarati” je jedna strana argumenta. “Znanje koje posjedujemo, njegovu primjenu ne možemo spriječiti” Ningishzidda mladi znanstvenik je odgovorio. Oni su čak razmatrali vrlo duboko i duhovno pitanja poput: “Je li to bila sudbina? … što na ovaj planet nas je donijela …” Odlučeno je da se ovo pitanje stavi pred starješine Nibirua i tako je odlučeno da se stvori “primitivni radnik”. Enki, njegova vrlo pametan sestra Ninmah, i njegov sin znanstvenik, Ningishzidda su vodili tim I tako je započeo teški zadatak kloniranja prvog čovjeka. Ono što je slijedilo bilo je kao nešto iz horor filma, a ipak naša drevna “prapovijest” je ispunjen slikama tih stvorenja. Ningishzidda je pokazao Ninmah rezultate mnogih eksperimenata koje je radio u tajnosti. Među stablima “… mjesto sa kavezima”, odveo ju je. Tu su bili živi rezultati raznih kloniranja i eksperimenata koje je izvodio, sa strašnim posljedicama. “Prednji dio tijela jedne vrste su imali, zadnji dio drugog stvorenja su posjedovali … Stvorenja od dvije vrste njihovom suštinom kombinirana”, on joj pokazao.

Stvaranje ropskih vrsta se nije dogodilo preko noći, uzelo je dugo vremena i mnogo neuspješnih pokušaja da se konačno postigne savršena genetska kombinacija. Oni koriste ženska stvorenja kao surogat majke, i stavljaju oplođeno jaje u njihove utrobe. Rezultati nisu bili dobri. Ovdje čitamo o DNK razdvajanju po prvi put u ljudskoj povijesti. “Dvije isprepletene niti odvojiti i kombinirati potomstvo napraviti.” Mnogo puta su pokušali, znajući da moraju koristiti samo mali dio Anunnaki ‘suštine’ da bi nova bića ostala primitivna. “Da dobiju našu bit u stupnjevima… Suština Nubirua samo malo po malo bi se mogla pokušati.”

Ninmah je pripremila “smjesu” ili oplođeno jaje u ‘kristalnoj posudi’ prije nego što ga je umetnula u žensko stvorenje. Sljedeći tekst zvuči kao iz modernog znanstvenog časopisa, opisujući umjetnu impregnaciju. I još jednom ove zapanjujuće riječi su hiljade godina, vječno zarobljene u glinenim pločicama.

“U kristalnoj posudi Ninmah je smjesu pripremala,  oval ženskoj dvo-nogi nježno stavila … sa ME Anunnaki sjeme sadrži, ona ovalom impregnirala … oval natrag u utrobu dvo-noge žene je umetnula.” Što još trebamo čuti da se uvjerimo da su Anunnaki točno znali što su radili, i da su oni zapravo izvodili ne samo genetsko razdvajanje, nego i umjetnu oplodnju u surogat ženkama? Uzelo je mnogo pokušaja i mnogo modifikacija “smjesi” da dobiju željene rezultate. Ponovo i ponovo potomci su rođeni deformirani, gluhi, dlakavi, kratko-ruki, slijepi, i sa drugim nedostatcima. Također rađani su  samo mužjaci.

“Jedno biće je paralizirane noge imalo, drugom njegovo sjeme je kapalo, jedan je drhtljive ruke imao, neispravnu jetru drugi … jedan je imao pluća za disanje neprikladna.”

Enki i njegove kolege bili su vrlo razočarani, ali su nastavili tražiti nove načine za usavršavanje ‘primitivnog bića’ dok se konačno jednog dana nije rodilo, “U rukama je držala dijete … to je slika savršenstva.” No, njihovo uzbuđenje nije dugo trajalo. Nakon nekoliko godina shvatili su da dijete nije imalo sposobnost govora, njegove životinjske genetike su prevladavale. “Od govora nije imao razumijevanja, nariječja i hrčanja su njegovi zvukovi.” Enki je napravio promatranje da su samo impregnirali  ‘dvo-noge’ Zemaljske ženke. On je predložio da se oplođeno jajašce umetne u utrobu Anunnaki ženke. To je izazvalo dugu raspravu o tome tko će biti nositelj bebe, ali konačno je odlučeno da će Ninmah biti nositelj i riskirati bilo kakvu opasnost, budući da je to bio njezin projekt. “Oplođeno jaje u utrobu Ninmah umetnuto, tu je začeće.” Razdoblje gestacije je bilo zanimljivo iskustvo. Čini se da je bilo duže od drugih “dvo-nogu ‘ženki, ali kraće nego na Nibiru. I napokon su postigli ono što su zacrtali i Enki je bio presretan. “… Slika savršenstva je bio … On ga po stražnjici udario, novorođenče odgovarajuće zvukove izgovorilo.”  Pretpostavljam da bi trebao biti prilično jednostavan razlikovati ljudsku bebu od drugih vrsta, beba plače kad se udari po guzici, baš kao što liječnici rade u rodilištu. Oni su pregledali dijete, njegove udove, uši, oči, i utvrdili da je sve bilo savršeno. Mi u ovom trenutku učimo zašto su Anunnakiji primitivnog radnika zvali “crno-glavi” jer Enki daje savršen opis djeteta. “Dlakav poput divljih on nije bio … tamna crna kosa bila mu je na glavi … Glatka je njegova koža … glatka poput Anunnaki kože … Kao tamno crvena krv je njegova boja … poput gline u Abzu je njena nijansa.”

Toliko puno učimo o vrlo prvom čovjeku na Zemlji iz ove kratke izjave, u isto vrijeme smo potkrijepili niz vrlo važnih arheoloških i antropoloških teorija. Znamo iz mitohondrijskog DNK i studija kromosoma Y  da se prvi čovjek Homo sapiens pojavio prije oko 200.000 godina. široko prihvaćena činjenica jeste da je kolijevka čovječanstva u južnoj Africi, a sada znamo i kakva je bila njihova koža i boja kose. Paralele između ovih glinenih pločica i biblijskog stvaranja Adama su sablasne, osim da opet, većina tih ploča datira Bibliju barem dvije hiljade godina. No, ovdje ćemo otkriti strašnu istinu koja će nadama se trznuti nas iz zbrkanog stanja u kojem se nalazimo kao vrsta! Da naš tvorac nije bio BOG, nego napredna bića s naprednim znanjem prilično sličnim našem znanju danas. I od tog trenutka, vidjeli smo naše tvorce kao bogove. Pokornost ljudi prožet će se preko Anunnaki redova, i kako vrijeme prolazi, mnogi od njih će postati obožavani, protiv volje Enlila, vrhovnog zapovjednika na planeti Zemlji.

Dok su ispitivali dječaka, Enki je primijetio da je njegov penis imao dugu kožu na vrhu. “Za razliku od Anunnaki muškosti, koža je na vrhu visila. Neka Zemljani od nas Anunnakija ovom kožicom budu razlikovani. ” I odjednom drevni ritual obrezivanja prima sasvim novo značenje. Je li moguće da u godinama koje dolaze, ljudska plemena su ne samo obrezivala novorođene muške bebe za higijenske razloge, nego i da imitiraju bogove? Da izgledaju malo više poput njih? Budući da bebu nisu vidjeli kao stvorenje, odlučili su joj dati ime, zvali su ga ‘ Adamu “,” Onaj koji je Poput Zemljine Gline “. A ako ste se ikada pitali odakle dolaze Arijski plavo-kosi i plavo-oki ljudi, tekstovi također otkrivaju ove informacije. U prethodnim poglavljima smo pročitali da je Enki imao sina koji je izgledao baš poput njega. On opisuje dijete kao ‘zračeći’ i ‘svijetle oči boje neba’, i svjetla kosa kao ‘zlatno sunce’. Prilično je jasno iz tog opisa da su Anunnaki morali imati bijelu kožu, općenito plavu kosu i plave oči. I budući da su Enlil i njegovi sljedbenici preferirali hladnije klime dalje na sjeveru, u blizini snijegom prekrivenih planina, to bi također objasnilo zašto plavo-oki i plavio-kosi ljudi uglavnom potječu iz tih dijelova svijeta, čak i danas. Daljnja potpora ove objave dolazi kada Ninmah  drži svoju novu ‘Zemaljsku’ bebu. “Ninmah stavi svoju ruku na tijelo novorođenčeta, s prstima njegovu tamno crvenu kožu je milovala.” Moramo pretpostaviti da je i njena koža bila također tamna, oni ne bi napravili takvu frku oko toga u pločama.

Vrlo je važno prepoznati Enkiov hitni afinitet za njegovo novo ‘Zemaljsko’ stvorenje. Možemo vidjeti maverika, kreativnog znanstvenika u svom karakteru, koji je apsolutno obožavao svog ‘ Adamu’ i gotovo odmah htio samo najbolje za njega. To će dovesti do mnogih nesuglasica između njega i Enlila, koji je ‘Zemljane’ vidio samo kao primitivne radnike koje su stvorili za obavljanje određenog zadatka. No, sada su se morali suočiti s problemom množenja ove bebe mnogo puta da stvore veliku skupinu radnika. Masovna proizvodnja ‘rob vrste’ je počela. Od nekoliko stotina Anunnaki žena, sedam volontera je pronađeno da postanu surogat majke. “Njihov je zadatak herojski, zbog njih utrka primitivnih radnika će doći u postojanje.” One su postale poznate kao ‘Rodne Majke’ i ​​ovih sedam žena su postale obožavane u vedskim pjesama, Harappan i drugim Azijskim kulturama u kasnijim godinama, pojavljujući se često u pečatima i drugim slikovnim prikazima. To bi također moglo biti podrijetlo zašto je broj 7 tako visoko cijenjen u mnogim kulturama.

Sada kada je ‘ Adamu ” stvoren kao što su htjeli, oni koriste njegov DNK kao prototip za sve ostale bebe. Sedam majki je impregnirano sa oplođenim jajima. Fascinantno je vidjeti da postoji sedam ženskih božanstava koja su štovana u dolini Inda i Harappan kulturi. Zadatak rađanja radnika bio je dugotrajan proces i Enki je shvatio da to neće riješiti problem stvaranja znatne radne snage Zemljana.

7 BOžICA RAđANJA

 

Može li se ova reprezentacija sedam Majki Božica iz civilizacije Doline Inda odnositi na Sumerske priče o 7 Božica Rađanja koje su bile surogat majke prvih ljudi?

On je predložio da stvore ‘ženku’ Zemljana da se razmnožava s Adamu. “…. Za mužjake partneri da budu… neka znaju jedni druge … jedno tijelo dva da postane … Pustiti ih da se sami razmnožavaju … Da se sami rađaju … Anunnaki žene da oslobode.” Ovaj put su koristili Adamuovu krv i DNK za stvaranje ‘smjese’ za oplodnju, a Enkiova supruga Ninki je postala surogat majka. U dobrom vremenu prva Zemaljska ženka je rođena, ljudske zvukove je pravila, bila je zdrava, ” koža joj je bila glatka, kao kod Anunnakija glatkoća i boja je bila.” To je fascinantan komadić informacija, čak i na samom početku je bilo razlike u boji kože između Adama i Eve.

Ponovno su se odlučili da je biću bilo potrebna ime, jer to nije bio samo bilo kakvo stvorenje. Zvali su je ‘TI-AMAT’, Majka Života, što je također derivat vodene planete Tiamat iz koje je stvorena Zemlja tijekom Epa o Stvaranju. Oni su stvorili još sedam Zemaljskih ženki koristeći Anunaki Majke Rađanja što im je dalo sedam muškaraca i sedam ženki. “Neka mužjaci ženke oplode, neka primitivni radnik sam potomke začne.” Oni su za njih stvorili kaveze i dopustili im da odrastaju zajedno, dok su ih promatrali. Ali Adamu i Ti-Amat su bili isključeni od teškog rada. Oni su bili prvi i njihov DNK je morao biti zaštićen. Enki ih je odveo do Edina u Gornjem svijetu gdje su Anunaki stanovali, da svima pokaže novog ‘primitivnog radnika “. Jednostavno prebivalište je izgrađeno za Adamu i Ti-AMAT u ograđenom djelu Edina i oni su bili dopušteni da slobodno lutaju, dok su Anunnaki sa nadaleka i naširoka dolazili  da ih promatraju. To je vjerojatno bilo nešto poput drevnog ‘freak showa’ s nikad prije viđenom vrstom na izlogu. Čak je i Marduk stigao sa usputne stanice na Lahmu. Što je sviju iznenadilo je njihova inteligencija i sposobnost da slijede naredbe i obavljaju jednostavne zadatke. Adamu i Ti-Amat su vodili povlašten život u bujnim vrtovima Edina. Svi su im se divili. Uostalom, oni su ih stvorili u svom imidžu. Čak i Enlil koji se snažno protivio stvaranju u početku, je bio  zadovoljan ishodom. No, oni koji su radili u rudnicima su bili najviše olakšani. “Primitivni radnici su oblikovani, naši dani muke su okončani”, oni su vikali.

No, njihova uzbuđenja su bila kratkotrajna, jer dok su dva ‘radnika’ u Edinu bila promatrana, tako je i Ningishzidda promatrao one u Abzu. “Začeća nije bilo, rađana nije bilo.” Nova vrsta nije bila u stanju rađati. To se nije samo pokazalo kao problem kod Enkija u laboratoriju, ali i u podzemlju. Anunnaki rudari su postali vrlo nemirni i gubili su strpljenje čekajući ovog novog ‘primitivnog radnika “da preuzme njihov ​​trud. Enki i Ningishzidda su morali učiniti više genetske manipulacije i čitamo u detaljima ono što su učinili. Nova vrsta je imala samo 22 kromosoma i nije uključivala X i Y spolni kromosom, to je razlog zašto se oni nisu mogli razmnožavati. Kako bi na svijetu  neznalica pisar prije 4500 godina mogao znati takvo detaljno znanje o genetici? “Poput dvije upletene zmije Ningishzidda suštinu odvojio … Uređena kao dvadeset dvije grane na stablu života je suština … sposobnost razmnožavanja  ne uključuje.” Tada je mladi Ningishzidda obavio opasnu proceduru koja je uključivala rebra pojedinaca i koja se prepisala ​​u Bibliju nešto kasnije s nekim varijacijama. On je uspavao Enkija i Ninmah i izvadio nedostajuću “seksualnu suštinu”, to je usadio u Adamu i Ti-Amat. “Na njihovo Drvo Života dvije grane su dodane … S moćima rađanja njihova životna suština sada je isprepletena.” Od tog trenutka svi ljudi su imali 23 para kromosoma.

Adamu i Ti-Amat su bili dopušteni da slobodno lutaju kroz voćnjake Edina dok ih je njihov kreator Enki pokušao naučiti neku osnovnu inteligenciju. On je jasno želio da njegova nova ‘vrsta’ ne bude previše primitivna, i da se ne razvije kao rob, on je htio da ih uzdigne sa znanjem. Enkijov simbol je bio isprepletena zmija koja se još uvijek koristi kao simbol za medicinu. Ovaj opis je doveo do vječne konfuzije između tvoraca i ‘zle zmije’ koja je iskušavala Adama i Evu u rajskom vrtu. Priča je nešto jednostavnija i logičnija ako se gleda sa točke Sumerskih pločica. Enlil je bio bijesan zbog ‘robove’ mogućnosti da se razmnožava. To nikada nije bio dio plana. Sada oni ne samo da su stvorili novu vrstu što se nikada nije trebalo ni dogoditi, ali oni su im dali bit inteligencije i života koju su Anunnaki posjedovali.

(lijevo)Sumersko Stablo Života, (desno) Egipatsko Stablo Života. Drvo života navedeno od strane Sumeraca je zapravo DNK. Ovdje imamo dva božanstva kako manipuliraju DNK-Drvo-Života s krilatim božanstvom ili krilatim diskom kako ih promatra odozgo. Takva krilata božanstva su uobičajena u drevnim prikazima te su usvojena od strane različitih vjerskih skupina kao što su Zoroasrianci. Sličan prikaz DNK u obliku stabla života nalazi se diljem drevnih civilizacija.

I ovaj dio spisa neoporecivo ukazuje na genetsku manipulaciju obavljanu od Anunnakija koja je usporila naš DNK, uzrokujući mnoge od nepoželjnih i neobjašnjivih obilježja među čovječanstvom danas, činjenica da oblimo, umremo, i druge nepoželjne posljedice povezane sa nepotpunim genomom. Ningishzidda je tješio Enlila, objašnjavajući da novoj vrsti nije dao  dar vječnog života. “… Grana dugog života, na njihovom stablu suštine nije bila.” Ova izjava objašnjava zašto su Anunnaki živjeli tako dugo, ili čak vječno i zašto su mogli biti oživljeni iz mrtvih. Također se navodi da su oni morali izvoditi još mnoge genetske inženjeringe na ljudima nakon ove točke, jer je jasno iz drugih skripti da su rani ljudi živjeli jako duge živote, za razliku od ljudi danas.

Enlil nije moga biti umiren i on je proglasio “Onda neka budu tamo gdje su potrebni … U Abzu iz Edina, neka budu protjerani.” Ova priča je dobro poznata kao ‘Pad Adama’ u Bibliji. Tu su i neke druge fascinantne sličnosti kad je Enlil hodao kroz Edin u sjeni drveća u potrazi za dvoje Zemljana, u želji da vidi kako su napredovali. Njih je Enki do tada naučio o raznim stvarima i oni su bili svjesni svoje golotinje. U želji da bude više kao njihov tvorac, koji je nosio odjeću, počeli su da ga oponašaju. To je bila velika odaja za Enlila da ih je netko hranio znanjem i informacijama na što se on odlučno protivio. Ovo je bio trenutak kada su Adamu I Tiamat protjerani iz Edina zbog toga što su postali previše informirani.  Ljudskom paru je upućena oštra prijetnja da se ne druže s ‘zlom zmijom’,i ne budu zavedeni njegovim obećanjima o znanju i drugim stvarima . Tako ispada da je zmija zapravo bila Enki, koji je bio tvorac, ‘stvoritelj’ čovječanstva kojeg je Enlil personificirao kao vraga, i od tog trenutka, Enlil je postao “bog straha i osvete ‘koji je učinio sve u svojoj moći da tlači i kontrolira ljude. Bio je vrlo jasan o granicama na koje će omogućiti ljude da se razviju. On je izabirao svoje favorite, kažnjavao one koji ga nisu slušali, i spriječio ljude od obožavanja bilo kojeg drugog boga osim njega, iako su drugi bogovi imali mnogo više redovite kontakte s ljudima, što je dovelo do toga da se oni obožavaju u svakom slučaju. No, Enkiov najstariji sin Marduk će preuzeti tu ulogu osvetoljubivog boga kad se proglasi kao ‘Bog iznad svega’.

U Abzu,  Zemljani su se rađali, što je uključivalo Adamu i TI-Amat. “S čuđenjem su Enki i Ninmah gledali novorođenčadi … Kako su rasli i razvijali se bilo je čudo.” Oni su shvaćali naredbe, nisu se žalili na vrućinu i prašinu i naporno su radili za obrok hrane. Konačno, nakon cijelog šara (3600 godina) Anunnaki su olakšani od teškog rada u rudnicima, dok je kod kuće na njihovom planetu, Nibiruova atmosfera bila ozdravljena. Radnici Zemljani u Abzu su brzo rasli u brojevima, radeći u rudnicima i kao sluge-robovi Anunnakijima. No, na sjeveru ili u “višem svijetu” Anunnaki su također rasli u brojkama. Enlilovi i Enkiovi sinovi su imali potomstva s nekim od Anunnaki žena koje su došle sa Nibirua.

Do sada su doseljenici sa udaljenog planeta bili na Zemlji oko 240 000 godina. Oni su uspostavili stabilnu infrastrukturu za obavljanje napornog zadataka kopanja zlata za njihov rodni planet Nibiru. Oni su rasli u brojkama, što je sada uključivalo i mnoge Anunnakije koji su rođeni na Zemlji, i nisu znali ništa o Nibiru. Također smo rečeni da je njihov boravak na Zemlji ubrzao njihov ​​proces starenja. “Životnim ciklusima Nibirua su bili obdareni, Zemljinim ciklusima su ubrzani.” To znači da su djeca odrasla brže na Zemlji. Veća zajednica Annunakija je olakšala njihove živote, jer su sada mogli podijeliti njihove poslove između više pojedinaca. Najveći uspjeh je bio kreiranje ‘rob’ vrste. Nova vrsta obavljala je sve najniže i najteže zadatke, pa su ‘Zemljani’ bili u velikoj potražnji. Ovo su morala biti vrlo zanimljiva vremena na Zemlji, kada su doseljenici živjeli u nekoj vrsti utopijskog raja. Uostalom, oni su bili na misiji koja je planirana, podržana na mnogo načina s tehnologijom od ‘kuće’ i što je najvažnije, financirana, i skrbljena sa svime što im je bilo potrebno. To je potpuno funkcionalan ‘komunistički’ sustav u kojem su svi radili za kolektivnu dobrobit. Doseljenici su radili potrebni posao, a za uzvrat su dobili sve što im je bilo potrebno. Oni su čak bili dopušteni da razbiju dugogodišnja pravila Nibiru civilizacije sa stvaranjem kloniranih rob vrsta za obavljanje teškog rada. Tu se ne spominje novac ili potreba za plaćanje dugo nakon potopa prije 11.000 godine prije Krista. To je savršena zajednica doseljenika, svatko sa svojim zadatkom, doprinosi većoj dobrobit svih Anunnakija. Rob vrsta je postala neraskidivi dio punog ciklusa aktivnosti na Zemlji. No, oni su funkcionirali unutar vlastite sfere koja je progutana većom sferom Anunnaki djelovanja. Kao robovi nisu bili plaćeni, ali oni su bili smješteni, hranjeni i odjeveni od strane Anunnakija.

Enlil je dobio unuke blizance. Utu, dječak i Inanna, djevojka koja će postati Ištar, božica ljubavi u mnogim kulturama, poznata po mnogim imenima. No, klimatske promjene na Zemlji su uzrokovale veliku pustoš. Mi smo rečeni o topljenju Antarktika prije posljednjeg ledenog doba. “Na Zemlji se toplina diže … Vegetacija je u procvatu … Kiše su teže … Rijeke su šikljale …  Dijelovi snijegom prekriveni u vodu su se pretvarali … vulkani su oganj i sumpor povraćali. „

Ali poremećaji na Zemlji stižu i iz svemira  kada je Nibiru bio na putu ka Suncu. “U nebu Nibiru, sunčevom prebivalištu se bližio.” U tom trenutku planet je bio malo preblizu asteroidnom pojasu, i njegova gravitacija je uzrokovala mnoge stijene da se pomaknu iz njihovog stabilnog orbita dovodeći do sudara s unutarnjim planetima koji su uključivali i Zemlju. Mars i Mjesec su ti koji su najviše pogođeni. Marduk koji je bio stacioniran na Marsu bio je jako nervozan, i žalio se Enkiju o situaciji. Meteori koji su bombardirali Mars, Zemlju i Mjesec su uzrokovali kaos, paniku i mnogu štetu. “U kovanoj narukvici previranja se događaju … na zemlju užarene stijene s neba su padale … Poput kamenih projektila Zemlju su napadale … Lica sva tri s brojnim ožiljcima su prekrili.”

Fascinantno je otkriti da nakon prvobitne ‘bitke’ nebeskih sudara između planeta i mjeseca koji su stvorili Zemlju, moralo je biti još više sudara svaki put kada bi Nibiru došao pokraj Sunca, ali na kraju se to stabiliziralo što je dopustilo životu da se razvije. Ali kozmički sudari su neizbježni, i stanje mora da se poremetilo u našem sunčevom dvorištu što je izazvalo ove iznenadne smetnje koje su utjecale na asteroidni pojas. Ploče opisuju kako je ogromni komet ili asteroid došao blizu Zemlje, dok je letio u sudar s Marsom. Dramatičan je opis. “Od horizonta do usred neba kao plameni zmaj bio je pružen … Jedna liga je njegova glava, pedeset liga u dužini je bio, strašan je njegov rep … Po danu je nebo na Zemlji potamnio.” Ovo je prilično strašan opis onoga što je zapravo divovska kometa, slična kometu Shoemaker-Levy u 1994, koju smo svi svjedočili kada je udarila u Jupiter. Ali ovaj je bio puno bliže, i naš mjesec je uzeo puni udar kometa. Moguće je da je udar koji je opisan u Sumerskim pločicama izazvao divovski krater na Mjesecu, koji se i danas može vidjeti golim okom. Vi budite sudac, ovo je opis: “Za presretanje zmaja na putu Kingu (Mjesec) je donio odluku žurno … Žestok je bio susret, oluja oblaka na Kingu je podignuta … Do temelja je Kingu potresen.”

No, dok je Nibiru pravio svoj okret oko Sunca i nestao u duboki svemir, sve se smirilo i život se vratio u normalu na krhkoj predstraži Anunnakija. Oni su sa svojim letećim brodovima ispitivali zemlju za procjenu štete oko Edina i sjeverno do Cedar planina gdje im je bilo zapovjedno mjesto. Skenirali su da osiguraju da rudnicima zlata nisu oštećeni – bili su spašeni. Međutim, šteta na Marsu bila je velika. Marduk je izvijestio da je atmosfera bila oštećena i Enlil se složio da je stabilnost baze na Lahmu bila u pitanju. Oni će izgraditi novu svemirsku luku u Edinu na Zemlji za slanje brodova direktno na Nibiru. ” Mjesto kola u Edinu mora biti uspostavljeno … usputna postaja na Lahmu više nije sigurna.” Ima mnogo znanstvenih teorija o tome što se moglo dogoditi Marsu u prošlosti. Danas, s dijagnozama Rovera na našem susjednom planetu, imamo nepobitne dokaze da je Mars imao vodu, okeane, jezera i rijeke, pa čak i atmosferu. Led je prisutan još i danas i sve što mu je stvarno potrebno jeste atmosfera za stabiliziranje okoliša. Sumerske ploče poticaju ovu liniju razmišljanja, ali nedostatak atmosfere i ‘Oguljena’ kora sa gotovo polovice planeta je izazvala mnoga nagađanja. Je li moguće da su opisi u pločicama stvarni događaj koji su ‘uništili’ Mars? Prvo,  bio je bombardirana divovskim asteroidima koji su možda pomaknuli mnogo oguljene površine, kao što je predloženo od strane nekih znanstvenika, prije nego što je bliženje mnogo većeg Nibirua izazvalo dramatične gravitacijske poremećaje koji su mogli uzrokovati gubitak atmosfere i veliki dio kore. Rečeni smo da se sve to dogodilo oko 80. šara od njihovog slijetanje na Zemlju. To je 288.000 godina nakon dolaska i 155.000 godina od našeg sadašnjeg vremena. Biće fascinantno vidjeti dokaze koje Mars roveri nađu o meteorskoj aktivnosti na našem susjednom planetu.

Nakon što se ova nesreća smirila, Anu je dao uputu da se izgradi svemirska luka na Zemlji. “Neka mjesto Nebeskih Kola u Edinu bude uspostavljeno.” Ali prije nego što su požurili to da učine, Enki i Marduk su željeli nadgledati mjesec kao moguću alternativu Marsa, s mnogo manjom gravitacijom za moguću bazu tamo. “Orlovske” kacige “morali su nositi, atmosfera je bila nedovoljna za disanje … Za usputnu stanicu bio je neprikladan.” No, njih dvojica su ostali na njemu neko vrijeme dok je Enki mapirao nebesa. Oduševljen ljepotom Zemlje sa mjeseca ponovno čujemo Anunnakije kako prave reference na svemogućeg BOGA. “Zemlja poput globusa u praznini bez ičega visi … Zar nisi nebeskom igrom Zemlje, Mjeseca i Sunca začaran? … S našim instrumentima možemo skenirati daleka nebesa … djelu Stvoritelja Svega u ovoj samoći se možemo diviti. ” S tom tvrdnjom smo dobili drugi pogled na Enkiov kreativni duh koji je bio suprotan od njegovog brata, koji je bio pravi zapovjednik i političar. Napravili su mnoga astronomska promatranja dok su bili na Mjesecu i ploče ih opisuju dok otkrivaju većinu svog novootkrivenog znanja o svemiru sa te pozicije. Krugovi planeta oko Sunca naznačili su Enkiju da “Nibiru od Sunca nije potomak”, kao ostale planete u Sunčevom sistemu. Mnogi moderni astronomi mogu pronaći ovo malo informacija korisnom u  formuliranju teorija o tajanstvenom planetu X. Enki je istaknuo da ima obitelj od 12 sa Suncem, i on je odredio stanicu za svaki od tih sa imenom. Nakon ovog “dvanaest konstelacija po njihovim oblicima je dodijelio … zvijezde u dvanaest konstelacija je sastavio.” Je li ovo kako smo naslijedili znakove Zodijaka?

Marduk koristi ovo mirno vrijeme s ocem Enkijom da kaže šta god mu je bilo na umu. Bio je gorko razočaran svojom pozicijom i ulogom među Anunnakijima. On je bio Enkiov prvorođenac, a ipak mu nije data viša odgovornost na Zemlji. Enki mu obećava da “… ono čega sam ja bio lišen u tvojoj budućnosti će biti.”

Nastavljanje oštre klime na Marsu i neprikladni uvjeti na Mjesecu prisilili su Anunnakije za izgradnju “Grada Ptica” u Siparu u Edinu. Sada će moći letjeti svoje brodove direktno sa Zemlje na Nibiru, bez potrebe za zaustavljanje na usputnoj stanici. “U osamdeset drugom šaru je gradnja u Siparu završena …”, i Anu je doputovao sa Nibirua da vidi najnovija zbivanja. Anunnaki iz Abzu su se okupili, pa su čak i Igigi s Marsa pozvani za tu prigodu. Mi učimo o Anuovoj pra-unuci Inanni i njenim vještinama pjevanja i plesa. Novo doba je stiglo na Zemlji, zlato će biti poslano direktno na Nibiru, i nakon što je prikupljeno dovoljno u skladištima, “junaci i junakinje” će se moći vratiti na Nibiru. “Još koji šar muke, i kući će biti vraćeni.” Anunnaki su bili uzbuđeni o izgledima završavanja svog ​​boravaka na ovoj planeti i povratka kući. No, njihova anticipacija je bila previše brzopleta. Teški rad u Abzu se nastavio, i Anunnaki u Edinu su postali nemirni. Sada su oni zahtijevali pomoć od ropskih vrsta. No, dok su Enlil i Enki razmatrali takve perspektive, Ninurta je doletio na južni vrh Afrike i zarobio neke Zemaljske robove za svoje Anunaki prijatelje u Edinu. Time počinjući neprestanu tradiciju ropstva iz Afrike, koja će progoniti modernog čovjeka milenijima koji dolaze. Događaji su dramatično opisani u pločama: “U šumama i stepama Abzua Zemljane su proganjali … s mrežama su ih uhvatili, muško i žensko u Edin su odveli.” To zvuči poput scene iz 17. stoljeća, kada je ropstvo postalo jedan od najprofitabilnijih biznisa u svijetu i kada su Afrički robovi hvatani poput divljih životinja da budu isporučeni i prodani u dalekim zemljama. A ipak, to se događalo prije 150.000 godina. Nevjerojatno je koliko se snažno Anunnaki genetski kod ugradio u naš DNK, i čak i danas ima utjecaj na naše ponašanje.

Enlil je bio bijesan još jednom, jer je jasno protjerao Zemljane iz Edina. Ali njegov sin Ninurta ga je uvjerio da će robovi smiriti nemirne Anunnakije na sjeveru i spriječiti ponavljanje pobuna koje su se događale u rudnicima Abzua. Oni su dopustili situaciji da se smiri, jer su svi vjerovali da će se ubrzo vratiti nazad na Nibiru. “Neka se zlato gomila brzo, da se svi na Nibiru ubrzo vratimo.”

Anunnaki u Edinu su bili vrlo impresionirani sa svojim novim robovima. Oni su pokazali inteligenciju i mogli su obavljati sve zadatke koji su im bili dati. “Inteligenciju su posjedovali, naredbe su razumjeli.” Robovi su radili sve vrste zadataka, i za svoje bogove morali su raditi goli. Kako je vrijeme prolazilo, broj Zemljana je rastao tako brzo, da su nadmašili Anunnakije i zalihe hrane su ubrzo počele nestajati. Robovi su skupljali hranu posvuda, u divljini i u voćnjacima. To su bili dani davno prije nego što su ljudi znali o pripitomljavanju životinja, čuvanju stada, uzgoju usjeva i razumijevanju poljoprivrede. Te tajne će tek biti otkrivene robovima tek mnogo kasnije. Enlil je još uvijek gajio negativne osjećaje prema robovima i on je jasno rekao da Enki mora riješiti problem koji je stvorio. Tako je Enki započeo sa spletkama. On je promatrao Zemljane samo da otkrijete da su se nekako vraćali prema svojim divljim korijenima. On je od njih planirao stvoriti civiliziranog čovjeka, ali nije bio siguran kako da to izvede. Bilo je već dovoljno svađe o genetskim eksperimentima i kloniranju. Morao je to da uradi manje upadljivo. Ono što je on učinio je postala priča u Bibliji oko rođenja Mojsija. Enki je oplodio dvije mlade Zemaljske ženke, koje su rodile sina i kćer. Ploče nam govore da je bio presretan. “Ko je takvo šta ikada poznavao … Između Anunnakija i Zemljana, koncepcija je postignuta … Civiliziranog čovjeka sam doveo u postojanje.” On je svojoj supruzi rekao da je bebe pronašao u korpi koja je plutala na rijeci i uzeo djecu da ih odgoji kao svoje vlastite. I kao što je Mojsije odrastao kao sin faraona, oni su postali poznati kao “Milostivi” odrastajući kao djeca Gospodara Zemlje. Oni su rođeni u 93. šaru, što je 334 800 godina nakon dolaska na Zemlju, 108 hiljada godina od sadašnjeg vremena. Zvali su se “Adapa – Nahoče” i “Titi – Jedna sa životom”. Ovom akcijom Enki je osobno stvorio prvog Homo sapiens sapiensa, te osigurao njihovu budućnost kao novu civiliziranu vrstu da se množi na planetu.

“Civiliziranog čovjeka sam kreirao … nova vrsta Zemljana iz mog sjemena i u mom imidžu je stvorena.“

Ovo su neke od najvažnijih riječi u mom cijelom argumentu o ‘bogu-đavolu’. Budući da je Enki kreator originalnog Adamua i ponovo Adape, prvog civiliziranog čovjeka, on bi trebao biti zaslužan titule kreatora. No, njegov brat Enlil ga je opisao kao varljiva i zla ‘zmija’ i ‘đavo’ kojeg bi se ljudi trebali kloniti. Enlil je bio za sve namjere i svrhe vrhovni zapovjednik planeta Zemlje, koji ne samo da se proglasio kao bog robova, ali se i smatrao  da je njihov bog. Na Zemlji Enlilova riječ je bila vrhovna.

STVARATELJI

Neo-sumerski na glini, Babilonija, 1900-1700 prije Krista. Jedna od raznih priča o stvaranju zabilježena na glini. Ovaj tekst je jedinstven i različit od priče koja uvodi “stvaranje motike” i neo-babilonski ep o stvaranju ili Enuma Elish.

Prijevod Ploče:

“U dalekim danima, u onim danima, nakon što su sudbine bile odlučene, Nakon što su An i Enlil postavili propise za nebo i zemlju, Enki, uzvišeni sve poznavajući bog, kao veliki svećenik sa širokim znanjem, Enlil-Banda, u zemljama je bio njihov vladar. Po pravilima za nebo i zemlju, određenim pravilima, osnovao je gradove. – Kopao je Tigris i Eufrat. Nakon čega je utemeljio pravila zemalja. On je osnovao obrede pranja ruku, on je osnovao ljevanice … “

Ovaj glavni bog čovječanstva je bio žestok i brutalan, kao što se vidi kroz Stari Zavjet, kažnjava ljude za neposlušnost, ali ih i nagrađuju za odanost. Nagrađivao je svoje izabranike  s fizičkim stvarima kao što su zemljišta, zlato, konji, goveda i sl. Ako ste se ikada pitali zašto smo mi ljudi toliko materijalistični, ovdje se krije vaš odgovor. Enlil je bio bog koji je manipulirao ljude da rade ono što je želio. Bog Biblije i svih drugih vještačkih religija. On nikada nije dao Čovječanstvu priliku da se razvije u stanje svijesti gdje bi mogli razumjeti veću sliku svemira. Umjesto toga, on je manipulirao ljude od samih početaka u vjerovanje da je on, Enlil, bio svemogući BOG, stvoritelj svemira i svih stvari u njemu. Dakle, ako je Enlil, naš bog, bio taj brutalni, nebili se on trebao zvati đavo? Za stvaranje lažnih izjava o sebi neznanoj vrsti koja je jedva izašla iz kolijevke, zbunjena o svojoj svrhi među živima?

Kad kažem da je bog đavo, a đavo naš tvorac, treba se promatrati u ovom kontekstu. Enlil je trebao biti klasificiran kao đavo zbog toga što je sebe pogrešno prikazao kao bog, a Enki, koji je bio predstavljen kao ” đavo- zmija ” je zapravo taj koji nas je stvorio … naša tvorac. Enki je bio jedini od Anunnakija koji se stalno borio za naš najbolji interes, koji je pokušao dati čovjeku znanje i inteligenciju u Edinu, koji nas je naučio većinu vještina koje posjedujemo i danas, i taj koji je spasio ljude od Velikog Potopa, kada su se Enlil i ostali složili da dopuste vodi da istrijebi sve ljude na Zemlji.

PORIJEKLO MEDICINE

Simbol koji medicinska industrija koristi danas se može pratiti unatrag do rane Sumerske simbolike. Krila predstavljaju boga ili božanstvo s vrhunskim znanjem; zmija simbolizira Enkija i dvostruka spirala DNK.

Adapa i Titi su odgajani kao djeca Anunnakija, Enki i njegova supruga Ninki su ih učili sve vještine Anunnakija. Zadovoljni tim što je nova vrsta Zemljana u stvari civilizirana i inteligentna, on je naredio dostavu svih vrsta sjemena i domaćih životinja sa Nibirua, tako da  Zemljani mogu uzgajati hranu i naučiti poljoprivredu. “Sa Nibirua donesimo sjemena koje se mogu saditi … Ovce na Zemlju dostaviti … poljoprivredu i pasu učiti … Civiliziranim čovjekom neka Anunnaki, i Zemljani postanu zasićeni.” On je htio omogućiti Zemljanima da osiguraju hranu za Anunnakije i za sebe. To znanje, međutim je bilo rezervirano samo za male skupine povlaštenih Zemljana, koji su usko povezani s Anunnakijima i čija odgovornost je bila da nahrane svoje gospodare. Masovna civilizacija rob vrste, dogodit će se puno kasnije.

Enlil i Anu su bili zaprepašteni time da se civilizirani čovjek može razviti tako brzo iz više jednostavnog Adamua. Još jednom se odnose na evoluciju prije nego što izraze svoje iznenađenje. “Da životnom suštinom jedna vrsta vodi u drugu je nečuveno … Da na Zemlji civilizirani čovjek od Adamua tako brzo se pojavi, to je nečuveno.” Vidljivo iz ove izjave da su Anunnaki bili dobro upoznati s konceptom evolucije, ali su također znali koliko dugo je trebalo za vrstu da se razvije. Enlil je iznenada vidio osnovanost inteligentnijeg, civiliziranog čovjeka, koji je mogao obavljati osjetljivije zadatke. Pogotovo da uzgaja hranu za sve one koji su na Zemlji. Njihovo uzbuđenje poraslo je čak i više kada su Adapa i Titi dobili svoje prvo dijete, što se ispostavilo da su blizanci. Anu je bio toliko impresioniran izvješćem o Adapi, da je nadredio da se dovede na Nibiru u posjetu. “Neka Zemljan Adapa na Nibiru bude doveden.”

Na Nibiru je planirano vrlo važno putovanje da Anu i ostalim stanovnicima pokažu zadivljujućeg Zemljana koji je mogao govoriti, čitati i prikladno se ponašati. Još jednom Enlil nije bio zadovoljan ovim planom. Ne samo da su ga obdarili svim svojim znanjem, ali sada će odvesti Zemljana i u raj, da postane baš poput njih? “Sa znanjem obdaren, između raja i zemlje će putovati.” Ali zapovijed Anua se ne može izbjeći. Enkiova dva sina Ningishzidda i najmlađi Dumuzi su izabrani da prate Adapu i posjete planet svojih roditelja po prvi put. Anu je Adapi želio podariti besmrtnost da ga uključiti u proširenu obitelj Anunnakija, ali Enki je imao druge planove. Adapa je njegova kreacija sa vlastitim sjemenom i ‘smrtnim Zemljanom’ s više Anunnaki krvi nego Adamu koji je stvoren prvi. Adapa je morao ostati Zemljan na vlastitoj planeti Zemlji i umrijeti kao i svi ostali Zemljani. Stvaranje nove vrste bila je jedna stvar, ali stvaranje besmrtne vrste nije bilo u kartama.

Kada su poletjeli, ploče opisuju Adapin strah letjenja po prvi put, želeći da se vratiti, dok ga je Ningishzidda smirivao. “Zemlje koje su vidjeli, mora i oceani u dijelove su odvojili … Adapa je bio uznemiren, promeškoljio i povikao:. Vratite me nazad.” Ovo je bio prvi ljudski let ikad zabilježen, jasno opisujući geografska obilježja na način moguć samo kada se promatra s velike visine. Zbivanja koja su se dogodila na Nibiru nakon njihovog dolaska, zvuče poput priče znanstvene fantastike o ‘Svemircu Koji je Došao na Večeru’. Anu i cijeli grad se divio ovom novom ‘civiliziranom’ vanzemaljcu sa druge planete. Anu mu je ponudio razna jela i pića ali on ih je dobio. Jako ga je iznenadilo da Zemljan odbija dar besmrtnosti.

Prije nego što su otišli sa Zemlje, Enki je dao Ningishziddi kodiranu ploču za Anua. “Anu pločin pečat razbio … u skener ploču ubacio … poruku od Enkija da dešifrira.”

On je objasnio nasljeđe Adape, da je on bio sin Enkija i Zemaljske ženke i morao se vratiti na Zemlju da suoči svoju sudbinu. “Biti civiliziranog čovjeka predak njegova sudbina će biti.” Anu je odmah proglasio da se “dobrodošlica Zemljana ne smije otegnuti, na našem planetu ne može jesti ni piti. Neka njegova potomstva na Zemlji polja uzgajaju i livade ovčare. “Dumuzi je zamoljen da ostane na Nibiru, dok se Ningishzidda vratio na Zemlju s Adapom, donoseći sa sobom sjemena za saditi. Dumuzi će donijeti janjad i ovce na njegovom povratku.

Enki je priznao Ningishziddi i svojoj sestri Ninmah o Adapi i Titi, ističući da je svojim potezima osigurao opstanak Anunnakija. Civilizirani Zemljan će ih još više osloboditi od njihovih teškoća, oni će biti poučeni da proizvode hranu kako bi sviju mogli snabdjeti u teškim vremenima. Kroz mnoge od ovih prijevoda ostavljeni smo sa vrlo čudnom mješavinom duhovnosti, svijesti o Stvoritelju svih stvari, naprednoj tehnološkoj stručnosti i znanju. A ipak, Anunnaki su pokazali vidljive znakove neke vrste koja je još uvijek bila na putu evolucije. Ja osobno imam jasan dojam da njihov genom nije evoluirao kao što smo možda vjerovali na prvi pogled. Moguće je da je to doista sudbina koja ih je dovela na Zemlju da stvore ljude koji će otkriti tajnu vlastitog podrijetla koje se proteže na neku drugu planetu zvanu Nibiru. Ali ja sam već sa vama podijelio svoje misli o evoluciji i genomu. Predlažem da se evolucija događa eksponencijalno, i za nekoliko hiljada godina, mi bi evoluirali na istu razinu na kojoj su bili Anunnakiji kad su nas stvorili. Oni su se, međutim, vjerojatno razvili na razinu izvan naše sadašnje svijesti, i to može imati veze s mnogim NLO viđanjima, vizitacijama i otmicama koja se često prijavljuju. Je li moguće da, odkada su napustili planet Zemlju, Anunnaki se vraćaju da provjeravaju svoju kreaciju, i možda nas usmjeravaju u pravom ili krivom smjeru?

U međuvremenu Titi je rodila dva sina blizanca. Zvali su ih Ka-in i Abael, pokazujući nam opet, da oni koji su napisali priču u Bibliji mnogo hiljada godina kasnije, su totalno pogriješili. Nisu bili Adam i Eva koji su imali Kain i Abela, nego je to bio prvi civilizirani par na svijetu koji je imao ove problematične sinove. Ka-in je uzet pod Ninurtino krilo u njegov grad Bad-Tibira, da uči sve o uzgoju zemlje, kopanju kanala, oranju, sadnji i berbi usjeva, i bio je poznat kao “Onaj Koji u Polju Hranu Raste”. Marduk je uzeo drugo sina Abaela, “Onaj iz Zalivenih Livada”, i naučio ga je sve o izgradnji kućišta za njegove životinje, kako da ih hrani i brine za njih. Podsjećeni smo o vrlo dugim životima koje su ti rani ljudi živjeli jer je prošao cijeli šar prije nego što se Dumuzi vratio sa Nibiru i sa sobom donijeo ovce i druge četveronožne domaće životinje za uzgoj. “Nikada prije ovca na Zemlji nije bila,  janje nikada na Zemlju iz raja nije  palo.”

Pod vodstvom Ninmah, Anunnakiji su izgradili ono što oni nazivaju “Komora Stvaranja”, gdje je počelo “množenje žitarica i ovaca na Zemlji.” Kada su Ka-u i Abael ubrali svoje prve usjeve i uzgojili prve ovce, pozvani su pred Enlila i Enkija, i tu svjedočimo prvi prinos bogovima od strane ljudi. Enlil proglašava, “Neka bude proslava prvih stvari …”, i po prvi put nakon dugo vremena bio je zadovoljan s ljudima. Enlil i drugi Anunnaki bogovi će taj mentalitet podložnosti i nuđenja nametnuti ljudima hiljadama godina, prisiljavajući ih da daju žrtvene darove kao znak poslušnosti. To mora da su bila teška vremena na Zemlji jer proizvodnja hrane nije bila dovoljna da bi se nahranio veliki broj Anunnakija i ljudi, u Abzu i u Edinu. Riba i plodovi očito nisu bili dovoljni. Tek nakon uvođenja novih sjemenki raznih poljoprivrednih proizvoda kriza hrane je ublažena među Anunnakijima i ljudima.

Konkurencija među rođacima Ninurtom i Mardukom prešla je na braću Ka-in i Abaela. Oni su se počeli prepirati oko toga ko je imao više važan posao, prikazujući tipične ljudske osobine tako rano u ljudskoj povijesti. Nije bilo dugo prije nego što su se njihova suptilna natjecanje pretvorila u više vidljivo suparništvo i kada se klima promijenila i postala problem za  poljoprivrednike, njihovo rivalstvo se okrenulo na ubojstvo. Abaelove ovce pronašle su zelena polja Ka-ina neodoljivim. Odjednom njihove sitne svađe prerasle su u mržvljive konfrontacije. Braća su ušla u fizički obračun oko njihovih posjeda te u bijesu Ka-in udario Abaela s kamenom, ubivši ga. “Ka-in kamen podigao, s njim Abaela u glavu udario … Opet i opet ga je udarao dok Abael nije pao, krv iz njega je šikljala.”

U ovom trenutku vidimo prvi dokaz ljudskog kajanja i tugovanja. Kada su Adapa i Titi saznali za tragediju, ponašali su se onako kako se neki ljudi još uvijek ponašaju danas. “Veliki krik agonije Titi je uzvikivala, Adapa je mazao blato po svom licu.” Iako se Ka-in kajao, bilo je prekasno. Bilo je puno rasprave i svađe među Anunnakijima kako bi se trebali nositi sa ovom situacijom. Odluka nije došla lako. Na kraju, Anunaki su sudili Ka-inu i bio je izbačen iz Edina da živi u samoći u dalekim zemljama. “Iz Edina moraš odstupiti, među Anunnakijima i civiliziranim Zemljanima ne možeš ostati … Na kraj svijeta neka je protjeran.” Biblija nam govori o danima kada su Nefili bili na Zemlji … i sinovi bogova su vidjeli kćeri čovjeka i imali su spolne odnose s njima i tako stvorili novu pod-vrstu koja je postala Arijevci. Očito Biblija ne stavlja to u tako mnogo riječi, ali vjerujem da smo sada došli do tačke gdje taj određeni biblijski izričaj počinje praviti puno više smisla.

4. nastavak

U 95. Šaru Adapa i Titi su imali još jednog sina kojeg su nazvali Seti, biblijski Set, ali prvi civilizirani par nije stao tu. “Trideset sinovi i trideset kćeri Adapa i Titi su imali.” Ovi ljudski potomci su bili poljoprivrednici koji su rasli u brojevima i osigurali svu potrebnu hranu na Zemlji. U 97. Šaru, Seti je imao sina po imenu Enshi, što je značilo ‘Gospodar čovječanstva “. Adapa je Enshija učio pisanje i brojanje, o Anunnakijima i Nibiru, nakon čega ga je Enlilov sin odveo u Nibru-ki i pokazao mu mazanje uljima, te kako izvući eliksir iz Inbus voća. To je također važna prekretnica u odnosima između ljudi i Anunnakija, kada ih je čovjek počeo zvati ‘Gospodarima’. “Od tada će civilizirani čovjek Anunnakije Gospodarima zvati …” i to je početak istinskog obožavanja Anunnakija. Civilizirani ljudi su učeni kako napraviti vatru sa bitumenom, kako upravljati pećima, topiti metale i rafinirati zlato. Oni su učeni kako praviti instrumente, svirati muziku i pjevati, pa čak i kako da kopaju bunare za vodu.

Ljudi su voljeli da se okupljaju oko vode za druženje i bilo je tu, gdje se desilo mnogo interakcija između mužjaka i ženki s mnogo seksualne aktivnosti, što je dovelo do brzog rasta u njihovim brojevima. Mi još uvijek čini se prikazujemo isto ponašanje jer voda uvijek privlači mnoštvo ljudi. Bilo da je plaža ili obala rijeke, ili čak i bazen u vašem dvorištu, ljudi su uvijek bili privučeni vodom. I ovo je dio glinenih pločica koji su Biblijski pisci kopirali u Bibliju hiljadama godina kasnije, zbunjujući sve znanstvenike i teologe podjednako kad se odnose na Nefile. To su bili dani u kojima “… Igigi na Zemlju su češće dolazili” .

Doba ljudske ekspanzije je stiglo na zemlju. Sve više i više ljudi su se rađali kao potomci Adape, prvog civiliziranog čovjeka. Ako se uzmu u obzir kulturne razlike između tih vremena i danas, jedna ogromna razlika je u tome da je promiskuitet među bogovima gotovo dio njihovog očekivanog ponašanja. Je li moguće da je muška ljudska vrsta to naslijedila od Anunnakija? Mi smo svakako naslijedili većinu njihovih drugih karakteristika, osim onih koje su specifično izbrisali iz našeg DNK. Tu je, međutim čudno ironičan razlog za visoke razine promiskuiteta u tim drevnim vremenima. Tu je morao biti veliki broj polu braće i sestara koji su se mogli razmnožavati, da bi zadržali jake i zdrave gene dok je vrsta ubrzano rasla u brojevima. Dakle, čak i bez shvaćanja, ljudi su oponašali svoje bogove stvaraoce u njihovim seksualnim navikama.

Dugo razdoblje ljudskog postignuća i kulturne gradnje je osvanulo. Ja ću spomenuti neke od likova koji su se isticali u postignućima. Malalu, što znači “Onaj Koji Svira ‘, je bio sin Kunina i Mualita, njegove polu-sestre, i bio je poznat po pjevanju i izvođenju muzike, tako da mu je Ninurta napravio mnoge instrumente koji su uključivali harfu. Njihova cijela obiteljska linija je radila u metalnom gradu Bad-Tibira.

Irid, što znači “Onaj od Slatkih Voda” je postao majstor i graditelj bunara i pružatelj vode gdje su ljudi voljeli da se okupljaju i razmnožavaju. Jeste li se ikada pitali odakle su Grci i Rimljani dobili ideje ‘kupatila’, i odakle potječe riječ “navodnjavanje”? Igigi s Marsa su dolazili na Zemlju češće i u većim brojevima, u želji da pobjegnu od oštre klime tamo, te da sudjeluje u naizgled ugodnom načinu života Zemljana. Igigi mužjacima su se počele sviđati  kćeri čovjeka i počeli su da ih žele.

Marduk je pod svoje krilo uzeo bistrog mladića zvanog Enkime – ‘Onaj koji Razumije zapisivanje povijesnih događaja’ i učio ga mnoge stvari. On ga je odveo na Mjesec, naučio ga sve što je njegov otac Enki njega učio prije, o zvijezdama, konstelacijama i orbitama planeta. Zamislite pronalaženje tih otisaka stopala na Mjesecu? Šta će to učiniti za našu percepciju čovječanstva? Na povratku je bio stacionirana u Utu u Sipparu, “Mjestu Kola”, a nazvan je “Princ Zemljana ‘. Enkime je bio prvi čovjek koji je obučen funkcije svećeništva. Nešto kasnije Marduk se vratio u nebesa s Enkime i svojim sinom Matushal. No, ovaj put Enkime se nije vratio, on je ostao u “nebesima”. “U nebeskim kolima nebu su skočili … Da posjete Igigi na Lahmu Marduk ih je odvezo… Na nebu da ostane do kraja svoga života.” Nije sasvim jasno šta se tačno dogodilo s tim likom, ali je napisano da su mu Igigi bili jako naklonjeni. Postoji mogućnost da je Enkime zapravo ostao na Marsu kao smirioc Igigija, koji su bili sve više nemirni. To bi bilo vrlo ironično jer ovdje imamo smrtnika Zemljana koji daje inspiraciju Nibiruancima. Možda je doista bio dostojan dodijeljenog svećeničkog statusa. I možda je ovdje svoj trening stavio u upotrjebu, jer će potrajati još dugo prije nego što Igigi konačno počnu da napuštaju Mars u velikom broju i krenu prema Zemlji. To se sve dogodilo u 104. Šaru, što je 374 400 godina nakon njihovog dolaska ili prije 68.600 godina.

Adapa, prvi civilizirani čovjek ili Homo Sapiens Sapiens je umro u 108. Šaru, 55.000 godina prije Krista. On je živio u 14. Šarova, što bi ga napravilo oko 48.600 godina starosti! To je jasan dokaz da su Anunnaki morali izvesti dodatne genetske manipulacije na ljudima kako je vrijeme prolazilo da bi ubrzali njihovu sposobnost starenja, i time i smanjili njihove brojeve. To međutim, nije dovoljno usporilo brzu stopu nataliteta rob vrste. Budući da su brojke čovječanstva rasle i lijepe kćeri su im bile rođene, Marduk se zaljubio u Zemaljsku ženu. On će biti prvi Anunnaki da se oženi za Zemljanku i to će očito imati neke posljedice. Tijekom njihovih kontroverznih rasprava, mi smo podsjećeni o čovjekovoj smrtnosti i “imidžu” njihovog tvorca. Marduk također podsjeća svog oca o neredu koji su napravili stvaranjem civilizirane vrste koja je napredna u razmišljanju kao i Anunnaki, i jedina razlika je njihova dugovječnost. “Korak po korak na ovom planetu primitivno biće, jedan kao mi što će da bude, mi smo stvorili … U našem imidžu i u našoj sličnosti civilizirani Zemljan jeste, osim za dugi život, on je mi.” Ovo je Mardukovo obrazloženje za željom da oženi Zemaljsku ženu. Enki i Enlil su mu jasno prikazali njegove mogućnosti. Marduk će ostaviti sva svoja kneževske prava na Nibiru, i neće biti u mogućnosti da se vrati tamo sa svojom suprugom. Čak i Anu je bio uključen u ovu tešku aferu. “Marduk se oženiti može … ali na Nibiru princ više neće biti.” Ova vrsta akcije od strane njegovih starješina će potisnuti mladog, ambicioznog Marduka i dalje prema odbacivanju cijelog sistema, i na kraju dizanja protiv svih Anunnakija kada se proglasi kao ‘bog iznad svega’.

I tako nakon svog vjenčanja, Marduk i njegova mlada Sarpanit su poslani u svoju vlastitu zemlju. “Svoju domenu, daleko od Edina, u drugoj zemlji …” Enlil i Enki su naredili. Također smo dobili prilično dobru ideju na koji dio svijeta je Marduk bio ograničen. “Domenu iznad Abzua, u zemlju koju Gornje More dodiruje, onu koja je vodom od Edina odvojena, gdje se brodovima može doći.” Zemlja o kojoj su govorili je Egipat. Zemlja kojom će Marduk vladati kao boga Ra, u godinama koje dolaze? Nepoznato seniorskoj braći Enlilu i Enkiju, Igigi s Marsa su koristili vjenčanje kao izgovor da dođu na Zemlju. Međutim, imali su mnogo lukaviji razlog za dolazak. Budimo iskreni, njihov život na usamljenom planetu poput Marsa nije bio ono čemu su se nadali kada su napustili Nibiru. Također su htjeli naizgled bujan i zabavan život okružen robovima koje su Anunnaki na Zemlji imali. No, njihova glavna atrakcija na Zemlji su bile izuzetno seksualne i lijepe ‘kćeri’ čovjeka. Sljedeća epizoda je dobro dokumentirana u Knjizi Postanka, još jednom, kopirana iz mnogo ranijih Sumerskih pločica i pogrešno protumačena od strane učenjaka i suvremenih teologa. Igigi su govorili: “Šta je Marduku dopušteno od nas ne smije biti uskraćeno.” Zemaljske žene su se zvali ‘Adapine Ženke’, nakon njihovog originalnog pretka Adape, prvog Homo Sapiensa Sapiensa, sina Enkija i Zemljanke Adamuovog podrijetla.

Igigi su rekli: “Hajdemo odabrati žene među Adapinim ženkama, djecu da nam rode.” Ove žene su odveli kao taoce u svemirsku luku i zahtijevali su da im se dopustiti ista povlastica kao Marduku. On se očito složio s njima. “Ono šta sam učinio od njih ne može biti lišeno.” Još jednom vidimo ljutitog Enlila koji je bio iznimno potresen ovim. “Enlil je bio bijesan, bez smirivanja.” Jasno se može osjetiti tajna zavjera za kontrolu ljudi silom i kažnjavanjem. ” Našim rukama ovaj planet s mnoštvom Zemljana će biti pregažen.” On će postati osvetoljubivi bog Biblije koji će pažljivo prati svaki korak ljudi, osiguravajući da ne postanu previše mudri ili prejaki da ga izazovu na bilo koji način . “… neka Igigi i njihove ženke sa Zemlje odu…”, on se odmah morao suočiti s još jednom dilemom. Marduk ga je obavijestio da je postalo nemoguće živjeti na Marsu, uvjeti su postali nepodnošljivi i da će morati napustiti njihovu stanicu. “Na Lahmu uvjeti su postali nepodnošljivi, preživljavanje nije moguće.”

Doseljenici sa Marsa su izolirani u okolici svemirske luke u Cedar planinama, gdje su prvotno postavili svoj otpor. Oni su imali djecu, koja su postala poznata kao “Djeca Raketa” često spominjana u knjigama i Sumerskim prijevodima. Na kraju su se neki od njih pridružili Marduku u njegovoj novoj zemlji, neki su otišli “… u udaljene Istočne zemlje, zemljišta visokih planina …”, dok su drugi ostali tu gdje jesu. Apsolutno je jasno iz ovih opisa da su to bili izvorni Arijevci koji su se kasnije naselili diljem Europe i napali Dolinu Inda, polažući temelj za Indo-Europske jezike. Oni su bili bijeli, tehnološki napredni i posjedovali su daleko veće znanje od običnih ljudi. Oni će također biti izvorni Egipatski faraoni pod vladavinom Marduka. Marduk je počeo graditi veliku i odanu sljedbu Zemljana koji su ga slijedili, slušali i klanjali mu se. On je postao moćna sila na Zemlji što je počelo brinuti Enlila i Enkija. Čujemo još neke Biblijske riječi od Enlila kada priča šta se može desiti u budućnosti. “Zemlja Zemljanima naslijeđena će biti.” I tako je Enlil počeo planirati otpor protiv eventualnih budućih poteza Marduka. On je poslao svog sina Ninurtu da pronađe potomke i klanove Ka-ina koji su boravili u dalekim zemljama, i nauči ih sve što je potrebno o izradi alata, rudarstvu, proizvodnji, taljenju, brodogradnji, jedrenju, i ratnim borbama. “U novoj zemlji domenu su osnovali, grad s dva tornja tamo su izgradili … Domena preko mora, Brdo-Planinska zemlja nova veza između Neba-Zemlje nije bila.” Iz ovih opisa zvuči mi bez sumnje kao rano Andsko naselje i civilizacije Južne Amerike u Peru i Boliviji u blizini jezera Titikaka.

Nazad u Edina imenovali su čovjeka zvanog Lu-mach, sina Matushala, da bude radni gospodar za Anunnakije. On je imao ženu zvanu Batanash. “Izuzetnu Ljepoti ona je imala, njezina ljepota Enkija je očarala.” Vidimo vrlo seksualnu stranu Enkija kako opet izlazi, stvarajući još kontroverze i on ponovo miješa svoj gen sa ljudskom vrstom. On je zaveo prelijepu Batanash koja mu je rodila sina i kojeg su nazvali Ziusudra, ‘Onaj od Dugih Svijetlih Životnih Dana’. Ovo će biti čovjeka koji će preživjeti potop u ‘Arki’ i on je pravi izvorni lik kojeg Biblija zove Noa. On je odrastao u Shurubaku, ali tajna njegove očinske linije su ostale s Enkijom i Batanash. Rođen je u 110. Šaru, 396.000 godina od njihovog dolaska, 47.000 godina prije Krista što je pravo u sredini zadnjeg ledenog doba. Za one koji vjeruju da je ledeno doba značilo da je cijeli svijet bio prekriven snijegom i ledom, to nije bio slučaj. Znanstvenici opisuju da je većina Kanade, Sjeverne Amerike, Sjeverne Europe i Sjeverne Azije bilo prekriveno snijegom. No, dalje na jugu, svijet je bio vrlo prikladan za život s vrlo različitom klimom od danas. To je također razlog zašto su se Anunnaki naselili u Mezopotamiji između Tigrisa i Eufrata kada je bilo vrlo bujno i zeleno, i nije izgledalo kao pustinja koja je tu danas. Antarktika je vjerojatno bila puno više proširena i prekrivena debelim slojem leda, koji će biti glavni uzrok Velikog Potopa u vremenu koje dolazi.

Baš kao Adapa, Enkiovo prvo ljudsko potomstvo, Ziusudra je također bio vrlo pametan, pokazujući velike znakove inteligencije i Enki je obožavao dječaka koji je izgledao baš poput njega. Opis djeteta nam daje dobru ideju o tome kako je Enki izgledao. Ovo je način na koji je dijete Ziusudra opisano. “Bijela kao snijeg mu je koža … boja vune je njegova kosa … kao nebo su mu oči, sa briljantnosti su mu oči blistale.” Ninmah i Enki su ga od samoga početka tretirali s posebnom pažnjom. On je obučavan ‘svećeničke obrede’ i sve ono što je Adapa znao prije njega. Mi smo također dati snažan nagovještaj da su Anunnaki koristili drugi jezik ili pismo koje su koristili između sebe kad čitamo “… da čita spise Adape on ga je naučio.” U ovo malo informacija leži mogućnost da skripte Inda i Balkan-Danube skripta može biti jezik koji su Anunnaki koristili, ili srodno pismo koje su rani ljudi poput Ziusudre i Adape koristili davno prije nego što je poplava izbrisala većinu svijeta. To bi također objasnilo zašto postoji samo mali broj primjera u svijetu. Ostatak je poplavljen i sahranjen u planinama pijeska i mulja.

DIJAGNOZE MEDICINSKIH STANJA

 

Stari Babilonski na glini, Babilonija, oko 1900 godine prije Krista u klinastom pismu. Ova glinena pločica navodi niz medicinskih postupaka koje su izvodili drevni liječnici. Medicinski tekstovi ove kategorije su dobro poznati iz Neo-Babilonske literature, i samo nekoliko ovih ploča je preživjelo. Mnoge od Babilonskih dijagnoza i prognoza još uvijek vrijede u modernoj medicini.

 

No, vremena nisu bili dobra na Zemlji, činilo se kao da je kulturno i ekološki bila u konstantnom padu. Igigi su se razmnožavali sa Zemljanima velikom brzinom što je Enlila napravilo iznimno nesretnim. “U njegovim očima misija Anunnakija na Zemlji je postala perverzna.” Budimo realni, ovakva situacija mu vjerojatno nije ni pala na pamet kad su stigli da izvuku zlato iz zemlje. Ono što je također fascinantno je bio učinak na okoliš od rapidno rastuće nove vrste. Ovdje imamo novu vrstu koja je iznenada pala u relativno vanzemaljske uvjete za njih. Oni nisu evoluirali u svoje okruženje, njihov imuni sistem nije bio prilagođen mikroorganizama na Zemlji u to vrijeme, tako da ne bismo trebali biti iznenađeni kad čitamo o bolestima koje su prevazišle ljude. “U danima Ziusudre kuga je Zemlju tlačila … bolovi, vrtoglavice, i groznice Zemljane su osvajali.”

Ali Ninmah, pametna sestra moćne braće, je bila pravi iscjelitelj. “Neka Zemljani njegu uče, kako da sebe liječe neka nauče.” Enlil nije htjeo da ima išta sa tim. On nije htjeo učiniti ništa da pomogne novoj vrsti da preživi i napreduje. “Neka Zemljani glađu i kugom nestanu.” U njegovom umu njihov boravak na Zemlji se bližio kraju, i on bi radije uništio sav život prije nego što krenu nazad prema Nibiru. Njegova osobnost ‘Osvetničkog Boga’ je bila jasno izložena. Zemlja je pretrpjela previše, ništa nije rastao i vjetar, vrućine i suše su ih progonile. Nibiru se bližio prema Suncu i čudne stvari su se događa na planeti Zemlji. Podrhtavanje i potresi su postali redovita događanja i Enlil je razgovarao s Anu na Nibiru o čudnim aktivnostima. Oni su u Abzu postavili uređaje za promatranje južnog pola. “Čudni potresi u Snježnoj zemlji su bili zabilježeni … snijeg-led, koji je obuhvaćao Snježnu zemlju počeo je da klizi.” Ovo je prvi pravi dokaz završetka ledenog doba, jasno zarobljen u glinenim pločicama. Kako bi pisac prije 4 500 godina znao išta o događajima koji su prethodili poplavu, osim ako mu nije rekao neko ko je bio tamo? Detalj u njegovom tekstu je previše specifičan da je se usmeno prenosio hiljadama godina. Postalo je jasno da kada Nibiru dođe oko sunca, da će izazvati nered sa Zemljinom gravitacijom i imati razarajući utjecaj na polarna područja gdje se led već počeo topiti. “Sljedeći put kada se Nibiru Suncu počne bližiti, Zemlja Nibiruovoj sili izložena će biti.” Ovo su vrlo inspirirajuće riječi Anunnakija na Nibiru, upozoravajući Enlila o teškoj nesreći koja čeka Zemlju.

Anunnaki su započeli pripreme za evakuaciju. Oni su ukinuli svo taljenje “… sve zlato na Nibiru je prebačeno … za evakuaciju spremni, flote brzih nebeskih bojnih kola na Zemlju su stigle.” Enlil je sazvao hitan sastanak svih Igigi i Anunnaki zapovjednika i rekao im o  “prijetećoj nesreći”. “Do samog kraja misija na Zemlji je došla.” On je svima jasno dao doznanja da ako su htjeli napustiti Zemlju to su morali učiniti bez njihovih Zemaljskih supruga. Ovo je bio trenutak koji je Enlil tajno čekao, uništiti horde Zemljana koji su preuzeli cijeli svijet svojim velikim brojevima. Oni među Anunnakijima i Igigijima koji su izabrali da ostanu, su rečeni da se presele na više terene i čekaju da prođe nesreća. Drugi Anunnaki koji nisu željeli da se vrate na Nibiru će čekati događaje da se odigraju u njihovim “Nebeskim Brodovima” na rubu Zemljine atmosfere. Onda je došao kritični trenutak kada je izašao istinskih ljudski karakter mnoge Anuanki djece rođene na Zemlji. Marduk i svi ostali sinovi Enkija su odlučili ostati. Tako i Enlilovi sinovi. Ovo je bilo jako emotivno vrijeme za osjetljivu Ninmah, svi su gledali u nju da čuti njezinu odluku. “S ponosom njezin izbor da ostane izjavila je … moje životno djelo je ovdje … Zemljane koje sam stvorila neću ostaviti.”

Zatim je Enlil otkrio njegov glavni plan za ljudski rod. “Neka Zemljani za svoje grozote nestanu.” Mi jasno može čuti ton ‘boga osvete’ čiji glas ćemo stalno čuti u Bibliji. Ali Enki se nije slagao sa svojim bratom. Uostalom on je bio taj koji je stvorio prve ljude, i taj koji je stvorio civilizirane ljude. ” čudesno biće mi smo stvorili, mi ga i spasiti moramo” Izbio je žestoki argument između braće, gdje Enlil optužuje Enkija da se igra BOGA. “Moći Stvoritelja Svega” u svoje ruke si uzeo”, okrivljujući Enkija za sve grozota koje su ljudi uzrokovali.

Kao zapovjednik Zemlje, Enlilova riječ je bila konačna i opozvao je sve prisutne da polože zakletvu, što će uzrokovati uništenje čovječanstva. “Sada kada je nesreća zaređena, neka ono što se mora dogoditi, dogodi.” Svatko je napravio zakletvu osim Enkija, koji je izjurio iz skupštine. “Na Enlilu samom neka odgovornost zauvijek ostane.” U sklopu evakuacijskih aktivnosti, Enlil je uzeo ME Ploče Sudbine u Sippar, mjesto “Nebeskih Kola” te ih sigurno pokopao u zaštitnu komoru. Dakle, šta su to oni svi čekali? Kakvu vrstu nesreće su oni očekivali? Velika poplava, s valom tako visokim da će uništiti cijeli planet. “Kad lavina vode pređe preko zemlje … U jednom zamahu na izumiranje će biti osuđena.” I tako su pripreme došle kraju, i oni su čekali da katastrofa udari. Ovo je vrsta ranog upozorenje koje bi narod Indonezije, Tajlanda, Šri Lanke, Indije i Etiopije željelo da su imali prije nego što je sunami devastirao njihove živote. No, prkosni Enki i njegova sestra Ninmah su otišlio u Abzu da prikupe sve potrebne primjerke koji će im omogućiti da rekombiniraju sve životne forme koje su stvorili na Zemlji. “Mušku i žensku suštinu i jaja života su prikupili. ”

“U Sipparu Anunnaki su se okupili, dan potopa su čekali.” Enki  još nije završio. Uostalom, njegovo krv i meso, Ziusudra, je morao ostati i poginuti u poplavi. Ovo je izvorna priča o poplavi, i kako su ljudi preživjeli. Za razliku od naivne i pojednostavljene verzije Biblijskog Noe, Sumerske ploče nam vrlo detaljno kažu šta je Enki prošao da pomogne Ziusudri, kako ga je vodio s preciznim planovima za izgradnju ‘broda’, i upravo ono šta je on trebao donijeti u njega. “Brod mora biti onaj koji se može okretati i prevrtati, vodenu lavinu preživjeti … u njega svoju obitelj, rodbinu i prijatelje prikupi… vode za piće nagomilaj … kućne životinje također dovedi.” Iako je Enki bio prkosan Enlilu, nije htio da zanemari zakletvu koju su uzeli. Stoga je prenio sve ove informacije Ziusudri iza kućnog zida od trstike, ne izlažući svoje lice. Njegov prilično djetinjast, ali učinkovit argument je bio da on nije govorio sa Ziusudrom, nego da je govorio sa zidom. “Veliki potop dolazi s juga, zemljišta i život će uništiti … Tvoj brod iz njegovih vezova će dignuti … brod će okretati i prevrtati …Zbog tebe će civilizirano sjeme čovjeka preživjeti. “Razlika između ove verzije i Biblijske priče ne leži samo u sadržaju, ali i činjenici da je Ziusudra na brod doveo ne samo svoju neposrednu i širu obitelj, ali i druge prijatelje. Sjeme Biblijskog Noe bi jednostavno izumrlo u roku od nekoliko generacija zbog međusobnog razmnožavanja. Dio gdje Noa mora dovesti sve parove životinja u Arku uvijek me je mučio zbog svoje nevjerovatnosti. No, priča zapravo ima vrlo različito podrijetlo, priča koji ima više smisla, te je ostvariva. Sjetite se da su Enki i Ninmah prikupili sve suštine čovjeka i svih stvorenja u divljini. Oni su pažljivo pohranili ovu “bit” koja mora da je DNK, sperme i jajne ćelije u odgovarajuće posude za očuvanje. Ploče su vrlo jasen o ovome. Nekoliko dana prije poplave, Ningal je isporučio kutiju za Ziusudru na brodu. “Životnu srž i jaja života živih bića posjeduje, od strane Gospoda Enkija i Ninmah prikupljeno … Od gnjeva Enlila da budu skrivena, u život da uskrsnu ako Zemlja bude spremna.” To su riječi koje će Heroji Biblije ponoviti mnogo puta hiljadama godina kasnije. Gnjev Enlila će postati ‘Božji Gnjev” koji je zadržao čovječanstvo uplašenim i poslušnim sve do danas.

5. nastavak

I tako poplava je stigla kao očekivano. Desila se u 120. šaru, 432 hiljade godina nakon njihovog dolaska, oko 11.000 godina prije Krista što je tačno kada moderni znanstvenici tvrde da je poplava uništila svijet. Također je važno imati na umu da je u toj fazi Ziusudra bio 10 šarova star, što bi ga činilo 36,000 zemaljskih godina. Sada je posve jasno da BOG nije uzrokovao poplavu u trenutku bijesa s čovječanstvom, nego da je to zapravo rezultat kozmičkog događaja kada je divovski planet Anunnakija došao bliže Zemlji nego što je normalno činio u njegovim 3600 godina orbitama. To je doista prirodna ‘nesreća’, koju su Anunaki zlostavili da unište njihovu problematičnu kreaciju; njihovu rob vrstu zvanu čovjek.

Nibiru je došao u neposrednu blizinu Zemlje, uzrokujući kaos gravitaciji i seizmičkim aktivnostima. To mora da je bilo vrlo iskušavajuće vrijeme za krhku planetu. Ploče nam jasno govore da ” Danima prije Dana Potopa Zemlja je tutnjala, stenjala, kao da je u bolovima.” Došlo je vrijeme za Anunnakije da odu. “Čučnuti u svojim nebeskim brodovima, Anunnaki su dignuti ka nebu.” Mi dobivamo vrlo jasnu sliku o tačnim događajima, ne zbog nečije bujne mašte, nego zato što su Anunnaki zapravo promatrali poplavu iz svojih svemirskih brodova koji su bili u zemljinoj orbiti. Opisi su previše detaljni i deskriptivni za nekoga iz primitivnog doba da ih zamisli.

“Zemlja se počele tresti, silom je bila uznemirena … U Snježnim Zemljama na Zemljinom dnu, temelji su se tresli … Onda sa krikom jednakom hiljadu gromova, sa svojih temelja ledena ploča je skliznula … Nibiruovom neviđenom silom u južno more se srušila … Jedna ploča leda sa drugom se sudarala … Površina u Snježnim Zemljama je pucala poput razbijene ljuske jajeta … Plimni valovi su porasli, vodeni zid je nebo doticao … Sjeverno je vodeni zid žurio … Abzu je dostizao … Prema naseljenoj zemlji je putovao … Edin je preplavio. ”

Svi znamo kakve devastacije može donijeti jedan mali sunami, pa samo zamislite plimni val nekoliko stotina metara visok koji se kreće prema sjeveru od Antarktike 500 km na sat, uništavajući sve zemlje niže od 2.000 metara nadmorske visine. Mi dobivamo još jedan opis iz ptičje perspektive od Anunnakija koji su bili u orbiti iznad Zemlje. “Gdje su suhe zemlje, sada je morska voda … Gdje su planine nekada nebo svojim vrhovima doticale, njihovi vrhovi sada poput otoka bili su u vodama.” Također smo dobili dobar pogled na osjetljivu stranu ‘matrijarha’ Čovječanstva ,Ninmah, koja je bila jako tužna onim što je vidjela odozgo. “Moja stvorenja kao utopljeni vretenci u ribnjaku vodu ispunjavaju, sav život val mora je uzeo.”

Vjerujem da svi znamo kako se završava priča poplave, i da u pravu ste, brod se smirio na dva vrha planine zvane Arata, poznata većini kao Ararat koju ploče nazivaju “Planina Spasa”.Prva stvar koju je Ziusudra učinio kad je izašao iz čamca, bilo je uzvišavanje Gospodara Enkija. Oni su sagradili žrtvenik, zapalili vatru i dali zahvalnost žrtvovanjem janjeta, nešto što je on naučio u svoj inicijaciji u svećeništvo. U plutajućem svemirskom brodu u orbiti nije moglo biti vrlo ugodno, popunjen sa previše Anunnakija koji su željeli da se vrate na čvrsto tlo. Nije prošlo dugo vremena nakon što su se Enlil i Enki spustili za procjenu štete. “Situaciju pregledati, utvrditi ono što treba učiniti.” U početku su se braća smijala i zagrlila, ali “… kada je Enlil preživjele vidjeo … razjaren bez granica je bio.” I opet smo dobili uvid ‘boga osvete’, koji će vladati i kontrolirati čovječanstva opresijom i nasiljem hiljadama godina. U bijesu Enlil je napao Enkija. “Svaki Zemljan je morao nestati”, kazao je. No, Enki mu je odgovorio objašnjavajući istinu o Ziusudri. “On obični smrtnik nije, on je moj sin.” Nakon nekog promišljanja i rasprave, Enlil je bio uvjeren da je bila volja Stvoritelja Svega što je spasila ljude. I prije nego što su tzv. stara vremena došla do kraja, mi smo suočeni s još nekoliko izjava koje su ponovljene u Bibliji mnogo godina kasnije. Ninmah, koja je voljela svoju ljudsku kreaciju koju je usavršila s Enkijom, dala je zakletvu da se “uništenje čovječanstva nikada neće ponoviti”, i Enlil je rekao  Ziusudri „plodite se i množite.”

Možete zamisliti kakva sedimentacija je bila posljedica poplava ove veličine. Trebalo je mnogo godina za vodu da se povuče, samo da izloži doline pune blata i mulja. Sve u Abzu i Edinu je bilo zakopano. Svi gradovi u cijeloj Mezopotamije su nestali, zatrpani blatom i muljem. Ali velike kamene platforme, njihovo odredišno mjesto u Cedar Planinama je još uvijek bilo tamo, i moglo se koristiti, uglavnom zbog toga što je smješteno puno visočije od svih njihovih ostalih naselja. Neki učenjaci poput Zecharia Sitchin vjeruju da su to stare kamene platforme Baalbeka na sjeveroistoku Libanona. Kad vidite divovske megalite, postavljene da stvore savršeno ravnu platformu koja se proteže oko 90.000 kvadratnih metara, počnete se pitati zašto je prapovijesnim ljudima na Zemlji bila potrebna takva struktura. Stijene svaka težine između 200 i 1.200 tona. Danas, postoji samo nekoliko ogromnih dizalica koje bi mogle podići takvo kamenje. One su savršeno izrezane i oblikovane s glatkim stranama da se sklope  jedan u drugog poput Lego kockica. Dakle, ima smisla da ova vrsta platforme nije bila odnesena u poplavi, zbog svoje puke veličine i također svoje nadmorske visine. Ta struktura je dala Annunakijima ključnu ideju o tome kako se nositi s mogućim katastrofama u budućnost I kakva vrsta struktura bi mogla podnijeti sličnu katastrofu. Pogodili ste … piramide u Gizi. Zamislite da morate sletjeti na novi planet po prvi put … ne bi li radije da imate jasan svjetionik koji bi vas vodio direktno na lice mjesta?

PIRAMIDE IZ SVEMIRA

Pogled na piramide iz svemira. One ne samo da su služile kao orijentiri, ali Velika piramida je također imala smješten predajnik koji je vodio dolazeće pilote i astronaute. Ove divovske strukture su izgrađene nakon potopa, kada su Anunnaki vidjeli kako je kamena struktura u Baalbeku bila otporna. Egipat i Crveno more su vidljiv orijentir koji se vidi visoko iznad Zemlje.

Razaranje nije bilo ograničeno samo na Zemlji. Igigi su stigli s Marsa rekavši da je njihov planet također bio devastiran. “Lahmu je prolaskom Nibirua bio devastiran … Njegovu atmosferu je isisao, njgove vode su isparile nakon toga … Sada je mjesto oluje i prašine.” Shvatili su da im je opstanak sada bio glavna briga. Oni su dohvatili ME iz Komore Stvaranja koji su pokopali pokraj lansirne rampe. Zanimljivo je da se spominje čak i materijal koji je korišten za Komoru. To je Diorit, najtvrđi kamen poznat čovjeku, tvrđi od željeza. ” Diorit sanduci pečatima pričvršćeni.” Oni su dohvatili niz predmeta, uključujući sjemenje koje su donijeli sa Nibirua, što im je omogućio da opet počnu sijati. No, dok su preživjeli na Zemlji radili na obnovi njihovih života, riječi sa Nibirua nisu bile tako uvjerljive. Gravitacijske aktivnosti između ostalih planeta i Nibirua su i njega također poremetili. “Štit zlatne prašine je bio rastrgan, atmosfera je opet sve manja.” Odjednom grabež za zlato je postao kritičan. Baš kad su bili spremni da se spakuju i vrate kući, hitnost se vratila. No, ovaj put nije bilo radnika u Abzu, svi su bili ubijeni poplavom, pa čak i Anunnaki su bili rijetki u brojevima jer ih se većina vratila na Nibiru”… na Zemlji i na Nibiru bio je očaj.”

Zadatak vađenja zlata iz rude je bio nemoguć s malim brojevima Anunakija koji su ostali. Oni su ponovo pretražili i ispitali svijet i Ninurta se vratio s dobrim vijestima iz dalekih zemalja preko okeana. Erozija planina je otkrila bogate naslage zlata koje su virile u čistom grumenju. To su bile doline oko jezera Titikaka na granici Bolivije i Perua, i početak drevne civilizacije Inka prije dolaska Europljana da ih opljačka i istrijebi. “… Grumenje veliko i malo je padalo ispod u rijeku, bez rudarstva se može vaditi zlato.” Enlil i Enki su bili zapanjeni. “Zlato, čisto zlato, rafiniranje i taljenje nije potrebno, naokolo je ležalo.”

I tako je započela Južno-Američka prapovijesna zlatna groznica. Oni su trebali napraviti odredišnu stranicu u blizini, odakle bi mogli prevoziti zlato na Nibiru. I tako otkrivamo praktično podrijetlo Naska ravnice. Mnogo toga je napisano i nagađa o tzv. Naska linijama. One su svakako mučile najbolje arheologe već stoljećima. Sumerske glinene pločice nam daju odgovore još jednom. Za sve one koji su se pitali i divili čudnim oznakama i spektaklu na ravnom i tvrdom pustinjskom terenu u Naska u Peru, odgovori su kristalno jasni u klinastom tekstu. “Novo mjesto za nebeska kola uspostavimo, odatle zlato na Nibiru da šaljemo… Za nove nizine čije se tlo osušilo i otvrdnulo su tražili … Na pustom poluotoku takvu ravnicu su pronašli … ravna poput jezera je bila, bijelim planinama je bila okružena. “ovo se uklapa u tačan opis pustog poluotoka Naska koji je okružen Andama koja bi u to vrijeme imale  “snijeg“ na svojim vrhovima.

X OZNAčAVA MJESTO

Simbol križa je dobro dokumentiran u drevnim civilizacijama. Je li moguće da su Anunnaki koristili ovaj simbol na Naska ravnici da pokažu svoju odredišnu tačku dolazećim plovilima?

Ninurta je tamo živio prije potopa i znao je gdje pronaći potomke Ka-ina. Mještani koji su preživjeli potop znali su Ninurtu te su ga štovali kao svog zaštitničkog boga. Oni su se mogli koristiti za prikupljanje zlata i drugih metala, jer su znali umijeće taljenja i rukovanja metala. Ninurta je objasnio Enlilu i Enkiju “Kao zaštitnik njihovih predaka oni me zovu … Veliki zaštitnik oni me zovu.” U ovoj fazi čak i Enlil koji se nadao potpunom uništenju svih ljudi je bio sretan pronaći preživjele. Božja budućnost je odjednom bila u rukama ljudi. Dok je akcija prikupljanja zlata počinjala u Južnoj Americi, Anunnaki nisu htjeli napustiti svoja izvorna naselja u Mezopotamiji. Za one koji su govorili o piramidama u Gizi da su izgrađene kao ogledalo Orionovog pojasa, ima mnogo opravdanja u pločama. Anunnaki su odlučili sagraditi novu odredišnu stranicu, “… novo mjesto nebeskih kola.” Ploče nam dodatno govore da su na poluotoku izabrali, “… nebeski način Anua i Enlila na Zemlji su odraženi … Neka novo mjesto kola upravo na toj granici bude reflektirano … Neka srce ravnice nebesa reflektira. “Enlil je uradio anketu iz nebeskog broda, ali talentirani Ningishzidda je bio taj koji je još jednom pokazao svoje velike graditeljske vještine. To je razlog zašto će ga buduća Egipatska civilizacija zvati Tot ili Tehuti, ‘božanski mjeritelj “i bog znanosti i znanja. Ningishzidda je dizajnirao, planirao i izvršio izgradnju tri piramide u Gizi.

PUT BOGA ENLILA – STARA PLANISFERA (RAVNA OKRUGLA KARTA)

Kada je ovaj disk otkriven u Kraljevskoj biblioteci u Ninivi, pomišljeno je da je bio povezan s drevnim čarobnjaštvom. To je bila Asirska kopija Sumerskog originala. Drevna astronomska karta podijeljen u 8 segmenata, pokazuje geometrijske oblike, neviđene na bilo kojem drugom drevnom artefaktu i nacrtana s preciznošću. Uključuje niz astronomskih sadržaja s matematičkom krivuljom ranije pretpostavljano da nije bila poznata u antičko doba, također uvođenjem 360 stepeni u krugu. Prevod Sumerskih natpisa na ovom disku  opisuje “putnu kartu” kojom je “bog Enlil putovao planetima”. Uključuje i upustvo za rad sa nadmorskom visinom i posmatranje vremena na raznim instrumentima. Također jasno pokazuje tačkice koje predstavljaju planete i Zemlju kao 7. planet na koju će Enlil putovati. Slika na lijevoj strani predstavlja daleki kosmos, a odredište je trokut na desnoj strani koje konvergira prema mjestu slijetanja. Drugi prijevodi su: “domena vladara na planinskom području” i “Put boga Enlila”. Također sadrži kompleksnu matematičku formulu koja zbunjuje astronome , i još ostaje neobjašnjena.

Ne kao grobnice kao što većina ljudi još uvijek pogrešno tvrdi, ali kao vrlo važni orijentiri, i neuništivi svjetionici koji su sačinjavali dio odredišne mreže za pilote. “Da demarkira koridor slijetanja … uspon i spust da osigura” I tako su tri velike piramide planirane i mjerene kao svjetionici njihovog novog budućeg mjesta slijetanja. Oni su svjedočili kako su slijetne platforme u Baalbeku bile čvrste,  tako da su oni primijenili te principe korištenja teških stijena za izgradnju novih piramida svjetionike na jugu kao dio velike mreže orijentira, koje će voditi pilote prema mjestu slijetanja. Ploče opisuju kako su izabrali razne orijentire uključujući staru platformu u Cedar Planinama kao dio direkcijske mreže. “Neka odredišno mjesto u Cedar Planinama bude dio objekata.” Ali zašto su gradili piramide u tom određenom mjestu, dok sve ostale fiksne tačke koje su izabrali  bile prirodne znamenitosti? Ovo je razlog zašto … “gdje je drugi set duplih vrhova bio potreban, planine tamo bilo nije … samo vodom začepljena dolina je bila tu.” Ovo je savršen opis Gize prije svih tih godina, nakon potopa.

I tako je Ningishzidda došao do izražaja kada je počeo dizajnirati najtajanstveniju i najkontroverzniju strukturu na Zemlji, Veliku Piramida u Gizi. “Umjetne vrhove možemo podići” rekao je drugima, odnoseći se na Gizu. No, prije nego što je počeo veliki pothvat, on je izgradio manji prototip za testiranje neke od njegovih kalkulacija. To je najmanja od tri piramide, ili kako mi to znamo, Piramida Menkaure. “Na ravnici, iznad doline rijeke, Ningishzidda maketu izgradio … Uzdizajuće ćoškove i četiri glatke strane s njom usavršio.” Tek nakon što je bio zadovoljan s modelom, on je nastavio graditi one velike, i mi također učimo kako su uspjeli rezati kamenje tako glatko i savršeno, tako brzo i naizgled s lakoćom. “Pored nje veći vrh stavio, njegove strane sa Zemljine četiri strane je uporedio… Anunnakiji sa svojim alatima moći, njegovo kamenje izrezali i podignuli.” Sljedeća da se napravi je Piramida Khafre, kao što je navedeno u Sumerskim tekstovima. Razlog kakao ovo znamo jeste zato što prve dvije piramide nemaju veliku mrežu prolaza i komora, što je upravo onako kako su opisane. “Pored njega veći vrh stavio, njegove strane sa Zemljine četiri usporedio.” Tek nakon što je završena druga piramida, on je uzeo zadatak izgradnje Velike Piramide, sa svim svojim tajnim prolazima koji su svi imali određenu namjenu . Svrha zasigurno nije bila da služi kao grobnica za neke ‘Zemaljske Faraone’ hiljadama godina kasnije. “Pored njega, u tačno mjesto, vrh koji je bio njegov blizanac on je stavio … S galerijama i komorama za pulsirajuće kristale on je dizajnirao.” Eto ga, napisano u glini, piramide su bile orijentiri i svjetionici koji su prenosili signale i svjetlo za usmjeravanje dolazećih pilota i astronauta. Veliki broj znanstvenika je pokazao van sumnje da ni jedna od piramida u 3. i 4. dinastiji u Egiptu nema dokaza o ukopima, tijelima, sarkofagima ili čak natpisima u tom smislu. Nema nikakvih dokaza da su sagrađene kao grobnice. Ovaj popularni mit se stvorio mnogo godina kasnije, kada su moderni arheolozi počeli puniti očarani svijet s fantastičnim pričama stvorenih samo njihovom maštom. Sjetite se, za razliku od grobnicama u Dolini Kraljeva, Velike Piramide u Gizi nemaju nikakve natpise, bilo gdje, koji se odnose na pokop kralja. Jedini natpis kralja Khufu u Velikoj piramidi je na stijeni u jednoj od manjih prostora iznad Kraljeve Komore. Ovo je vrlo sumnjivo i ukazuje da bi to mogao biti kasniji dodatak strukturi.

Reference o piramidama ne završavaju tu. Nazvali su je Ekur, ‘kuća koja je kao planina “. Oni su u komore piramide postavili ono što su nazivali Nibiru Kristalima i” Enlil svojom rukom Nibiru Kristale aktivirao … jeziva svjetla počela su titrati, očaravajući šum mirnoću je razbio … Vani Capstone (vrh piramide) odjednom je zasjajio.” Ovo je za njih bio veliki uspjeh, najvjerojatnije inspiriran otpornošću odredišnog koje nije bilo uništeno u poplavi. Oni su sagradili spomenik koji će izdržati poplave i druge vrste katastrofa, osim stalnih nasrtaja budućih ljudskih pljačkaša. Anunnaki su se okupili da svjedoče spektakl i Ninmah je čak napisala i recitirala pjesmu.

“Kuća koja je poput planine sa šiljastim vrhom

Za Nebo-Zemlju je opremljena, ručni rad Anunnakija je to

Kuća svijetla i tame, kuća neba i zemlje

Za nebeske brodove je sastavljena, od strane Anunnakija izgrađena

Kuća čija unutrašnjost s crvenkastim svijetlom raja svijetli

Pulsirajuće zrake koje sada dosežu daleko i visoko

Uzvišena planina nad planinama, velika i uzvišena oblikovana

Izvan razumijevanja Zemljana je

Kuća opreme, uzvišena Kuća vječnosti … ”

Pjesma se nastavlja hvaleći strukturu i njenog tvorca. U čast graditelju, složili su se da izgrade spomenik u blizini, s licem graditelja i tijelom lava, koji će simbolizirali ‘doba’ u kojem je izgrađena. ” Pored Blizanaca špicova spomenik izgradimo, u dobi lava da najavi … Lice Ningishzidde, dizajnera vrhova, neka njegovo lice bude … prema mjestu nebeskih kola neka gleda.” Nagađanja o dobi i značenju Sfinga su proširena kao što je i zbunjenost oko piramida. Ali kao što možete vidjeti iz ovog isječka, ploče vrlo jasno objašnjavaju kada i zašto je Sfinga bila izgrađena. Kao i uvijek, čini se da su odgovori puno manje komplicirani i više vjerovatni od teorije povjesničara koji temelje izjave na romantičnim pretpostavkama. Svi oni koji tvrde protiv ove informacije će vjerojatno na kraju naći da ih svi tragovi vode nazad do ovog zaključka. Broj istraživača su već napravili takve prijedloge, što znači da je Sfinga morala biti oko vremena kada je voda uzrokovalo većinu erozije spomenika, a ne vjetar kao što drugi pretpostavljaju. Graham Hancock ide u velike detalje u svojoj knjizi Otisci Bogova da objasni geološke i erozijske faktore koji su doveli do Sfinge da bude u stanju u kojem je danas. To je uglavnom voda, a zatim vjetar koji su je erodirali. To se moglo dogoditi samo prije nekoliko hiljada godina, kada je Giza imala više kiša i poplava koje su dolazile do Sfinge. Stoga mnogi znanstvenici sada vjeruju da je Sfinga izgrađena oko 10.000 godina prije Krista. To potvrđuje podatke koje nalazimo u glinenim pločicama.

No, čak i dok je izgradnja bila u tijeku, Marduk je opet počeo stvarati nered, žaleći se da njegov mlađi brat Ningishzidda dobiva svu slavu i da je on opet bio preskočen. Pratilo je razdoblje žestoke debate u kojoj su sva Anunnaki djeca u različitim zemljama zahtijevali da im se pruži veća kontrola nad datim zemljištima i dopusti zapovijedanje njihovih regija. “Borbom za domenu Ninurta i njegov brat su također bili uzbuđeni … Zemljišta za sebe i odane Zemljane svatko je zahtijevao.” Pametna i racionalna Ninmah je došla do izražaja, igrajući dio mirotvorca. Ona je dala prijedlog koji je jasno spriječio nasilne sukobe među Anunnakijima. “Neka Slavlje natjecanje ne postane, Ninmah usred povišenih glasova uzviknula … Za mir da prevlada, naseljiva zemljišta između nas treba podjeliti.” Za njezinu ulogu kao mudru i smirujuću sestru, odlučili su joj taj dan promijeniti ime. Ninmah je postala poznata kao Ninharsag, ‘Gospodarica Planinskog Vrha’. I tako su podijelili zemlju između braće i sestara i njihovih sljedbenika. Ninharsag je dobila “zemlju  projektila“ ili Tilmun, bolje poznata modernom čovjeku kao Sinajski poluotok, koji je bio izvan granice ljudi. Ova zemlja je bila proglašena neutralnom teritorijem pod kontrolom Ninharsag. “Naseljive zemlje na istoku za Enlila i njegove potomke su odvojene.” To je cijeli Bliski Istok ili ‘Stara Zemlja’ gdje su se Anunnaki prvo naselili, to je uključivalo Mezopotamiju, Akkad, Babilon, ​​Asiriju i Sumer.

“Tamna” zemlja i Abzu (Afrika) dodijeljena je Enkiju i njegovom klanu koji je uključivao i njegovog zemaljskog sina Ziusudru. Enki je odlučio smiriti svog najstarijeg sina Marduka, koji je ujedno bio i redoviti pokretač problema, pa mu je dao “tamno-obojenu” zemlju koju mi znamo kao Egipat. Pod njegovim vodstvom vidimo nagli nastanak nove Egipatske civilizacije Zemljana. No, stari dani ‘primitivnih rob radnika’ su nestali. Odjednom su svi zahtijevali “civilizirane radnike”  da budu njihovi robovi i obavljaju sve vrste zadataka.

Jasno se može vidjeti iz ovog prilično stresnog i maničnog razdoblja u životu Anunnakija, da su bili jako preokupirani svojim osobnim borbama, obiteljskim svađama i problemima s misijom na Zemlji. Nisu željeli da se moraju nositi s dodatnim problemima ljudi koji su se ponovo počeli širiti u brojevima. No, ovaj put ljudi su bili miješani sa Anunnakijima i Igigijima na redovnoj osnovi, i mnogi od njih su očekivali da će im se osigurati isti bogovski tretman. Dugo razdoblje nelagodne stabilnosti je slijedilo dok su zalihe zlata bile iscrpljivane i sa  povremenim nasilnim sukobom između Anunnaki mladeži. Ploče opisuju razne bitke u detalje, gdje se koristi žestoko i sofisticirano oružje, koje nije moglo postojati u tim danima. Većina sukoba je bila u vezi zemlje. Marduk i Igigi su tražili sve vrste novih zahtjeva doka su  kidali pravila u svakoj prilici. Način na koji su se ljudi borili oko zemljišta tada je još jedan savršen primjer genetskog prenošenja Anunnaki DNK na nas. Nevjerojatna želja za osvajanje zemlje i nove teritorije je izrazito vidljiva u ponašanju mladog potomka kojeg je stariji i mudriji Anunnaki napravio na Zemlji.

I tako je nevjerojatna obiteljska drama Anunnakija nastavila da se širi među širom obitelji i njihovim saveznicima, dok su ljudi postali puki gledatelji ove svjetske pozornice. Neće proći dugo vremena prije nego što Čovječanstvo počne igrati vlastite drame kultura napadajući i ubijajući jedni druge, ali ne prije nego što ih njihovi kreatori uzdignu na višu razinu civilizacije. Postoji određena ironija u toj izjavi što ukazuje na činjenicu da je razina civilizacije imao vrlo malo veze s inicijalnim ponašanje čovječanstva, ali to je bila vodeća ruka nasilnih, sebičnih bogova koji su izmanipulirali ljude kako bi postigli svoje ciljeve. Anunnaki su nas vidjeli u istom svjetlu kao što mi vidimo mnoge vrste udomaćenih pasa, koje razmnožavamo u razne pasmine za razne svrhe. Mi ih obožavamo, ali oni nisu sasvim jednaki nama, jer su životinje. I tako su ‘bogovi’ smatrali ljudsko stvorenje da je dio životinjsko i jednokratno.

Nemiri među bogovima i dalje su rasli do tačke gdje su Igigi napali “mjesto kola“. Marduk je izgubio svoja oba sina što ga je napravilo još više gorkim, i sva ta nestabilnost u Staroj Zemlji natjerala je Enlila da se brine o sigurnosti njihove svemirske luke. To ga je potaklo da izgradi novu svemirsku luku: “Bond Nebo-Zemlja” objekt u Ninurtinoj zemlji preko mora, kao što je ranije spomenuto. Oni su je izgradili “… u planinskim zemljama izvan okeana pored velikog jezera …”, što je jezero Titikaka. “U podnožju planine gdje je zlatno grumenje razasuto … objekat u tajnosti uspostaviti moramo.” To je kada su Anunaki prvi put koristili Naska ravnicu, i dali napredno znanje Južno-Američkim ljudima.

Dumuzi je bio Enkiov najmlađi i najdraži sin. On je opisan kao osjetljiv i brižan umjetnik. Na otkrivanju Velike piramide, susreo je Inannu, koja je Enlilova unuka, i slijepo su se zaljubili. Mnoge stare ljubavne pjesme i poezije su napisane o ovom paru, bili su poput primordijalnog Romea i Julije. Oni su postali nerazdvojni, i Inanna je opisana kao “… neopisivo lijepa, u borilačkim vještinama s Anunnaki junacima se natjecala.” Ona je također poznat kao Ištar, Venera i po mnogim drugim imenima u svim kulturama diljem svijeta. Bez obzira na ime koje su joj dali, bila je svačija “božica ljubavi”. Inanna je imao velike ambicije za mirotvorstvo između nacija i ljudi, i to je bila jedna od njezinih najjačih karakteristika. Dumuzi je dat zemlju iznad Abzua, s bizonima u trstiki, s rijekama i stokom. Ovo mora da je bilo vrlo blizu Mardukovog Egipta, jer stariji brat ovu situaciju nije uzeo ljubazno i postao je ljubomoran. Njegova ljubomora nije bila samo zbog zemlje koja je data Dumuziju, ali i zbog toga što je Inanna imala velike planove za njenog voljenog. Željela je da se Dumuziovo ime  uzdigne iznad svih Anunnakija, i to je bio opasan teren kojeg je Marduk zaželio prije mnogo godina. On ne bi dopustio svom mlađem bratu da uznemireni njegov ​​master plan. Tako je Marduk smislio skriveni plan da uhvati Dumuzija u seksualnom činu. On je poslao njihovu polusestru Geshtinanna da zavede Dumuzija s obećanjem da će njihov potomak biti nasljednik prijestolja zbog njihove linije sjemena. Ona je morala imati neke jake moći uvjeravanja, ili neki sedativ, ili se Dumuzi jednostavno ponašao kao vrlo seksualan muškarac, koji nije mogao odbiti napad lijepe djevojke. No, u sred noći Dumuzi je uspaničio i pobjegao, preko rijeke i preko kamenja gdje je skliznuo, pao i poginuo u čudnoj nesreći.

Enki je bio devastiran, prikazujući neke vrlo ljudske emocije koje smo također naslijedili iz njegovih gena. “Tako je Enki žalio i naricao … Zašto sam kažnjen, zašto se sudbina protiv mene okrenula … Enki je razderao odjeću na sebi, na čelo stavio pepeo.” Židovi su ovo kidanje komada odjeće u žaljenju za umrlim usvojili u kasnijim godinama .Rastući sukobi između braće i sestara nisu imali kraja. Inanina sestra, Ereshkigal mora da je bila ludo ljubomorna na Inanninom izgledu i njezinoj budućoj ulozi u Anunaki hijerarhiji, jer ona ne samo da je odbila pomoći Inanni u njezinoj potrazi za Dumuziom, ali ona ju je optužila za urotu protiv Marduka, i zarazila Inannu s nekom vrstom smrtonosne bolesti ili virusa. “pustila protiv nje šezdeset bolesti.” Ovo je zasigurno dio ploče koji opisuje elemente čarobnjaštva kao što i danas u Africi postoje vještice koje još uvijek prakticiraju oblik drevnog liječenja. Ereshkigal je živjela u Abzu, gdje je bila poznata kao ‘ljubavnica nižeg svijeta “koji je južna Afrika. Nisu bile samo njezine vještine s lijekovima i bolestima koje je su inspirirale brojne priče, ali tajanstvene stvari koje je Enki učinio u svojoj potrazi za Inannom, što mora također biti izvor mnogih drevnih Afričkih tradicija sa čudnim stvorenjima s moćnim sila; neuništivim tijelima ,  ne kao ljudi u njihovim načinima. Što je Enki uradio sljedeće u svojoj potrazi za Inannom, još uvijek je misterija većini onih koji studiraju glinene ploče. “Od gline u Abzu, Enki dva izaslanika oblikovao, bića bez krvi, smrtnim zrakama neozlijeđivo.” On ih je poslao u potragu za Inannom. To mora da su bili neki strašni prapovijesni klonovi, jer koliko god se trudim, ne mogu shvatiti šta je drugo književnik mogao misliti. Ova stvorenja nalikuju ‘mitološkom biću’ zvanom Erinije ili Furies, kako je opisano u Grčkim i Rimskim mitovima i predlažem da još jednom pogledate u poglavlje 14 da se podsjetite. Oni su učinili ono što su bili poslani da učine. Našli su “… beživotno tijelo Inanne … visi na lomači … Na leš glineni izaslanici  Pulser i odašiljač usmjerili … vodu života po njoj posuli … U njezina usta biljku života stavili … Inanna se pomaknula, oči su joj se otvorile, iz mrtvih Inanne se podigla. “nije jasno zašto su određeni Anunnaki oživljeni iz mrtvih, dok drugi nisu.

Ovo je imalo razarajuće posljedice na odnose između Enlila i Enkija. Enliliti su htjeli Marduka mrtvog, dok je Enkiov klan uvjeravao da iako je Marduk bio uključen u incident, ” nije bilo njegovom rukom da je Dumuzi poginuo.” Inanna nije to uzela mirno. U njenom umu, Marduk je bio odgovoran za smrt njenog voljenog Dumuzija, pa je pokrenula napad na Marduka s namjerom da ga ubije. “Inanna je počela rat… Marduka je izazvala u boj … odmazdu za smrt njezinog dragog je htjela.” Još jedan fascinantan pogled u budućnost ljudskog ponašanja, izazivanje jedni drugih u borbe, dvoboje i druge oblike nasilnog sukoba. Još jednom čitamo o žestokom oružju koje je uzrokovalo smrt i razaranje širom područja dok su njih dvoje sudjelovali u borbi. Bilo je mnogo Zemljana žrtava, što je moralo ostati u pričama o borbi bogova rečenim tokom mnogo godina,. Mi smo upoznati sa sličnim tzv mitološkim pričama iz svih kultura. Jednostavno objašnjenje za takve drevne priča je da postoje mnogi takvi sukobi između Anunaki bogova, koje su Zemljani morali svjedoči u pogođenim područjima. To nisu bili sanjari ili mitološke halucinacije primitivnih ljudi s preaktivnim umovima, to su bili stvarni događaji u davnim vremenima, prije nego što je pisanje darovano Zemljanima, kada su još uvijek ovisili o prenošenju priča usmenim putem sa generacije na generaciju .

Marduk se povukao sjeverno prema novim vještačkim planinama u Gizi, gdje se sklonio unutar komora Velike Piramide koju su zvali Ekur. “S oružjem briljantnosti … Inanna skrovište napala …“ Ali piramida pokazuje svrhu zbog koje je bila izgrađena, kako bi izdržala bilo kakve katastrofe. Inannino oružje “kamenu strukturu nije moglo savladati, njene glatke strane su reflektirale Inanino oružje.” Učimo dvije vrlo važne informacije iz tih redaka. Prvo, da je piramida imala glatku završnu obradu izvana, pokrivajući građevinske blokove, i kao drugo, opis prolaza i komora piramide tijekom potjere unutra.  Detalji u opisu bi bili poznati samo graditeljima piramide ili onima koji su imali privilegiju da budu untar nje. Svi potrebni dokazi da dokažemo da su Anunnaki zapravo izgradili piramide davno prije nego što su ih faraoni naslijedili.

“Onda Ninurta o tajnom ulazu saznaje, okretni kamen na sjevernoj strani pronašao … Kroz tamni hodniku Ninurta prošao, u veliku galeriju je stigao … Njena soba je mnogobojnim emisijama kristala poput duge sjajila … Ninurta je Galerijom nastavio da ide … u gornju komoru, mjesto Sjajnog Pulsirajućeg Kamena, Marduk se povukao … na ulazu Marduk klizne kamene brave spustio, ulaz svima su zabranjivale. “Ovi detaljni opisi nisu mogla biti slučajnost ili mašta neke drevne osobe. A ipak postoje oni koji tvrde da je to sve mit?

Neki su odlučili ostaviti Marduka tamo da umre za svoje prekršaje, ali njegova porodica je protestovala. Mudra Ninharsag je došla u spas još jednom, rješavajući zastoj. Marduk će biti spašen, ali određeni uvjeti će morati biti ispunjeni. “Igigi koji su slijedili Marduka , mjesto slijetanja moraju predati i napustiti … u zemlju bez povratka mora Marduk u egzil otići.” Tada je zadatak bio do Ningishzidda, arhitekta, da izvadi Marduka iz piramide. “Vrata u kamenu će izrezati … upleteni prolaz on će provrtati …vrtložnu šupljina kroz kamenje će probiti … Velikom Galerijom oni će nastaviti … Tri kamene rešetke oni će podići … do Mardukovog smrtnog zatvora oni će doći. ” ovo zvuče kao riječi nekoga tko je imao vrlo dobro znanje o unutrašnjosti piramide. Nije neka vrsta prozračne-bajke o bogovima i mitovima koju je izmislio neki sanjar jer mu je bilo dosadno. No, mnogi povjesničari i dalje žele da vas uvjere u takve gluposti. I tako je Ninurta spasio Marduka. “Pažljivo kroz vrtložna vrata gospodara spustili, na svjež zrak su ga doveli.” Ninurta je također ispitao sve hi-tech opreme unutra. “Njen Glavni Kamen, koji određuje smjer, Ninurta je naredio da se izvadi … Dvadeset i sedam parova Nibiru kristala je ispitao … Da ukloni cijele … ostale sa svojim zrakama u prah pretvorio… Da zamjeni nesposobne pulsere, nosač u blizini mjesta nebeskih kola je izabrao. “I tako se funkcija Velike Piramide preselila na vrh planine a prazne komore postale fascinacija arheologa od tada. Ovi najnoviji razvoji zahtijevali su kontrolu nad starim zemljama da bude evaluirana i gospodstvo nad novim zemljama mora biti dodijeljeno. Tako su Enlil i Enki ponovo podijelili zemljišta između svojih ostalih sinova. Najznačajnija raspodjela je bio Egipat, koji je sada dat Ningishziddi, dok je Marduk bio protjeran. Inanna je zahtijevala zemlju za sebe, i nakon mnogo rasprave, ona je dobila zemljište u dolini Inda.

6. nastavak

To malo informacija me fasciniralo. Vrlo seksualna boginja ljubavi koja je također bila luda za poezijom je dobila regiju doline Inda, odakle prema potpunoj slučajnosti potječe vrlo seksualna Indijska kultura, uključujući i filozofiju seksa Kama Sutru. Još jedna slučajnost? šezdeset četiri umjetnosti ljubavi-strasti-užitka su također slučajno nastali u Indiji. Postoji mnogo različitih verzija umjetnosti koje su započele na sanskrtu, a kasnije su prevedene na druge jezike, kao što su Tibetanski i Perzijski jezik. Mnogi izvorni tekstovi su nestali, i jedini trag njihovog postojanja je u drugim tekstovima. Vatsyayana verzija Kama Sutre je poznati prijevod koji je preživio. Je li slučajnost da za razliku od drugih religija, drevno Vedsko hvaljenije boga je u pjesničkom obliku? I jeli to samo slučajno da je božica ljubavi bila veliki ljubitelj poezije?

Na zemlji je došlo do velikih promjena. “Zemljani su se proširili … civilizirano čovječanstvo Ziusudrini potomci … S Anunnaki sjemenom su izmiješani … Igigi koji su se miješali sa ljudima su lutali naokolo … U dalekim zemljama rodbina Ka-ina je preživjela.” Brojevi preživjelih čistih Anunnakija su bili vrlo mali, i oni su imali rastuće problem na sve strane. Međusobni sukobi, veliki broj ljudi je tražio sve vrste zahtjeva, opskrba hranom bila je problematičan i ljudi su se izmicali kontroli. Anunnaki su morali napraviti plan da preuzmu kontrolu nad situacijom, kako bi zadržali ljude u mjestu, da ostanu poslušni i obožavaju svoje bogove. “Malo je ostalo Anunnakiji koji su sa Nibirua došli … Malo je njihovih savršenih potomaka.” Ali da smisle plan za budućnost bila im je potrebna mudrost i savjet Anua. “Kako nad čovječanstvom uzvišeni da ostanu, kako ljudi da svoje bogove slušaju i služe.” I tako se dogodilo “Da na Zemlju dođe još jednom Anu odlučio.” I tako čitamo da su bogovi htjeli ostati ‘uzvišeni’ nad ljudima.

Do sada, dovoljno je vremena prošlo za poplavljene ravnice i doline da se osuše i ponovo postanu naseljive. Neki od ‘crnoglavih ljudi’ ili primitivnih radnika na jugu Abzua, koji su preživjeli poplavu, došli su u potragu za hranom, i vjerojatno da dobiju neke savjete od svojih bogova, koji su živjeli na sjeveru. Potomci Ziusudre i njegovog sina Šema počeli su  silaziti iz svojih primitivnih prebivališta u planinama i preseljavati se u doline. Oni su bili među rijetkima koji su bili obučeni u vješti uzgoja i agrikulture. Anunnaki su odlučili obnoviti svoje originalne gradove na Zemlji, gdje su izvorno stajali, ali su sada bili pokriveni zemljom od poplave. Također su odlučili da koriste više civilizirane ljude za pružanje hrane za uzgoj preživjeloj populaciji. “Na novom suhom tlu, Anunnaki su im dopustili da se nasele, hranu za sviju da osiguraju … Na vrhu  blata i mulja novi Eridu bio je označen.” Ako se sjećate, Eridu je bio prvi Enkijov grad kada je stigao na Zemlju, i sada je on sagradio svoj novi dom u sredini potpuno novog Eridu, dok je Enlil sagradio svoj novi dom gdje je prije bio Nibru-ki. To je bila  sedam stepenasta zigurat piramida. “Stepenice se uzdižu u nebo, na najvišu platformu vode … Njegove ploče sudbine Enlil je tamo držao, s oružjem su bile zaštićene. “Čini se da je Enlil bio onaj koji je uvijek koristio oružje za zaštitu svog mjesta, navika koju je Marduk naučio vrlo dobro u svojoj diktaturi nad Egiptom.

Oni su izgradili potpuno novu palaču za Anuov i Antuov (Anuova supruga) dolazak u sredini Edina, nazivajući ga Unug-ki, ‘Divno Mjesto’. Mi učimo o brzom starenju Anunakija koji su živjeli na zemlji kada je Anu stigao. ” Jedni u druge gledali, starenje da ispitaju … Stariji u šarovima su roditelji, mlađi nego djeca su izgledali.” Oni su to raspravljali neko vrijeme zabrinuti zbog ove neobične pojave. No, Anu ih uvjerio da oni koji su se vratili na Nibiru su bili izliječeni od ovog problema starenja. Broj banketa i astronomskih promatranja je održan tijekom kojeg su dočekali dizanje različitih planeta kako je noć padala, uključujući Nibiru. “Sa najviše stepenice… crveno-sjajeći Nibiru je došao na vidjelo … Rajski planet gospodara Anu.” Kao što znate do sada, ovo nije prvi put da čitamo o ‘crvenom’ planetu Anunnakija.

Izgled njihovog planeta ih je spotaknuo na duboko filozofsko promišljanje o prošlim događajima na Zemlji, njihovoj ulozi u svemu tome, i “jeli stvaranje Zemljana bilo suđeno?” Došli su do zaključka da je  ” Volja Stvoritelja Svega jasno viđena … Zemlja zemljanima pripada … očuvati i unaprijediti ih mi smo namijenjeni. “To je ono što je Anu podijelio sa svojom velikom obitelji na Zemlji. I tako ovim novoosnovanim razumijevanjem njihove uloge u većoj slici stvari, oni su se složili da se reorganiziraju i pouče ljude mnogo više o civilizaciji. “Ako je to naša misija ovdje, u skladu s tim moramo se ponašati, Enki je rekao.” Važno je svjedočiti još jednom da je Enki taj koji je započeo djelo uzdizanja i obrazovanja ljudi, kao što je to pokušao učiniti mnogo puta prije. Njegov brat i njegov najstariji sin Marduk, ipak će slijediti drugačiji put educiranja ljudi, uvodeći dugo nasljeđe brutalnosti i kontrole nad njima. Ali za sada, oni su morali početi ispočetka, osnivanjem gradova za ljude i “u njima svete oblasti, prebivališta za Anunnakije stvoriti.” I tako saznajemo zašto su mnogi hramovi za obožavanje mnogih bogova bili izgrađeni u drevnim gradovima. Također saznajemo da je ovo bio pravi početak kraljevina i svećeništva u svijetu, doka su Anunnaki još jednom odabirali odgovarajuće ljude za obavljanje tih poslova. “Kraljevstvo kao što je na Nibiru na Zemlji uspostaviti, krunu i žezlo izabranom čovjeku dati.” Ovo je odgovorilo mnogo mojih vlastitih pitanja,  jer uvijek sam bio uznemiren kompleksnim i sjenovitim porijeklom kraljevstva na Zemlji. Nikada nisam mogao biti uvjeren popularnim teorijama koje okružuju porijeklo plemića i zašto bi to bilo potrebno kraljevima da se iznenada pojave iz skupine drevnih, primitivnih kultura. Premda ćete naći mnoge povjesničare koji prave ​mnoge argumente zašto je kraljevstvo bila prirodna progresija u ljudskoj socijalnoj i strukturalnoj evoluciji. Njihovi argumenti i dalje nastavljaju da budu vrlo spekulativni, temeljeni na popularnom pogledu početaka čovječanstva, koje imaju vrlo malo veze s istinama koje su nam objavljene u drevnim glinenim pločicama. Novoimenovani kralj će prenositi riječ Anunnakija ljudima i osigurati njihov “rad i spretnost”. Ovo je prilično rani početak Starog Zavjeta i predstava načina na koji su bogovi počeli kontrolirati ljude.

Svećenici su morali da ispune jednako važnu ulogu u tom trenutku u povijesti. Oni su poučavani “tajno znanje”, za edukaciju civilizacije čovječanstvu i da u hramovima služe Anunnakije kao uzvišene gospodare. Govor o tajnom znanju je fascinantan. Moguće je da je ova licenca za podučavanje ljudi izazvala Enkija da nastaviti svoj pokret ‘Tajnog Društva’ kojeg William Bramley uspješno pratiti nazad sve do Edina u svojoj knjizi Bogovi Edena? Uostalom, Enki jeste bio ‘Zmija’ koja je stalno htjeli da uzdigne čovječanstvo!

Da bi se postigla ova vrsta rasta i razvoja na Zemlji, Anunnaki su odlučili osnovati četiri nove regije koje bi bile upravljane imenovanim bogovima. Tri od tih područja su izdvojena za ljude i četvrto za Anunnakije, koja nije bila dostupno ljudima. Enlil je dobio stare zemlje, uključujući Edin i svu Mezopotamiju, ili ono što je postalo Biblijski regijon u vremenu koje dolazi, Enki je zadržao svu Afriku i Inanna, Anuova lijepa pra-unuka je dobila zemljište u dolini Inda. Četvrto područje je bilo rezervirano za Anunnakije na Sinajskom poluotoku, ili ‘Mjesto Kola “i proglašeno izvan granice ljudima.

Anu je želio vidjeti svog unuka Marduka, tako da su otišli u zemlju preko okeana. Prvo su izgradili palaču za Anua u novoj zlatnoj zemlji koja je Južna Amerika. Sve zgrade bile su pokrivene zlatom, čak su kipovi i cvijeće u vrtovima bili izrađeni od zlata, prikazujući nevjerojatno kompliciranu prije neviđenu izradu. Ovo zvuči identično zlatnom gradu kojeg je opisao Kortes kada je prvi put otkrio ogromno bogatstvo u Americi i naišao na zlatni grad tačno ovakvog opisa. Anu je vidjeo obilje zlata u ovoj novoj zemlji i kako je vađeno iz rijeke u blizini jezera u planinama. Također su mu pokazali kako je na zemlji napravljen novi metal  spajanjem bakra s kositrom. Rezultat je bio snažan novi metal koji se zove Anak a mi ga zovemo bronza. Anu je očito bio zadovoljan napretkom i shvatio je da se vrijeme Anunnakija na Zemlji bližilo kraju.

“Ovdje ima dovoljno zlata za mnoge šarove koji dolaze …”, kazao je i nazvao jezero Anak. Ako kopamo dovoljno duboko vjerojatno ćemo naći reference na takav naziv u drevnim tradicijama Inka, ili eventualno Peruanskim i Bolivijskim kulturama. Ono što nam je otkriveno sljedeće jeste da je Marduk došao sa sjevera da vidi Anua, što čini prilično očito da je bio uključen u porastu ranih Meksičkih civilizacija, koje su bile malo drugačiji od ostalih a ipak dijelile mnoge zajedničke znakove Anunnaki intervencije, pogotovo boga ‘Leteća Zmija’. A ako je Enki leteća zmija bog, to bi objasnilo zašto je često podsjećao ovaj dio svijeta – da posjetiti svog sina Marduka. Arhitektonski stilovi i socijalni gradni blokovi su previše slični svim drugim diljem svijeta. Anu je osjećao veliko sažaljenje za njegovim unukom Mardukom, zbog načina na koji ga je njegova sudbina odvojila od ostalih sinova Anunnakija i izazvala ga da postane otpadnik. I tako je oprostio i blagoslovio Marduka, što je vjerojatno sve što je mladom buntovniku bilo potrebno da opravda svoje postupke u vremenu koje dolazi.

Anu se spremao za odlazak, i mi smo ponovno upoznati sa novim mjestom slijetanja koje  su napravili na Naska Ravnici. Anu je dao posljednje upute na tome kako se nositi sa Zemljanima. “Iz zlatnog mjesta, visoko u planinama, tu se proteže na horizontu, Ninurta novo mjesto kola napravio … pokloniti čovječanstvu znanje, do mjere tajni neba i zemlje ih podučiti. ” Ova posljednja interakcija između Anua i vodećih Anunnakija na Zemlji bila je gotovo u našem dohvatu jer se moralo dogoditi oko nekih 5000 godina prije Krista, u vrijeme kada vidimo prave dokaze civilizacije sa znanjem pisanju. Ovo se dobro uklapa s Anuovim konačnim uputama njegovim zapovjednicima na Zemlji. “Zakone pravednosti ih naučiti, onda napustiti i otići.” To su ključne riječi za razmišljanje, kada se pitamo, “gdje su Anunnaki danas? Odgovori mogu ležati u jednoj izjavi. Anunnaki su završili svoje kopanje zlata i otišli, ostavljajući čovječanstvo da se brine samo o sebi.  A možda i ne? Tu još uvijek dolazi period od oko 7000 godina, koji vodi prema našem sadašnjem trenutku, koji je bio ispunjen konfuzijom i nastavkom sukoba, uzrokujući virtualno uništenje planeta i prolaz čovječanstva kroz vrlo mutna biblijska vremena. To je bilo vrijeme kada su Anunnaki počeli računati njihov boravak na Zemlji u orbiti Zemaljskih-godina, a ne orbitu Nibirua ili šarova, kao što su to radili do tog trenutka. “U dobu Bika, Enlilu posvećeno, je počelo brojanje zemaljskih godina.” (Bik 4380 BC -2220 BC)

Ipak, one riječi Anua “pokloniti čovječanstvu znanje, do mjere tajne neba i zemlje ih naučiti …” bile su vrlo važne u mnogo većoj šemi stvari, dostigavši  do 21. stoljeća. Hiljade godina koji su slijedile postale su šire dokumentirane i zabilježene u raznim oblicima i u različitim kulturama gdje su Anunaki bogovi uzdizali ljude. Jer razdoblje koje je slijedilo je postalo poznato kao vrijeme kada se odjednom pojavila drevna civilizacija. Mi sada znamo zašto i kako je nastala, pod budnim okom i vodstvom Anunnakija. Ali njihovi unutarnji obiteljski problemi su samo eskalirali od ove tačke u vremenu, ostavljajući ljude kao  pasivne promatrače velike borbe za vlast među Anunnakijima. Vrlo brzo ljudi su počeli oponašati svoje bogove, pokretanjem sukoba i agresije jedni protiv drugih. Ali ti ljudski sukobi su često potaknuti bogovima biblijskih vremena, što postaje vrlo jasno iz mnogih pisama Starog Zavjeta. Bog osvete će postati svemoguća sila koja će vladati nad čovječanstvom sa čeličnom pesnicom. Međutim, ono što nam je potrebno uzeti u obzir jeste, jeli tu bio samo jedan ‘bog’ u Starom Zavjetu, koji je vladao nad ljudima, ili je bilo više od jednog?

Nakon Anuovog konačnog odlaska Marduk je počeo praviti potez da ostvari svoju zasluženu  kontrolu nad svijetom, koju mu je Enki obećao na samom početku njihovog vremena na Zemlji. No, kao što smo vidjeli, kroz nepredviđeni splet okolnosti mladi Marduk je uvijek bio izostavljen iz raspodjele vlasti i odgovornosti. To je razlog zašto je konačno pukao i odlučio uzeti ono što je ‘punim pravom’ pripadalo njemu. Stoga ne bi trebali biti iznenađeni da vidimo nivo nesigurnosti kod Enlila i Enkija o tome kako su se trebali nositi s tim problemom. Obojica su shvatili da je Marduk doista pravio legitimni argument, ali njegove nasilne metode, međutim, nisu bile tako uvjerljive.

Razdoblje koje je uslijedilo bilo je čudo od civilizacije. To je bilo vrijeme kada je takozvani primitivni čovjek izašao iz pećine i počeo prikazivati ​​vrlo visok nivo inteligencije, kada mu je znanje i razumijevanje modernog društava došlo gotovo preko noći. Razlog za to je jednostavan i to nema nikakve veze s nekom čudesnom brzom evolucijom ili ičim tako dramatičnim. To je jednostavno zato što su Anunnaki imali stroge upute od svog vođe Anua, da učine upravo to; trenirati ljude i otići. I tako je počelo. Anunaki bogovni su poučavali čovječanstvo posvuda osnovnim vještinama preživljavanja. Sjetite se da su tu bili mnogi bogovi koji su se brinuli za sela i gradove. Oni su članovi proširene Anunaki obitelji koji su morali paziti na ljude i držati ih pod kontrolom. Kad bi general ili zapovjednik došao u grad, tu bi normalno bilo slavlje u obliku ponude i klanjanja u hramu. Svako naselje je imalo hram posebno dizajniran za tu svrhu. Već smo istražili raskošne hramove koji su podignuti za zaštitničkog boga u svakom gradu, sa svojom slatkom vodom i sjenovitim vrtom, mjesto za odmor i mjesto gdje su ljudi mogli napraviti svoje ponude. Uloga velikoga svećenika bila je da osigura da su bogovi bili sretni  i za uzvrat svećenik je dobio upute da prenese na svoj narod. Vrlo jednostavan konfiguracija, ako mislite o tome. Ali nekako je sve to ispalo iz konteksta u posljednjih nekoliko hiljada godina, mrijesteći vještačke ​​religije koje su postale zarobljene između potrebe bogova i njihovom kontrolom nad ljudima.

Moram reći da dok sam čitao sve ove informacije sa stranica raznih knjiga, stalno sam se morao zaustavljati i podsjećati da nisam čitao neki veliki roman, nego sam zapravo čitao stvarne riječi koje su napisali drevni Sumerski pisari prije oko 4000 do 5500 godina. Ja predlažemo da učinite isto. Vrlo je važno sebe podsjetiti o ovoj stvarnosti, jer sadržaj je toliko fantastičan da počinje zvučati kao scenarij znanstvene fantastike koju je dočarao neki Holivudski pisac kako bi privukao mase. Zapitajte se još jednom, šta bi mogao biti motiv pisara, da u glini zabilježi takav sadržaja, tako mukotrpno?

I tako je počela civilizacija ljudi. “Gdje su jednom gradovi Annunakija stajali, gradovi za njih i Zemljane sada su podignuti.” Ljudi su naučeni sve od proizvodnje cigli, izgradnje, arhitekture, školovanja, čitanja, pisanja, računanja, zakona pravde, sadnje, berbe, poljoprivrede, pronalaženja vode, korištenja točka, vožnje kola, u osnovi sve što danas znamo, što smo naslijedili iz tih ranih civilizacija. Bilo je nekoliko poznatih znamenitosti poput grada Lagaša, gdje je Ninurta držao “Crnu Nebesku Pticu” i Grada Sippar odakle je Utu proglašavao zakone pravde, u mjestu zvanom “Ebabbar -. Svjetleća Kuća”

Došlo je vrijeme, da se daruje kraljevstva žezlo i kruna zemljanu i tako je prvi čovjek kralj imenovan u gradu Kušija ili Kiš. Ninurta ga je nazvao ‘Snažni Čovjek’. Kiš je postao poznat kao “Grad žezla’. Ova titula će se seliti iz grada u grad svakih nekoliko stotina godina.  Zajednički napor da se čovječanstvo uzdigne isplatilo se vrlo brzo i vremena na Zemlji bila su napredna. Bilo je dovoljno hrane za svakoga po prvi put nakon dugo vremena. Ninurta je zatražio neke od ME od Enkija za njegove poslove. Još jednom čitamo o razlici između onih koji su odgajani u Edinu i onim ‘crnoglavim ljudima’ koji su stigli iz Abzua. Ali učenje je prošireno na sve. Ti ‘crnoglavi ljudi’ su ti koji će se podići i postati veliki i moćni kraljevi Nubije, u Sudanu, koji su preuzeli Egipat u kasnijim godinama. “U Kušiji su crnoglavi ljudi, s brojevima za računanje naučeni … Nebeski Nisaba pisanje ih je naučio … Nebeski Ninkashi proizvodnju piva im je pokazao.” O Ninurti koji je bio zadužen za ovu zemlju Edina ljudi su pjevali hvalospjeve i pričali priče “kako u dalekoj zemlji bizona je svladao, kako bijeli metal da se miješa sa bakrom on pronašao.” bijeli metal je tin, na jezeru Titikaka.

Inanna je također željela neke ME od Enkija, pa je orkestrirala jedan skriveni plan zavođenja u kojem saznajemo više o njezinim moćima kao božica ljubavi i seksa. Uhvatila je Enkija samog kod kuće, opila ga vinom, te ga polugola zavela s njenima pozama. Ovo zvuči kao scenarij iz softkor-porno filma. “S nakitom je Inanna bila odjevena,  njezina tanka haljina tijelo joj je otkrila … Kad se sagnula, njenim stidnicama Enki je se divio … slatko vino su pili, natjecanje u ispijanju piva su imali.” Zvuči prilično slično ponašanju ljudi i možemo jasno vidjeti našu genetsku vezu sa Anunnakijima. Tijekom njihovih igara Inanna je željela vidjeti neke od ME. Enki nije imao razloga da išta sumnja pa joj je dopustio da pogleda neke od njih, kao dio njihove zabave za odrasle. On joj je objasnio da su potrebne “devedeset četiri ME za civilizirano kraljevstvo.” Neizbježno Enki je zaspao, a ona je pobjegla s ukradenim ME da pokrene vlastito carstvo u zemlji koju je bila dodijeljena. Enkiov pomoćnik Ismud ju dostigao i uhvatio, ali ona ih je do tada skrila, tvrdeći da ih je Enki stavio u njene ruke. Pokazalo se da je Enki nevoljko priznao, i pustio da tako ostane.

Kada je Enlil najavio da će kraljevstvo biti premješteno iz Kušija u Inannino prebivalište Unug-ki, Marduk je bio bijesan. Još jednom je bio uskraćen da bude zapovjednik planete koja mu je bila obećana. “Dosta je bilo ponižavanja… Marduk sudbinu u vlastite ruke uzeo.” On je odlučio izgraditi njegov vlastiti sveti grad na mjestu koje je prvo bilo rezervirano za Anuovu posjetu. On je pozvao Igigije i njegove sljedbenike iz raspršenih zemalja i planirao graditi “sveto mjesto” i “Mjesto za nebeske brodove”.Grad u pitanju je bio Babilon.

I tako, Marduk je sagradio grad, koji je doticao nebo. Oni su glinene cigle stavljali u vatru kako bi od njih napravili kamen, jer u tom području nije bilo kamenja. “Time toranj čija glava je nebesa mogla dotaći oni su gradili.” U ovom dijelu tekstova možemo vidjeti biblijsku paralelu  Babilonske Kule. Ali Enlil s ovim uopšte nije bio impresioniran. Shvatio je da je to bio pokušaj Marduka da pokaže svoju moć i utjecaj, koji je morao biti pod kontrolom. I baš kao što piše u Bibliji, “… Bog je sišao da uništiti kulu i pobrka njihov jezik, jer ako su mogli postići ovo, bili su u mogućnosti da učine bilo šta.” Glinene pločice to govore gotovo doslovno: “Ako ovom dopustimo da se dogodi, druge stvari čovječanstvu neće biti nedostupnim … Ovaj zli plan mora biti zaustavljen … sa njihovim nebeskim brodovima pustoš nad kulama, ognjem i sumporom su zalili. “Ali to nije bilo dovoljno za Enlila, htio je Marduka daleko od sebe i da zbuniti njegove zemaljske sljedbenike, tako da oni nisu mogli razumjeti jedni druge, baš kao što piše u Bibliji. “Da se rasprši u inozemstvo njihovog vođu i njegove sljedbenika … Ubuduće njihovo vijeće da zbuni … Njihov jezik ću zbuniti, da jedni drugim govor ne razumiju. “Ovo su vrlo zbunjujuće riječi kada se gledaju u svjetlu ‘Dobrog Boga’, koji je želio samo najbolje za njegovu kreaciju, a to pogotovo nisu riječi koje očekujete od BOGA. No, kada to vidimo u pravoj antičkoj perspektivi, potpuno ima smisla zašto bi ‘bog’ bio tako ljut zbog izgradnju kule. Ove ploče nas educiraju da je Marduk izvorni tvorac grada Babilona. Baš kao i kod izgradnje piramide, sa čime se još uvijek borimo da shvatimo, čuda Visećih Vrtova Babilona mora da su djelo naprednog bića kao što je Marduk, Anunnaki bog. No, s njegovim izgonom iz Babilona, Marduk je postavio svoj cilj na više uzbudljive mogućnosti, što bi mu donijelo odanost i očitost, Egipat. Ovo je 310 godina otkako je započeto novo zemaljsko računanje. Ovo bi stavilo ovaj događaj 7090 godina prije Krista ili možda čak 3.490 prije Krista ako je prihvaćen kasniji datum zemaljskog-brojanja godina (3600 godina kasnije). Kasniji datum odgovara usponu ranog Kralja Škorpiona i faraona u Egiptu.

Sitchin nam daje vrlo jasnu naznaku da je Egipat bio pod vodstvom Anunnaki bogova nekih 12.300 godina, što je u osnovi započelo ubrzo nakon poplave i izgradnje piramida . Moramo se sjetiti da je Marduk bio bog Egipta prije nego što je napravio predstavu za vlast u Babilonu, ali po povratku je otkrio da je njegov mlađi brat Ningishzidda sve promijenio. “Ningishziddu kao gospodara Egipta tamo je pronašao … Što je Marduk jednom izplanirao i instruktiro, Ningishzidda je poništio.” Jedna od stvari za koje je Ningishzidda bio optužen je slanje Horon ili Horusa “… u pustinjsko mjesto, mjesto koje nema vode. “Ova linija je vrlo važna u povezivanju vladavine boga Horusa u južnom Egiptu, poznat kao Gornji Egipat. To je uglavnom pustinjsko područja i Horus je bio mnogo više obožavan tu nego u Donjem Egiptu. Svađa između braće trajala je 350 godina, dok god su dva dijela Egipta bila podijeljena. Još jednom ovo vremensko razdoblje se savršeno uklapa, jer se procjenjuje da je Kralj Škorpiona ujedinio Gornji i Donji Egipat oko 3100 godina prije Krista, što se vidjelo kao uspon pravog Egipatskog carstva.

Nakon Enkijeve intervencije, talentirani Ningishzidda je bio uvjeren da ode u “zemlju preko okeana … sa grupom sljedbenika tamo on je otišao.” Moramo se prisjetiti da je to bio talentirani arhitekt koji je dizajnirao piramide i znanstvenik koji je formulirao ljudski DNK. Njegov simbol je sličan Enkijovom, koji se sastoji od isprepletenih zmija koje predstavljaju život i stvaranje, i konstantno je spominjan kao ‘Krilata Zmija’. Prije sam spomenuo da se mi ponekad osjećamo nesigurno o tome da li je Enki ili Ningishzidda spominjan kao ‘Krilata Zmija’ jer su njihovi simboli bili jako slični, pa čak i njihove sposobnosti i karakter su bili vrlo blizu. Na temelju ploča, međutim, najvjerojatnije je Ningishzidda, taj koji je imao veliki utjecaj na vrlo rane Američke kulture, učeći ih većinu onoga što su znali, uključujući gradnju  nevjerojatnih građevina u tom dijelu svijeta. No, djelu antičke povijesti ima jedan veoma zanimljiv preokret. Prije toga, Ningishzidda je živio u Africi, i vjerojatno koristio vješte Afričke radnike koji su bili obučeni u rudarstvu i gradnji njegovih projekata tamo. Oni su vjerojatno isti oni ljudi koji su odgovorni za izgradnju piramide pod njegovim nadzorom. Stoga ima smisla da izrazito Afričke osobine Olmeka su mogli biti Ningishziddina radna snaga  kad je prvi put stigao u Ameriku. Oni su bili njegova pratnja Afričkih graditelja i rudara. Nadalje, to bi moglo objasniti zašto stil pisanja Olmeka u Meksiku, podsjeća na stilove pisanja raznih Afričkih plemena.

Antički Rudari

Olmeški Rudar prikazan kako čuči u skučenom prostoru s nekim oblikom opreme na glavi  i alatom u obje ruke. On je zaštićen njegovim uvijek prisutnim zmijskim božanstvom. Jeli zmijski bog Enki doveo ove Olmeške rudare iz Afrike da proširi potragu za zlatom u Americi? Postoje mnogi opisi i rezbarije rudara u sličnim uvjetima koji su zbunjivali povjesničare godinama.

Kraj 16. poglavlja

Moram vas podsjetiti da je Egipat bio naseljen ljudima i bogovima mnogo hiljada godina prije nego što su se pojavili faraoni. Ima dosta dokaza o tome u Narmer Ploči koja je pronađena i datirana oko 4468 godina prije Krista, i opisuje kako je Kralj Škorpiona Narmer ujedinio Egipat. Tu su isto i Egipatske nebeske karate koje ukazuju na nebeske konstelacije nekih 14.000 godina prije Krista. U stvari, to je zabilježeno tako precizno da se te specifične karte mogu pratiti nazad na tačno 23:57, 3. Juli 14.000 godina prije Krista. Povjesničari kažu da nije jasno ko je odgovoran za ujedinjenje Egipta, ali ploče nam govore da je to bio Marduk. Ono što je vrlo uzbudljivo za mene osobno i ja to vidim kao malu pobjedu nad konzervativnim povjesničarima, jeste da je Kralj Škorpiona napokon dokazan kao stvarna povijesna ličnost. Dugo godina on je bio viđen kao još jedan mitološki bog koji je živio samo u mislima drevnih ljudi. Ovakva otkrića nadam se da će uvjeriti ljude da priznaju da su ostali bogovi naše prošlosti također bili prava živa bića. Dugo godina, Menes je bio kreditiran kao prvi faraonski kralj Egipta. Ali sada postoji mnogo dokaza da je kralj Narmer zapravo bio tajanstveni Kralj Škorpiona koji je prethodio Menes više od 1500 godina, ako ne i više. U godinama koje su vodile do Menesa, u vrijeme Narmera, Kralja Škorpiona, postoji puno referenci na boga Nannara, koji je bio Enlilov sin te je vjerojatno bio aktivan u Egiptu prije nego što je Marduk konačno preuzeo kontrolu. Je li moguće da je Narmer bio Nannarov sin? Koji je odgovoran za ujedinjenje Egipta? Ili je on postigao ovo pod vlašću Marduka? Slike Kralja Škorpiona prekrivaju ruševine grada, koji je iskopan u Hierakompolisu i datiraju 3500 godine prije Krista. Nadalje, u Abydosu je iskpono 160 malih kostiju i ploča slonovače, veličine velike poštanske markice, koje sadrže najstarije poznate verzije ranog hijeroglifskog teksta. Gunter Drajer, Njemački arheolog vjeruje da su to imanja Kralja Škorpiona, budući da su nađene u njegovoj grobnici. Može li to biti još jedan primjer kako su Anunnaki bogovi polako upoznavali Zemljane sa umjetnostima pisanja? Jer ovi pronalasci su sada možda i najstariji primjerci pisanog teksta na Zemlji. Čini se da je Marduk preuzeo ovaj dio svijeta oko 3500 godina prije Krista, sto je vjerojatno razlog zašto znamo tako malo o Narmeru Kralju Škorpiona, jer je učinio sav početni rad za Marduka, prije nego što je uvedena faraonska era. Osim toga, moguće je da je Narmer bio Enlilv klan, i to nije bilo ugodno za Marduka. Svi budući faraoni bi trebali biti povezani s Mardukom i njegovim Igigijima ili Neteru (promatračima) na neki način. Sve ove informacije čine Narmera preko 1500 godina starosti u vrijeme njegovog pokopa. Može li to biti moguće? Zašto ne? Noa ili Ziusudra je imao 36.000 godina prema Sumerskom računanju. Ali to je bilo zbog toga što je on bio zemaljski sin Enkija. Nema dakle razloga da se divimo starosti kralja Narmera ako je on bio sin Nannara, čistog Anunnaki boga. No, on je na kraju umro kao i sve ostale mješavine bogova i ljudi.
Kada je Marduk preuzeo kontrolu nad Egiptom, imao je cijelu zemlju za sebe. Sjever i jug su bili ujedinjeni i on je počeo graditi svoju novu dinastiju kao veliki bog Ra, “Svijetli”. Enki je bio poznat kao Ptah – ‘Proizvođač’ i Ningishzidda je bio Tot ili Tehuti – “Božanski Mjeritelj ‘. Od samog početka, Marduk / Ra je htjeo zapečatiti novi autoritet na svom novom zemljištu. Prva stvar koju je učinio je brisanje lica Ningishzidde sa kipa Lavlje Sfinge. “Da izbriše memoriju, Ra lice kamenog lava zamijenio sa onim od svog sina Asara.” Ali Marduk je otišao puno dalje da razlikuje svoju zemlju od ostalih. On je promijenio sistem brojanja u desetine, a ne šezdeset, on je podijelio godinu u deset razdoblja, i “promatranje Mjeseca sa promatranjem Sunca on je zamijenio … Dvije zemlje Sjevera i Jugu u jedan Krunski Grad je ujedinio. “Ova drevna izjava jasno ukazuje na činjenicu da je Marduk nakon svega, taj koji je iza ujedinjenja Egipta, što znači da je Narmer djelovao pod njegovim uputama. Nadam se da će ove informacije staviti ovaj dio Egipatske povijesti na odmor. Vjerojatno ne. Jasno je da je Marduk bio vrlo talentiran, i vrlo frustrirana osoba i htjeo je vratiti nazad sve godine nepravde prema njemu. On je htjeo učiniti sve u njegovoj moći kako bi dokazao svoju tačku, i izdignuti se iznad ostatka bogova. On nije gubio vrijeme prije nego što je uveo novu religiju i pokrenuo faraonske vladavine da obilježi početak njegove nove vrste civilizacije. No, njegova najveća greška je bila što se proglasio kao “bog iznad ostalih”. Faraoni su morali biti polu-bog, polu-zemljan, i izabrani su uglavnom iz skupine Anunaki bogova poznatom kao ‘Neteru’ ili ‘ promatrači ‘čiji je posao bio da se brinu o Zemljanima, ali to je zapravo više bilo kao’ špijuniranje ‘na ljude nego bilo šta drugo. Neteru su veoma lako mogli biti tzv anđeli koji su se tajanstveno pojavljivali ljudima kada su ih najmanje očekivali. To su nakon svega rana biblijska vremena i pojava anđela će postati gotovo svakodnevna stvar. Odjednom misterija sveprisutnih anđela više nije tako misteriozna i postoji uvjerljiv razlog za njihovu prisutnost u strogo kontroliranom ljudskom društvu.
No, novi ‘uzvišeni plemići’ hitno su stvorili društvenu strukturu koja je dopustila kraljevima da se drsko ponašaju prema svojim sljedbenicima. Uostalom oni su bili “polu-bogovi”. To također objašnjava zašto su kraljevi bili toliko opsjednuti njihovih bogovima, jer duboko u sebi oni su težili da budu poput njih; potpuno razvijena besmrtna bića, sa moćima da putuju u raj/nebo. Prema Sumerskim skriptama prvi kralj kojeg je Ra imenovao bio je Mena, povjesničarima poznat kao Menes. U ovom trenutku dolazimo u ključnu fazu naše filozofske rasprave. Jer odjednom, prapovijesni mit, susreće se sa prepoznatljivim povijesnim činjenicama. Zar nije nevjerojatno arogantno od naše umišljene civilizacije u 21. stoljeću da biramo koje dijelove povijesti vjerujemo, a koje dijelove smatramo kao nevjerodostojnim?
Enki je bio jako zadovoljan sa njegovim sinom Mardukom što je imao tako dobar napredak u svojoj regiji, pa mu je dao sve vrste ME, da mu pomogne u tom procesu. Sve osim znanja za oživljavanja mrtvih. “Onda svakojaka znanja, osim za oživljavanje mrtvih, Rau je dao.” Čitamo kako su kontrolirali tok Nila (Hapi) za dobrobit njihove ​​agrikulture i kako “… Obilje u plodnom tlu brzo je stiglo, čovjek i stoka su bili u procvatu.”
Ninharsag je imenovao konstelaciju u Inanninu čast, da dijeli sa svojim bratom Utu, i to će postati poznato kao doba Blizanaca. No, u zemlji dodijeljenoj Inanni, trećoj regiji, nije bilo tako dobro. “Daleko u istočnim zemljama, iza sedam planina, bio je Treći Region … Zamush, zemlja šezdeset dragih kamenja, bilo je nazvano njegovo brdsko područje. “Ovo je očito područje doline Inda, gdje je Inannina osobnost i seksualnost prešla na ljude. Ona je nakon svega bila božica ljubavi i senzualnosti. Čitamo o dva grada koja je ona podigla i koristila za pohranjivanje hrane i ostaklih stvari. Ovo su morali biti gradovi Harappa i Mohenjo-Daro. Oboa su građena istim ciglama, na isti način i istoj dobi. Prema Sumerskim pločicama izgrađeni su 860 godina nakon početka zemaljskog brojanja godina. To bi moglo značiti ili 2940 godina prije Krista ili 6540 prk, ovisno o tome gdje stavimo početak zemaljskog vremena. Ili 7400 ili 3800 godine prije Krista. To bi bilo 1 ili 2 šara nakon posljednje Anuove posjete. Jako znatiželjna poveznica da potvrdi ove događaje je tajanstvena Inda Skripta. Ploče nas obavještavaju da je Inanna uvela novi jezik i novi način pisanja. Inda Skripta zbunjuje znanstvenike dugo godina, i još uvijek nije dešifrirana. Ovo mora da je novi jezik koji je uvela Inanna. Način na koji Indijske kulture koriste drago kamenje u svojim običajima, odjeći i nakitu, također ukazuje na to da je dolina Inda doista ‘Zemlja šezdeset dragih kamenja’ i zemlja Inanne.
ME koje je Inanna zahtijevala bile su izgubljene na putu do nje u bizarnom skupu presretanja njezinih protivnika, nerazumijevanje njihovih novih odgovarajućih jezika, i smrti prijevoznika. Krajnji rezultat je bio da se treće područje doline Inda nije razvilo, kao druge regije. “U trećoj regiji, civilizirano čovječanstvo nije u potpunosti procvjetalo.”
Ovo je donijelo razdoblje rastuće nestabilnosti među Anunnakijima i početak kraja. Mardukova / Ra rastuća potraga za snagom u Egiptu i otpor ostalih počeo je uzrokovati okršaji među njihovim ljudskim sljedbenicima. Mnogi od manjih bogova bili su obožavani u hramovima i svetim oblastima, i Inana je osnovala prvu javnu kuću. “Kuća za noćne užitke je uspostavljena.” Inannina žalost za Dumuzijem činilo se da se ponovno pojavljivala u trenucima mogućeg ludila. Počela je zamišljati da polu-bog polu-zemljan po imenu Banda je njen voljeni Dumuzi. Moguće je da su suptilne razine nestabilnosti uzrokovale Inannu da pokrene ‘katastrofu’ u vremenu koje dolazi. Ali Banda je oženio Inannu, čistog potomka Enlila i par je imao sina po imenu Gilgameš koji je bio dvije trećine bog. Gilgameš je prepoznat kao povijesni kralj, ponovno prelazeći granicu između stvarnosti i fikcije. Kako je vrijeme prolazilo, shvatio je da je imao snažan božanski DNK, i počeo je žuditi za istim privilegijama koje su bile rezervirane samo za Anunnakije. Kao i većina ljudi danas, osobito ga je zadirkivala ideja o besmrtnosti. Najpoznatija od svih Sumerskih legendi je “Ep o Gilgamešu” u kojem on odlazi u zemlju Tilmun, svemirsku luku gdje su držani svemirski brodovi i drugi tajni Anunnaki artikli, u potrazi za besmrtnosti. Njegova majka Ninsun konstantno je molila njenog praujaka Utu da odvede Gilgameša u Tilmun. “Beskrajno Ninsun je Utua molila … Neka Gilgameš do mjesta slijetanja ode.” Putovanje je opisano vrlo detaljno u nizu ploča te je postalo jedan od najviše proučavanih starih tijela pisane riječi. Argument se dalje nastavlja, je li to izmišljeno ili povijesno, jer ima povjesničara koji odbijaju prihvatiti ovu epsku priču kao dio povijesti, a prihvaćaju mnogo drugih drevnih spisa. Sram ih bilo.
Epska priča nam govori da bi došao do njegove destinacije Gilgameš je morao proći kroz niz mjera opreza koje ne pripadaju antičkoj logici, ali njegov stric Utu je pristao da mu pomogne uz pomoć proročanstva. U tom vremenu proročanstva se spominju kao ‘pričajuće’ kamenje . Svećenik bi često konzultirao proročanstvo za savjet od svog boga. Proročanstvo razgovara nazad sa svećenikom i savjetuje ga šta da radi. Dakle, kad smo pročitali da je Utu obećao pomoći Gilgamešu da dođe do unutarnjeg svetišta svemirske luke, to bi moglo biti kao neka vrsta strateški smještenih ‘senzorskih uređaja “ili poput modernih računala s nadzornim kamerama, omogućujući kontroleru da skenira perimetar . Budući da je Utu bio viši Anunnaki, možda je imao pristup tim kamerama i kodovima, da odvede Gilgameša do sljedeće tačke. No, oružje koje je štitilo luku je bilo moćno. U Ceadr šumi je prvi put naišao na “vatru bljuvajućeg monstruma”, zatim “tajni ulaz u tunel Anunnakija su pronašli … Bikom Raja sa smrtonosnim brektanjem su bili izazvani … i tjerani.” Razloge zašto se tekst odnosi na ‘oni’ je zato što je Gilgameš bio u pratnji prijatelja. No, na kraju uspio je ući unutra gdje ga je dočekao Ziusudra, legenda poplave, koji mu je rekao o izuzetnoj biljki koja ima mogućnost da napravi čovjeka mladim. “Jedinstvena od svih drugih biljaka na Zemlji je bila.” Ali pohlepni Gilgameš istrgnuo je biljku iz njenih korijena i krenuo bježati nazad kući. Na putu je zaspao, i biljku je ukrala zmija koja je bila privučena njenim mirisom. Gilgameš se vratio kući praznih ruku, gdje je na kraju umro kao smrtnik.
Fascinantna stvar u ovoj priči je dio o zmiji, koja nosi veliku sličnost s događajima u biblijskom Edenskom vrtu. No, u Sumerskim izvedbama Adama u Edinu, Enki je opisan kao ‘zla zmija’ koja je došla da informira i educira novi Zemaljski par. Je li moguće da je Enki ‘Zmija’ koji je još jednom intervenirao, ovaj put vraćajući ono što je punim pravom bilo njegovo, tajna vječnog života? To svakako ima vrlo slične osobine u pojednostavljenom opisu uplitanja zmije. Činjenica je da Gilgameš nije bio samo bilo koji čovjek, on je bio kralj velikog grada zvanog Uruk ili biblijski Erek. Tako Marduk koristiti ovaj događaj kao opravdanje da daruje besmrtnost svojim kraljevima i od njih zahtijeva još veće obožavanje. “Ako su polubogovi besmrtnost prikazani, neka to kraljevima u mojoj regiji bude dodijeljeno.” On je zapravo počeo obećavati faraonima prolaz do neba/raja baš kao što je prikazano Gilgamešu. On diktira ono što je poznato kao Knjiga Mrtvih, dajući kraljevima korak-po-korak vodič kako doći do “Nebeskih/Rajskih Brodova” i života poslije smrti na nekom drugom planetu. Zauzvrat Ra će zahtijevati potpunu poslušnost. Zatim je odlučio da svi kraljevi moraju biti pola čovjek pola bog. “Neka kraljevi moje regije potoci Neteru budu, na Nibiru u životu poslije smrti da putuju.”
“Zagrobni život” koji je Ra nudio svojim faraonima, jednostavno je bio privilegija da putuju na Nibiru, i tamo vječno žive kao Anunnaki. Ove iskaze stoga ne treba ni u kojem slučaju miješati s ‘rajom’ ili duhovnim zagrobnim životom s BOGOM s velikim G, univerzalnim Duhom ili Bićem u kojeg su mnogi ljudi počeli da vjeruju u zadnjih nekoliko stoljeća. Ovaj zagrobni život boga Ra, bila je fiktivna stvarnost u njegovom referentnom okviru i planeta sa koje je došao, ali on nije imao sposobnost da zapravo oživi ljude iz mrtvih i ponuditi im vječni život. Ta povlastica bila je rezervirana za samo nekoliko vrhovnih Anunnakija. ME koje je Marduk / Ra dobio od svog oca Enkija, dale su mu da vlada mnogim ovlastima , ali nisu mu dale znanje da oživi iz mrtvih. Unatoč svojoj nemogućnosti isporuke kraljeva u zagrobni život, Ra je diktirao svoju ‘Knjigu Mrtvih’ njegovim pisarima te opisao svaki korak na putu “Kako doći do Duat, mjesta nebeskih brodova … Sa Stepenicama prema Raju, na neuništivi planet putovati … kako da izgrade grobnice koje su okrenute prema istoku. “Kao dio njegovog plana brzog širenja, Marduk je uputio svoje sljedbenike da napadnu ostale zemlje u Abzu i oduzmu njihovo zlato, koji su bili uglavnom sljedbenici njegove vlastite braće. Naredio je svojim kraljevima da zauzmu sve susjedne zemlje oko Egipta. “Biti gospodar četiri regije je bio njegov plan.”
Marduk je postao toliko opsjednut i arogantan da je grubo proglasio svom ocu Enkiju, “Zemlja je moja za vladati.”
Nannar i njegova supruga Ningal su bili zaduženi za Mezopotamiju ili stara biblijska zemljišta koja su dodijeljena Enlilu. To je bio poznat kao prvi regij te je postao vrlo uspješan pod njihovim gospodstvom. Držali su 12 festivala svake godine, jedan za svakog od velikih Anunnakija. “Hramovi i svetišta su izgrađeni, narod se mogao direktno moliti njihovim bogovima.” Ovo prva regija je cvjetala pod brzo širećom civilizacijom. Ljudi su učili sve, ostajući vjerni i poslušni njihovih bogovima. Inanna je voljela lutati zemljom da promatra kako su sve regije napredovale. Njoj su se svidjeli “Ljudi koji su u gornjoj ravnici dviju rijeka živjeli.” Njoj se svidio zvuk njihovog dijalekta koji mora da je bio drugačija od njezinog. To su bili Igigi koji su se spustili na Zemlju s neba sa Lahmu (Marsa). Znali su sve o lijepoj Inanni ali su je zvali Ištar. To je vjerojatno razlog zašto su se Igigi ili Arijevci preselili istočno, slijedeći Inannu u regiju doline Inda i tu postavili temelje za indo-Europske kulture i jezike.
Nazad u Sumeru, kraljevstva su rotirana između gradova, ali Marduk to nije dopuštao u svom Egiptu. “U Sumeru … kraljevstvo između gradova je rotirano … U drugoj regiji, Ra raznolikost nije dopuštao, sam da vlada on je želio.” Marduk je vrlo blisko povezana sa svim Igigijima koji su došli na Zemlju nakon što se situacija na Marsu pogoršala, jer je on tu bio njihov zapovjednik dugo vremena. To su uglavnom potoci Igigija koji su postali budući Egipatski kraljevi. Ra je otišao dalje, on je sebe proglasio “najstariji sa neba, prvorođenca koji je na Zemlji … najvažniji iz najranijih vremena.” On je očekivao od svih svećenika da ga znaju kao takvog i hvale ga sa himnama. Zanimljivo je da on nije ništa izmislio u tim izvještajima, on je bio sve to. No, onda je otišao predaleko, i njegov pohlepni ili megalomanski lik je preuzeo. On je počeo vjerovati u svoju propagandu o besmrtnosti i sugerirao da je moćniji od svih drugih bogova. Taj specifični aspekt našeg ljudskog DNK je jasno ilustriran u hiljadama vojnih čelnika, predsjednika i diktatora u povijesti – još jedan surovi podsjetnik na to odakle smo mi ljudi dobili naš genetski materijal. Marduk se proglasio na sljedeći način. “Gospodar vječnosti, onaj ko je napravio vječnost, nad svim bogovima predsjeda … Onaj koji je bez dvojnika … Ra iznad svih drugih bogova.”Je li Marduk očekivao od viših Anunnakija da jednostavno prihvate njegove pokušaje da preuzme njihovu vlast tako otvoreno? Ali, to je postalo još gore, on se zapravo odnosio skupini bogova u kojoj je bio uključen i Enlil po imenu i proglasio da je bio veći od njih. Među njima su bili Enlil, Ninurta, Adad, Nannar, Utu, Nergal, Gibil i Ningishzidda.
Nije čudno da su Anunnaki bili vrlo zabrinuti, ali i bijesni njegovim ponašanjem. Marduk je postao potpuno nepredvidljiv. Ovo je bio novi preokret u njihovom boravku na Zemlji. Čak i njegov otac Enki ga je suočio, shvaćajući da je njegov voljeni sin sada otišao predaleko i da više nije mogao braniti njegove postupke pred Enlilom. I po prvi put čujemo Enkija kako govori vrlo stroge riječi svom prvorođencu. “Šta te je to nadjačalo? Nečuvena su tvoja neslaganja. “Ali Marduk je bio tako naložen traganjem za snagom da nije mogao biti spušten na ‘Zemlju’, oprostite igru riječi. On je sugerirao da je dolazio njegov nebeski znak, što će mu dati moć da vlada.”Bik Raja”, koji je Enlilov znaka biće zamijenjen dobom ovna. On je rekao da “nebesa moju supremaciju poručuju … Doba Ovna dolazi, nepogrešivi su predznaci.” (Ovan 2220 Pr. Kr – 60 Pr. Kr.) Nevjerojatno je vidjeti kako je bila čvrsta njegova vjera u nebeske znakove. No, ono što je slijedilo biće najčudesniji preokret u svim ljudskim događajima, što je uzrokovalo druge Anunnakije da posumnjaju da je možda bila Mardukova sudbina da postane vrhovni vladar svijeta.
I tako je započelo razdoblje izgradnje promatračkih spomenika kojim se predviđao dolazak različitih doba, vodeći sve do 2308 godina prije Krista. To će se savršeno uklopiti s mnogim strukturama diljem svijeta koje imaju takvu namjenu. Svako je gledao u nebo da vidi je li Mardukovo predviđanje bilo tačno, da u stvari nisu oni pogriješili u svojim prognozama. Ovo bi objasnilo arheolozima zašto postoji toliko antičkih obzervatorija razasutih kroz drevne kulture. Prije nego što su shvatili kako su se okolnosti promijenile, bogovi su bili ovisni na potporu čovječanstva. Rat bogova je stigao u kojem će čovječanstvo igrati ključnu ulogu. “Nakon što su se Anunnaki bogovima proglasili, na potporu čovječanstva oni su ovisili.” Morali su pronaći snažnog vođu među ljudima koji je mogao voditi svoju ljudsku vojsku protiv Marduka. Inanna je pronašla takvog čovjeka po imenu Abrakad koji je imao profil jakog vođe. Enlil ga je proglasio kraljem s “krunom i žezlom”, i oni su ga zvali Sharru-kin ili Pravedni Namjesnik. Svijetu je bio poznat kao Sargon I, prvi snažni kralj Akkada. Ploče nam govore kako je u starim zemljama proglašen novi ujedinjeni grad koji je nosio krunu i bio poznat po imenu Agade (Akkad) i tu je počelo veliko Akadsko carstvo pod vodstvom Sargona I. Njegov zadatak je bio jednostavan, da osigura poslušnost svih ljudi Mezopotamije. Povjesničari su dobro svjesni mnogih zapanjujućih osvajanja Sargona i u pločama čitamo šta se dogodilo. “Sve zemlje od donjeg mora do gornjeg mora njegovom prijestolju poslušnost su dali.” Bio je jako dobar razlog zašto je bio tako uspješan i naizgled nepobjediv u borbi, jer je Inanna snabdjela njegovu vojsku s naprednim oružjem Anunnakija. Sličan skup okolnosti koji će pomoći Abrahamu u budućnosti. “Enlil Sharru-kina ojačao, Inanna sa svojim oružjem briljantnosti njegove ratnike pratila.”
Marduk je promatrao Inanino ratoborno zauzimanje iz svojih zemalja u Egiptu, i kada je došao pravi trenutak, on je skočio na bezazleni grad Babilon gdje se učvrstio protiv volje Inanne. To je nakon svega bio njegov grad. “Babili, prolaz bogovima … nasipe i zidove na mjestu tornja su podigli … Kuću za najvećeg boga Marduka su izgradili.” Ovo je način kako lukavo je Marduk osnovao vojsku sljedbenika u sredini prve regije, srca Edina, srca Enlilovih zemalja. No, Inanna je reagirala brzo i odlučno. Napala je Mardukovu vojsku sa svom snagom koju je posjedovala, uništavajući ih gdje su nekada bili ugrađeni u Babilonu, u procesu uništavajući većinu grada. “Sa svojim oružjem na Mardukove sljedbenike smrt je nanijela … Ljudska krv, kao nikad prije na Zemlji, kao rijeka je tekla.” Moramo se podsjetiti da su bogovi koristili ljude, njihovu rob vrstu kao jednokratne vojnike da se bore i umiru. Sada možemo gledati priče u ranim biblijskim spisima s većim razumijevanjem kada čitamo da je Bog uputio Mojsija ili Abrahama da napadne određenu skupinu ljudi, jer su bili pokvareni i zli i koji su pravili zavjeru protiv boga. Ljudi su se jednostavno borili za Enlila protiv sljedbenika Marduka. Kako drugačije ti predlažeš da se to objasni? Naše povijesne knjige su napisali pobjednici, a u ovoj fazi Enlil je bio pobjednik u biblijskim zemljama, a Marduk je vladao u Egiptu.
Marduk je poražen u Babilonu i uvjeren da napusti Edin. Složili su se da “Mirno pričekaju prave znakove neba” da ukažu jeli Mardukova dob vladavine, Ovan, došao. Marduk se u ovoj fazi nije vratio u Egipat i njegovi ljudi su počeli da ga zovu ‘Amun – Neviđeni’. Naram-Sin je bio unuk velikog Sargona I, i imenovan je za novog kralja Akkada i Sumera. To su doista čudna vremena na Zemlji, kao da su svi čekali da se nešto dogodi. Najpoželjniji događaj među starijim Anunnakija bio je da se vrate na Nibiru, ali to vrijeme još nije došlo, jer prikupljanjem zlata u Americi bilo je na vrhuncu. Njihov plan je bio da iscrpe svo vidljivo zlato, i tek onda napuste. No, vrijeme je bilo protiv njih. Na Istoku, Inanna je izrađivala planove za njezinu vladavinu planetom. Marduk i Inanna su učestvovali u nekoj vrsti predratnog plesa, oboje čineci jasno da su htjeli vladati cijelim svijetom. Čudna situacija je nastala kada je Inanna shvatila da bi mogla napraviti njen potez. “U prvom području, Enlil i Ninurta su bili odsutni, u zemlju preko okeana su otišli … U drugoj regiji Ra je bio daleko, kao Marduk u druge zemlje on je putovao.” I tako Inanna je napravila njezin potez da preuzme kontrolu nad svim zemljama. “Da preuzme svu kontrolu Inanna je zamislila, Naram-Sinu da zaplijeni sve zemlje ona je naredila.” I tako on je učinio kako mu je bilo naređeno, povjesničari će znati ove bitke iz antičkih tekstova. Naram-Sin se micao kroz sve zemlje Sumera, Akkad i u Egipat, uzimajući kontrolu svugdje. Ali on je napravio jednu kobnu grešku kada je svoju vojsku marširao kroz zabranjenu zemlju Enlila, u Tilmunu, gdje je svemirska luka bila rezervirana samo za Anunnakije. Enlil je bio bijesan i odmah je uništio Naram-Sina i njegovu vojsku, čak je naredio uništenje Akkada. “Zapovjedništvom Enlila, Agade je uništen.” Ploče nam govore da se to dogodilo u 1500. godini po zemaljskom računanju. To bi stavilo događaje oko 2300 godina prije Krista. To su bila rana biblijska vremena nedugo prije pojave Abrahama i bog je već upućivao svoje ljudske vođe da napadaju i uništavaju druge skupine ljudi.
U ovom trenutku to postaje jasno kako su zbunjeni Zemljani morali biti. Novonastala vrsta na novom planetu, koja nije sasvim u kontroli nad vlastitom sudbinom, kontrolirani od više različitih bogova koji su im zapovijedali da ratuju sa svojim komšijama, čovjek je imao vrlo malo izbora nego da slijedi upute svojih brutalnih bogova koji nisu pokazali poštovanje prema ljudskom životu. Ljudi su bili obične šah figure koje su Anunaki bogovi koristili u velikoj igri za osvajanje svijeta. Sukobi između bogova gotovo uvijek su uključivali ljude, koji nikada nisu znali razloge za vođenje rata protiv svojih komšija. No, kao što vidimo u Starom Zavjetu, ova vrsta ponašanja je uobičajena. To je bio neobjašnjiv čin agresije od strane jedne skupine Zemljana protiv druge, koje je pokrenuo njihov bog, što je ostavilo primjer ponašanja za sve buduće ljudske sukobe. Čovječanstvo, koje je upravo izlazilo iz tame u dob civilizacije, doživljavalo je ovu vrstu aktivnosti kao ‘normalnu stvar’ da napadnu i osvoje zemljišta svojih komšija. Bog zapovijeda svom ​​narodu da napadnu i unište, i njegov izgovor ljudskim vojskama je bio da su bili pokvareni i zli, da su bili grješni protiv Boga. Ali taj Bog će se razlikovati od zemlje do zemlje, zahtijevajući potpunu poslušnost od ljudi, ili će i sami biti kažnjeni. To je dovelo do obožavanja mnogo različitih bogova od ljudi iz ranih biblijskih zemalja. Obožavali određenog boga koji ih je vodio u bitku ili sklono sa zla puta. Ovo obožavanje će dovesti do osvete od strane nekih drugih Anunnaki bogova višeg ranga, zahtijevajući da ljudi obožavaju samo njih. I tako će sukobi između biblijskih skupina ljudi trajati gotovo 3000 godina, potaknuti borbom za vlast Anunnakija. To je sve jako lijepo zapisano u Bibliji, ali dokaz je sada neodoljiv da upisi u toj knjizi nemaju nikakve veze s spasom i vječnim duhovnim zagrobnim životom s Bogom s velikim G, nego, to je sve pedantno izvršena propaganda i kontrola uma od strane brojnih osvetoljubiv bogova, koji su bili ništa više nego napredni ljudi s višim stupnjem inteligencije, zloupotrebljavajući ljude za svoju vlastitu dobrobit. I tako vidimo kako se to ljudsko ponašanje nastavlja i danas. Neke zajednice misle da su se uzdigle iz ove vrste primitivnog ponašanja, samo dirnite njihovu vjeru i vidjet ćete njihovu reakciju.
Ovo je možda i najvažniji period u cijeloj ljudskoj povijesti, jer je ovaj nastavak konfuzije čovječanstva o različitim bogovima, postavio put za nastanak mnogih različitih religija vidljivih u današnjem svijetu. Tu ne može biti drugi uvjerljivi razlog ovog nevjerojatnog fenomena. Kako drukčije objasniti to da se na jednom planetu razvilo toliko različitih vjera u tako kratkom vremenskom razdoblju? Odgovori su jasni u mnogim Sumerskim pločicama i na stranicama Biblije. Sve što morate učiniti je da bez straha pročitate svete knjige i priđe te im kao povijesnim rekordima koji su napisani s vrlo specifičnim razlogom. Da manipuliraju ljude u slijepi i strahoviti fanatizam. Dakle, iz čisto ljudske perspektive, prvi ratovi među ljudima su se borili na vjerskoj osnovi od strane ljudi koji su bili pod kontrolom različitih bogova. I sigurno je reći da od tih ranih dana nekih 3500 godine prije Krista, svi ratovi među čovječanstvom su vođeni zbog vjerskih vjerovanja, u kombinaciji s našim genetski naslijeđenom potrebom za osvajanje, koja je nametnuta na našu vrstu rano u našem razvoju. Ovdje vidimo nevjerojatan učinak naslijeđenog Anunnaki DNK kako se uzdiše na površini i manifestira u našem nasilnom ponašanju. Nevjerojatna želja čovječanstva da pronađe mir je pokazala da smo genetski zapravo stvoreni da budemo mirniji. Većina ljudi koji teže za mirom je fascinantna pojava. U kombinaciji s nevjerojatnom sposobnošću dobročinstva, postaje diskutabilno je li naše nasilno ponašanje karakteristika koju smo usvojili od naših kreatora, ili je to genetski kod koji nas pokreće da se ponašamo na ovakav način. U drugim riječima, jesmo li bili njegovani u tu nasilnost ili je naše nasilno ponašanje potaknuto nasilnim genom? I tako se vraćamo na ‘Prirodu protiv Njege’ argument.
Glinene pločice potvrđuju da je svijet bio u stanju kaosa i zbunjenosti. “Nakon što je Marduk postao Amun, kraljevstvo u drugoj regiji se raspalo, nered i zbrka su vladali … Nakon što je Agada uništen, u prvoj regiji je vladao nereda i zbrka … kraljevstvo je u neredu, grad bogova, grad čovjeka je postao … u daleke zemlje kraljevstvo se mijenjalo. “situacija je bila tako loša da je Enlil morao konzultirati Anua na dalekom Nibiru o tome kako se nositi sa situacijom. Oni su u Uru imenovali novog kralja da bude mirotvorac i “donese kraj nasilju i svađi … u svim zemljama prosperitet je bio u izobilju.” Ime ovog kralj je bilo Ur-Nammu, “Pravedni Pastir ‘. Enlil je imao vrlo živopisan san o dolasku doba Ovna i Mardukovog preuzimanja kontrole u svijetu. To ga je toliko pogodilo, da je on poslao sve svoje visoke svećenike da promatraju nebo za znakove novog doba. U međuvremenu Marduk je nastavio da se kreće od zemlje do zemlje i govorio ljudima o svojoj nadmoći, I tako dobio masovnu potporu prepadnutih i poslušnih Zemljana. Njegov sin Nabu je također pomogao zarobiti dosta ljudi u poslušnost, sa strahom. Ratovi su ponovo izbili, “Između stanovnika zapada i stanovnika istoka sukobi su izbili.” To zvuči kao scena iz 20. stoljeća, naizgled nije se puno promijenilo u 4000 godina. Ur-Nammu, “Pravednici Pastir” poginuo je u nesreći sa kočijom, i na njegovo mjesto je stigao Shulgi.
“Pun želje za borbu Shulgi je bio.” Čini se da u ovoj fazi ljudima nije bilo potrebno mnogo ohrabrenje od njihovih bogova da idu u rat, oni su počeli oponašati svoje bogove. Ovaj Shulgi je bio pravi tiranin prema tekstovima, s moćima na bojnom polju i moćima uvjeravanja, jer je uspio zavesti lijepu božicu Inannu. To pokazuje da već prije 4300 godina, žene su bile privučene muškarcima u moći. Koliko god da je ova izjava blesava, postoji puno povijesnog i društvenog ponašanja da to podrži. Ovo ponašanje žena može se braniti isticanjem genetskog koda, koji programira žene da odaberu najjačeg muškaraca, koji će osigurati opstanak njihovog potomstva. I tako Shulgi je koristio svoju moć da osvoji zemlje i žene. “U Nibrukiju veliki svećenici su ga poštovali, u Unug-kiju radosti Inannine stidnice on je tražio … ratnike iz planina u svoju vojsku je uvrstio … Zapadna zemljišta je pregazio … svetost Kontrolnog Centra je zanemario.” Još jednom, arogantni ljudski kralj je napravio grešku “okaljao je Enlilov zabranjeni prostor. “Još jednom gospodari tvoje regije sve granice su prešli … Od svih nevolja, Marduk je izvor …”, tako je Enlil rekao Enkiju u ljutnji.
I ovo je još jednom gdje vidimo dramatični brak mita i povijesti. Enlilu je bilo potrebno pronaći vjernog, poslušnog, snažnog ljudskog vođu, da se suprotstavi kaosu i rastućoj ljudskoj vojski Marduka. Nije morao tražiti dugo prije nego što je pronašao najzagonetniju figuru u cijeloj Bibliji. Oca svih budućih biblijskih kraljeva, Abrahama. Otac židovske, Kršćanske i Muslimanske vjeroispovijesti. Sumerani su ga zvali Ibruum, Muslimani ga zovu Ibrahim. Bio je moćan čovjek sa svim potrebnim atributima da zapovijeda Enlilovom vojskom. Došlo je vrijeme za Enlila da počne koristiti iste taktike drugih Anunaki bogova i koristiti ljude kao svoje vojnike. Njegov glavni cilj za Abrahama, je bio da brani svemirsku luku. “Kneževski potomak, hrabar i sa svećeničkim tajnama upoznat, Ibruum je bio … Da zaštiti sveta mjesta, uzlet i spust kola da omogući, Enlil Ibruumu da zapovjeda dopustio.” No, čim je Abraham otišao iz grada Harran da izvrši svoje nove dužnosti za boga Enlila, Marduk je stigao da potiče ljude i izazove nered. Ova vrsta poticanja i nereda će zamrsiti Abrahama i njegovog nećaka Lota u špijuniranje za njihovog boga Enlila, izvještavajući ga o aktivnostima Marduka i njegovih sljedbenika. Zamislite kakva je konfuzija konzumirala siromašne neuke ljude iz tih dana. Jedan bog zahtjeva poslušnost, drugi bog prijeti kaznom za neposlušnost. Nije ni čudo što je Biblija tako zbunjujuća knjiga popunjena stalnim sukobima i ratovima među ljudskim plemenima, jer u stvarnosti ljudi su pripadali različitim bogovima, i oni su bili zapovijedani i kontrolirani tim različitim bogovima.
Sada postaje jasno da su glavni protagonisti svetih ratova u Bibliji bili sljedbenici Enlila i Marduka. Obojica su bili strogi i surovi u rasporedbi kazne i nagrade za svoje ljudske sljedbenike. To su bila stresna vremena za Annunaki bogove, koji su bili u završnoj fazi njihove ekspedicije na Zemlji, i odjednom su se morali nositi s neočekivanim situacijama. Nova rob vrsta koju su stvorili kako bi im pomogla sa kopanjem dragocjenog zlata sada je postala njihov ratni alat. Do sada, Marduk je dosegao tačku s koje nije bilo povratka. On je pozvao sve Anunnakija u svoj voljeni Babilon, da ga imenuju za novog vladara planete Zemlje. “U mojoj hram kući neka se svi Anunnaki bogovi okupe, moj zavijet da prihvate.” Drugi bogovi su očito odgovorili s užasom na Mardukove izjave i Enlil je pozvao hitan sastanak svih starješina. Postoji konsenzus da je Marduk konačno otišao predaleko, svi su bili jako nezadovoljni situacijom. Nitko nije znao šta učiniti, ili kako odgovoriti na tadašnje okolnosti. “Optužbe su popunile vijeće.”
Enki je bio jedini koji je osjećao da je to morala biti sudbina koja ih je dovela do ove situacije, i možda se i ne bi trebali protiviti nego prihvatiti Mardukov uspon u preuzmanju kontrole. “Ono što dolazi, nitko ne može spriječiti, Mardukovu kontrolu trebali bi prihvatiti.” U ovoj fazi Marduk se smjestio u Babilonu i preuzeo kontrolu nad cijelim poznatim svijetom biblijskih vremena. To uključuje Egipat, Izrael, Kanaan, Asiriju, Akkad i Sumer. Bilo je samo nekoliko Anunaki uporišta koji nisu bili lojalni brutalnom bogu Ra ili Marduku, danas poznat većini u svijetu kao biblijski “bog ljubavi”. Zar to nije ispunjeno dubokom mračnom ironijom? Bilo je mnogo rasprava o tome šta bi se trebalo poduzeti protiv Marduka. Anunnaki su konačno odlučio da postoji samo jedan način da se Marduk zaustavi: da unište sve njegove gradove sa svim njegovim ljudskim sljedbenicima.
U ovo vrijeme, Abraham je bio pouzdan i odan general gospodaru Enlilu, koji ga je opremio s najboljim raspoloživim kočijama i najboljim konjima. Abraham se borio u mnogim bitkama za njega, uglavnom odbranjujući svemirsku luku u Sinaju koja je bila izvan granica ljudi. Gospodar Enlil ga je nagrađivao bogatstvom svih vrsta, što je uključivalo “… zemljište kolko je oko moglo vidjeti …”, zlato, goveda i ovce i niz stvari koje su ga na kraju napravile najbogatijim čovjekom svog vremena. Abraham je imao momčad od nekih 380 dobro obučenih i dobro naoružanih vojnika. Njegov bog ga je snadbio sa oružjem , koje je bilo tako moćno da je ova mala skupina ratnika mogla pobijediti vojsku od deset hiljada ljudi u samo nekoliko sati.
Ovo je napravilo Abrahama ne samo najbogatijeg čovjeka u zemlji, ali i najcjenjenijim i bojaznim. Postoji nekoliko referenci u Bibliji gdje kraljevi i svećenici dolaze njemu za milosrđe. Oni se odnose na njegovu blisku vezu s Bogom, te da on ne bi trebao zaboraviti njihova dobra djela prema Abrahamu kad bog želi istresti svoju osvetu na njih. Svatko je bio smrtno prepadnut boga osvete, za kojeg sada znamo da nije mogao biti nitko drugi nego Enlil, vrhovni Anunaki zapovjednik na Zemlji, čija je komanda bila pod prijetnjom od njegovog mladog nećaka Marduka. U nekoliko navrata u Bibliji čitamo da su anđeli došli Abrahamu, raspitujući se o ponašanju ljudi u pojedinim gradovima. Oni su očito koristili Abrahama i njegovog nećaka za špijuniranje na aktivnosti Mardukovih sljedbenika. Dva grada koja Biblija spominje u velikom detalju su Sodoma i Gomora.
Već smo istraživali događaje koji su doveli do uništenja tih gradova, ali sada smo dobili jasnu sliku zašto se to sve dogodilo. Ta dva grada su bila pod Mardukovom kontrolom. Od tamo, on bi marširao njegov veliki broj ljudskih sljedbenika i preuzeo kontrolu nad svim objektima na Zemlji, uključujući i Enlilovu svemirsku luke.
I tako, nakon duge rasprave Anunnakija u Enlilovom vijeću, donesena je sudbonosna odluka “stoga koristiti oružje terora” na svim Mardukovim ljudima. To se ne razlikuje od SAD-ovih napada na Irak, u očekivanju nekog oblika smrtonosnog napada od njihovih zamišljenih neprijatelja. Zar nije ironično da je prije 4200 godina, isti dio svijeta bio uključen u strašnoj bitci, koja po spisama zvuči kao nuklearni napad koji je izbrisao i ubio većinu ljudi na Bliskom istoku i Mezopotamiji, inače poznato kao Irak? Tako će Anunnaki bogovi koristiti ovo ‘Oružje terora’ na Marduku. Ako gledamo na geografsko područje, sve ove informacije imaju puno smisla. Marduk je bio zadužen za Egipat, Sinajski poluotok s svemirskom lukom je bio praktički samo malo na istoku od njega i Sodoma i Gomora bili samo sjeverno od Sinaja, savršeno postavljeni za pokretanje napada na Enlilovu svemirsku luke. Dakle, nebi trebali biti iznenađeni kada su anđeli došli posjetiti Abrahama nedugo prije što je uništenje počelo, kako bi dobili bilo kakve konačne podatke o građanima tih gradova i njihovoj ‘zavjeri protiv boga’. Ljudi su opisana u Bibliji kao “pokvareni i zli”, a Abraham pokazuje neke svoje humane karakteristike kada se zalaže za živote nekoliko pravednih u ta dva grada. Mi znamo ostatak priče, anđeli idu u grad, razgovaraju sa Lotom, uhvaćeni su od strane građana koji sumnjaju da su tu da ih ubiju, i gradovi su uništeni nevjerojatnom eksplozijom koja je pretvorila Lotovu ženu u “stup soli “, što znači da je ona zapravo bila pretvorena u prah.
Događaji su opisani još dramatičnije u glinenim pločicama, ali očito se bave istom situacijom. Samo Enki je se protivio predloženoj akciji terora, rekavši da “Što je suđeno, odlukom da se poništi neće uspjeti …”, još jednom prikazujući Annunakijevu čvrstu vjeru u višu univerzalnu energiju koja uključuje sudbinu. Ninurta, sin Enlila i Nergal, sin Enkija, su izabrani da “zlu stvar izvrše.” I tako su izloženi identiteti anđela koji su posjetili Abrahama, . Isti anđeli koji su nuklearnim oružjem uništili Sodom. I opet mitologija susreće biblijsku povijest, ali ovaj put imamo stvarnu vezu s pravim imenima i mjestima. Drevne Sumerske ploče koje datiraju Bibliju nam pričaju strašnu priču o uništenju i ista takva razrijeđena verzija je sada u Bibliji. Ako vjerujete u jednu, trebali bi vjerovati i drugima. Osim što nam Sumerske ploče daju puno više detalja koje su ljudi koji su sastavljali bibliju nekih 2500 godina kasnije izostavili.
Smrtonosno oružje je izneseno iz tajnog mjesta i Enlil je objasnio mladim Anunnakijima “kako oružje iz dubokog sna probuditi.” Ključni dio ploče koji potvrđuje moju tvrdnju da je Abraham bio špijun je kada Enlil kaže svoja dva borce da “budu sigurni da je Ibruum opomenjen.” Mnogi znanstvenici iz prošlosti podrazumijevaju da oružje koje se koristilo u uništenju Sodome i Gomore je moralo biti neka vrsta nuklearnog oružja. Ovi prijedlozi nisu samo podržani opisima posljedica u Bibliji, ali i glinene pločice nam u detalje govore šta se zapravo dogodilo. One čak otkrivaju imena koja je Nergal dao oružju prije nego što ih je oslobodio, i ta imena sigurno ne ostavljaju mjesta sumnji o tome što su bila. “Jedan bez suparnika; Goreći plamen; Užas koji Mrvi, Topi Planine; Vjetar koji rub svijeta traži, onaj koji iznad i ispod nikog ne pošteđuje …” i glavni od svih njih, “isparivač svih živih bića “. Ukupno je bilo sedam oružja sa kojim će se izvesti masakr. Kad je počelo uništavanje ploče nam govore da je bilo “hiljadu sedamsto trideset šest broj zemaljskih godina onda …”, što je 2064 godina prije Krista, kada se dogodilo uništenje Sodome i Gomore, kraj Abrahamovih dana .
Ninurta i Nergal su počeli bombardiranje. Ploče opisuju u detalje kako ” utrobu planine u trenu je istopilo … stijene u šikljajuće rane su napravile … Zemlja se tresla i raspadala, nebesa nakon briljantnosti su bila zamračena … Od svih šuma, samo stabljike su ostale.” Za one koji su vidjeli slike nuklearnih posljedica, ove riječi predstavljaju savršen opis. Oni se također slažu s biblijskim opisima. Od tamo su letjeli do “zelenih dolina gdje je Nabu narod konvertiro.” Nabu, Mardukov sin je također bio meta. Tamo su uništili još pet gradova, i kao što piše u Bibliji, “ognjem i sumporom su ih posuli, sve što je tu živjelo u prah je pretvoreno.”
Ono što slijedi je opisano kao tipična ‘nuklearna oluja’ s pomračenjem neba, ekstremnim vjetrovima koji pušu stotine kilometara na sat, distribuiranjem smrtonosnih nuklearnih oblaka prašine. “Tamu s neba zli vjetar je nosio … Sunce na horizontu s tamom je uništio.” Moramo imati na umu da su ove riječi napisane prije nego što je napisana i jedna riječ Biblije. Teško je zamisliti da su opisi u Bibliji došli iz bilo kojeg drugog izvora nego iz istih događaja koji su nadahnuli pisanje Sumerskih glinenih pločica. I nevjerojatni nuklearni opis se nastavlja. “Noću zastrašujuća briljantnost obilazila je rubove … Gdje god je dosegla, smrt svemu živom nemilosrdno je donijela.” Anunnaki su bili zapanjeni razmjerima razaranja i oni nisu očekivali da će biti tako razorno. Nuklearni vjetar je nosio smrtonosnu prašinu svugdje pa čak i u njihovom smjeru. Nije bilo mjesta za skrivanje, prašina ili “Zli Vjetar” je mogao ući svaki kutak, dok se brzo micao prema Sumeru, gdje su se Anunnaki bazirali. “Ni jedna vrata ga nisu mogla zatvoriti, ni jedna brava ga nije mogla vratiti nazad.” Ninurta i Nergal su poslali hitnu poruku Enlilu i Enkiju. “Bjegstvo! Bjegstvo! Svima njima su povikali. “To su dramatične riječi koje su slijeđene još grafičnijim opisima događaja koje je Zli Vjetar imao na ljude koji su bili na njegovom putu. “Na ulicama su njihovi leševi nagomilani … Kašalj njihova pluća popunio, usta pljuvačkom i pjenom popunio … Usta su im bila natopljena krvlju … Od zapada na istok preko ravnica i planina je putovao.” Te riječi odjednom na svjetlo donose još više zastrašujuću istinu tog biblijskog događaja. Anunnaki nisu samo koristili nuklearno oružje, ali i biološko.
Strašni događaji iz nedavne prošlosti kada je Irak bio optužen za skrivanje oružja za masovno uništenje, vrtili su se uglavnom oko biološkog oružja. Tragično je da je 20. stoljeće svjedok niz napada u kojima je korišteno biološko oružje, a opisi u glinenim pločicama su precizan opis onoga što se dogodilo u posljednje vrijeme kada su ljudi postali žrtve takvim napadima. Pali su gdje su stajali, njihova koža je bila spaljena ili prekrivena grotesknim ranama; njihova usta puna krvi. Nema sumnje da su ti antički događaji grozni opisi biološkog ratovanja. Kako je moguće da su 4000-godina-stare glinene pločice mogle prikazati takve događaje ako oni nisu bili pravi? Nemoguće je i sasvim nevjerojatno da je drevni pisar mogao zamisliti takve događaje. Ova razina tehnologije prethodila je Mračno i Srednje doba 3000 godine, gdje su mač i konj bili glavno oružje. Možete biti svoj vlastiti sudac i odlučiti šta je pravi smisao tih biblijskih i sumerskih opisa. “Iza njega sve je bilo mrtvo, ljudi i stoka svi su podjednako nestali … Vode su bile otrovane … sva vegetacija je usahla. “Ali onda se desilo nevjerojatno čudo koje je Enlil vidio u snu neko vrijeme prije događaja. Sve zemlje su pokrivene i uništene “Zlim Vjetrom” pokrivene od zapada do istoka. Sve osim Babilona, “gdje je Marduk nadmoć proglasio, Zli vjetar je poštedio.” Enlil i ostali Anunakiji su to shvatili kao čudo. Konačno, izjavljivali su da je “Marduku supremacija suđena.” U njihovim očima nije bilo drugog mogućeg objašnjenje i polako su napravili planove da se raziđu, ostavljajući Marduka da vlada. Anunnaki nam još jednom pokazauju svoju duhovnu stranu kada se raspravljaju o sudbini i kako je oblikovala njihov ​​boravak na Zemlji. No, može se osjetiti između redaka da su bili umorni, fokusirajući se na završetak svoje misije iskopa zlata, i povratka na Nibiru. Iako su Enlil i Enki bili energetični i vitalni zapovjednici na njihovom dolasaku na Zemlju, kratki godišnji ciklusi su ih ostarili, kao što je opisano u prethodnim dijelovima priče. Osjeća se kao da više nisu imali energije za nastavak prepiranje. Oni su učinili ono što je bilo potrebno, na teret rob vrste. No, sada je došlo vrijeme da se vrate kući.
Godine koje su slijedile bile su napete i teške za preživjele ljude. Stare biblijske skripte su ispunjene iskušenjima i nevoljama ljudskih plemena, pod brutalnom diktaturom novog boga Marduka. On je vješto i lukavo kontrolirao ljudsku rasu, naređujući im da se mole samo jednom bogu, njemu. On se spominje kao ‘bog osvete’ u Bibliji, i to je upravo ono što je postao. Kao da su ga mnoge godine koje su mu bile potrebne da dobije obećanu kontrolu nad planetom napravile gorkim. On nije pokazao neke od dobronamjernih osobina koje je njegov otac Enki pokazao prema ljudskoj vrsti tijekom godina. Mnogi ljudi koji su veličali polubogove u posljednjim godinama su polako nestajali pod pritiskom Marduka i svijet se polako pretvarao u monoteističko društvo. Marduk je postao jedini bog kojem su se ljudi smjeli klanjati. On je zahtijevao žrtve zlata, hrane, životinja, pa čak i ljudi. Rane Američke kulture Asteka i njihovih predaka imale su brutalne svečanosti tijekom kojih su vađena još kucajuća ljudska srca. Bilo je čak 20.000 zarobljenika ubijenih u jednom masivnom žrtvenom prinosu njihovom bogu. Nema razloga vjerovati da bi oni nešto takvo učinili sami. Tu je bio redovni kontakt između drevnih kultura i njihovih bogova. Njihove akcije su bile direktni odgovor na strogu zapovijed njihovog boga. Bilo je mnogo drugih zastrašujućih običaja koje su drevne kulture obavljale. Ovi barbarskih običaja čini se da su se pojavili tek kada je Marduk preuzeo kontrolu nad planetom nekih 2064 godine prije Krista, trajajući kroz Kršćansku eru u Mračno Doba koje uključuje brutalnu snagu raspirivanja katolika tijekom križarskih ratova između 11. i 13. stoljeća.
Sada kada je priča rečena, moramo sjesti, uzeti nekoliko dubokih dahova da apsorbiramo sve ove podatke te sebi postaviti ključno pitanje. Što se dovraga događa? Jesmo li bili lagani cjele naše živote? Može li ljudska rasa biti tako naivna i ignorantna da bude iskorištavana tako dugo? Odgovor na to je definitivno DA. Ne morate ići nazad u vrijeme da svjedočite spremnost velikog broja ljudi da slijede brutalnog diktatora potpuno nesvjesni vlastitog neznanja. Hitler, Staljin, Mao i Buš, samo su očiti primjeri kako će ljudi slijediti vođu koga vjeruju da će ih zaštititi i učiniti ih jačim od neprijatelja. Ali sada, očito pitanje koje trebamo postaviti je, gdje su Anunnaki sada? Gdje su Enlil, Enki i Marduk danas? Jesu li tu, ili su svi otišli? Da li oni igraju ikakvu ulogu u zbrkanom stanju uma modernih ljudi? To je pitanje koje zahtjeva proširenu studiju i bio bi sjajan materijal za posebnu knjigu. Ali ja ću se usuditi i reći sljedeće: Da ste morali napustiti rajski otok na kojem ste živjeli dugo godina zbog neke vrste ekološke katastrofe, zar se nebi željeli vratiti da vidite kako se oporavio i razvio u vašoj odsutnosti? Postoji vrlo velika vjerovatnost da mnoga neobjašnjiva viđenja NLO-a mogu imati veze s našim antičkim kreatorima, koji dolaze da provjere napredak njihovih potomaka. No, došli smo do vrlo nejednakog stepena razvoja ili možda čak i evolucije na ovoj planeti. Neke kulture su zarobljene u običajima starim hiljadama godina, žive duboko u srcima kišnih šuma i ne pokazuju nikakve znakove napretka, a drugi slijetaju letjelice na Mars i kloniraju novi život. Zemlja danas je mnogo drugačije mjesto nego što je bila prije 1000 godina. Dakle, ako pretpostavimo da su Anunnaki napustili Zemlju prije 1000 godina, nebi im bilo mudro da dođu na ovaj planet u našem trenutnom stanju kulturne i vjerske konfuzije. Mi bi ih na njihovom dolasku vjerojatno pokušali raznijeti sa neba. Pokušavaju li nam pomoći ili nas voditi? Tko zna. Postoji, međutim, važna lekcija koju bi trebali naučiti. Arogantan način na koji se odnosimo prema dragocjenom znanju iz naše daleke prošlosti, samo je produžio naše dugogodišnje neznanje. Inteligentni kolko mislimo da jesmo, mi još uvijek ne znamo ko smo, odakle smo došli i zašto smo ovdje na ovom usamljenom planetu Zemlji. Ako dopustimo našim umovima da budu otvoreni, samo možemo rasti kao vrsta, dopuštajući nam da se brže razvijemo , fizički i duhovno. Jer tek tada ćemo se moći pridružiti univerzalnoj zajednici bića, postati jedni s Velikim Univerzalnim Duhom, tvorcom svemira i svih stvari u njemu. Vjerujem da smo na vrhuncu postizanja ovog divovskog koraka u razvoju, ali do nas je da ga pratimo do njegovog završetka. I na našem putu evolucije i prosvjetljenja, mi se u svako doba moramo podsjetiti, da, sve dok smo u ovom primitivnom stanju duha, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine.

ILUZIJA STVARNOSTI

UPOZORENJE:

Poglavlje koje cete sada pročitati bavi se vrlo važnom misterijom koja je od ključnog značaja za život. Trebali bi ga pročitati vrlo pažljivo i temeljito jer se odnosi na temu koja bi mogla da napravi fundamentalne promjene na vaš pogled na vanjski svijet. Predmet ovog poglavlja nije samo tačke gledišta, drugačiji pristup, ili tradicionalna filozofska misao: to je realnost koja je danas naučno dokazana.

 

(ovo poglavlje nije iz knjige Bozija Robovska Vrsta)

UVOD:

Sve informacije koje imamo o svijetu u kojem živimo su nam prenesene putem naših pet čula. Svijet koji znamo sastoji se od onoga što naše oči vide, naše ruke osjećaju, nos miriše, naš jezik okusi i što uho čuje. Mi nikada ne pomislimo da bi “vanjski” svijet mogao biti nešto osim onoga što nama naša čula prezentiraju, jer smo bili ovisni samo na tih pet čula od dana našeg rođenja.

Moderna istraživanja u mnogim različitim područjima nauke ukazuje na vrlo različita razumijevanja i stvaraju ozbiljne sumnje u naša čula i svijeta koji opažamo s njima.

Početna tačka ovog pristupa je pojam “vanjskog svijeta” oblikovanog u našem mozgu samo putem električnih signala. Crvenilo jabuke, tvrdoća drva, vaša majka, otac, vaša porodica, i sve što posedujete, vaša kuća, vaš posao, i linije ove knjige, se sastoje samo od električnih signala u vašem mozgu.

Frederick Vester objašnjava tačku koju je nauka postigla na ovoj temi:
Izjave nekih naučnika koji izjavljuju da je “čovjek samo slika, sve doživljeno je privremeno i varljivo, i da je svemir samo sjenka”, čini se da je danas naučno dokazano . (147)

Kako bi razjasnili ovu temu, uzmimo u obzir naše čulo vida, koje nam pruža najdetaljnije informacije o vanjskom svijetu.

Kako mi vidimo?

Sam čin vida ostvaren je na vrlo progresivan način. Svjetlosni klasteri (fotoni) koji putuju od objekta prema oku prolaze kroz sočivo ispred oka gdje su slomljeni i padaju obrnuto na retinu u pozadini oka. Ovdje se svetlost pretvara u električne signale koji su preneseni neuronima u malo mjesto pod nazivom centar vida u zadnjem dijelu mozga. Ovaj električni signal je doživljen kao slika u ovom centru u mozgu nakon niza procesa. Sam čin vida zapravo se odvija u ovom malom mestu na zadnjem dijelu mozga koji je mračan i potpuno izoliran od svjetlosti.

Sada, razmotrimo ovaj naizgled običn proces. Kada kažemo da “vidimo”, mi u stvari vidimo efekte impulsa dostignutih u našim očima i izazvanih u našem mozgu nakon što su pretvoreni u električne signale. To jeste, kada kažemo da “vidimo”, mi zapravo posmatramo električne signale u našem umu.

“vanjski svijet” koji nam je predstavljen putem naše percepcije je samo skup električnih signala koji dolaze do našeg mozga. Kroz naše živote, ti signali su obrađani u našem mozgu i živimo u zabludi da su to originalne verzije materije koje postoje u “vanjskom svijetu”. Mi smo zavedeni, jer nikada ne možemo doći do same tvari putem naših čula.

Sve slike koje vidimo u našim životima su formirane u našem centru vizije, što čini svega nekoliko kubnih centimetara zapremine mozga. Ova knjiga koju čitate i bezgranični krajolik koji vidite kada gledate u horizont se uklapa u ovaj mali prostor mozga. Druga stvar koju morate imati na umu je ono što smo zapazili prije, mozak je izoliran od svjetlosti; njegova unutrašnjost je apsolutno tamna. Mozak nema kontakta sa svjetlom.

Možemo objasniti ovu zanimljivu situaciju sa primjerom. Pretpostavimo da ispred nas ima goreća svijeća. Možemo sjediti preko puta ove svijeće i gledati je. Međutim, u ovom periodu vremena, naš mozak nikada nema direktan kontakt sa originalnim svjetlom svijeće. Dok vidimo svjetlo svijeće, unutrašnjost našeg mozga je potpuno tamna. Mi gledamo šaren i svijetal svijet unutar našeg tamnog mozga. Ista situacija se odnosi na sva naša ostala čula. Zvuk, dodir, okus i miris su svaki doživljeni u mozgu kao električni signali.

Stoga, obradom podataka u centru vida i drugim senzornim centrima, naš mozak, kroz naše živote suočava se ne sa “originalnom” materijom koja postoji izvan nas, nego kopijom formiranom unutar našeg mozga. U ovom trenutku smo zavedeni i pretpostavljamo da su ove kopije slučajevi stvarnog svijeta i stvari izvan nas.

“Vanjski svijet” je unutar mozga

Kao rezultat fizičkih činjenica opisanih do sada, možemo zaključiti sljedeće. Sve što doživljavamo kao “tvar”, “svijet” ili “svemir” nije ništa drugo nego električni signali u našem mozgu.

Kada neko jede voće u stvari se ne suočava sa stvarnim voćem nego percepcijom voća u mozgu. Predmet koji se smatra da je “voće” od strane osobe, zapravo se sastoji od električnih utisaka u mozgu koji se odnose na oblik, okus, miris i teksturu voća. Ako je vidni živac koji putuje u mozak iznenada presječen, imidž voća bi odjednom nestao. Ili kidanjem živca koji putuje sa senzora nosa do mozga bi u potpunosti ukinulo čulo mirisa. Jednostavno rečeno, plod nije ništa drugo nego mozgovo tumačenje električnih signala.

Snopovi svjetlosti koji dolaze od objekta padaju naopako na mrežnjaču. Ovdje, slika se pretvara u električne signale i prenesena je do centra vida u zadnjem djelu mozga. Budući da je mozak izoliran od svjetlosti, nemoguće je za svijetlost da dođe do centra vida. To znači da vidimo ogroman svijet svjetlosti i dubine u malom mjestu koje je izolirano od svjetlosti.

Još jedna stvar koju morate uzeti u obzir je smisao udaljenosti. Udaljenost između vas i ove knjige je samo osjećaj praznine formirane u mozgu. Objekti koji se čine udaljeni također postoje samo u mozgu. Na primjer, neko ko gleda zvijezde na nebu pretpostavlja da su miliona svjetlosnih godina daleko od njega. Ipak, ono što ta osoba “vidi” su ustvari zvijezde u njemu, u njegovom centru vida. Dok čitate ove retke, vi ste, u istinu, ne u sobi u kojoj pretpostavljate da jeste, naprotiv, soba je u vama. Kada vidite svoje tijelo čini vam se da ste unutar tjela. Međutim, morate zapamtiti da je vaše tijelo, također, slika koja je nastala u vašem mozgu.

Osim toga, to je opet naš mozak koji interpretira i pripisuje značenje signalima koje pretpostavljamo da su “vanjski svijet”. Na primjer, razmotrimo sluh. To je u stvari naš mozak koji transformiše zvučne valove u “vanjskom svijetu” u simfoniju. Na isti način, kada vidimo boje, ono što doseže naše oči su samo električni signali različitih talasnih dužina. To je opet naš mozak koji pretvara ove signale u različite boje. U “vanjskom svijetu” nema boje. Niti je jabuka crvena, niti je nebo plavo, niti drveće zeleno. Oni jesu to što jesu samo zato što ih mi doživljavamo da budu tako. “Vanjski svijet” u potpunosti ovisi o posmatraču.

Čak i najmanji defekat mrežnjače oka uzrokuje daltonizam. Neki ljudi doživljavaju plavo kao zeleno, neki crveno kao plavo, a neki sve boje kao različite tonova sive. U ovom trenutku, nije bitno da li je objekt vani u boji ili ne. U zaključku, razlog zašto vidimo objekte u boji nije zato što su ofarbani ili zato što imaju nezavisno materijalno postojanje izvan nas samih. Istina je da sve osobine koje pripisujemo objektima su u nama, a ne u “vanjskom svijetu”.

Je li postojanje “Vanjskog svijeta” nezamjenjivo?

Do sada smo više puta razgovarali o “vanjskom svijetu” i svijetu percepcija formiranih u našem mozgu. Međutim s obzirom da nikada ne možemo zaista doći do “vanjskog svijeta”, kako možemo biti sigurni da takav svijet zaista postoji?

Zapravo ne možemo. Budući da je svaki objekt samo skup percepcija i te percepcije postoje samo u umu, onda je preciznije reći da jedini svet koji stvarno postoji jeste svijet percepcije. Jedini svijet za koji znamo je svijet koji postoji u našem umu: onaj koji je tu dizajniran, zabilježen, i živopisan, u kratkom, svijet koji je stvoren u našem umu. To je jedini svijet za koji možemo biti sigurni.

Mi nikada ne može dokazati da percepcije koje posmatramo u našem mozgu imaju materijalne korelate. Te percepcije mogu i da dolaze iz “veštačkog” izvora.

Moguće je ovo posmatrati. Lažna stimulacija u našem mozgu može proizvesti potpuno imaginarni “materijalni svijet”. Na primjer, zamislimo da postoji vrlo razvijen instrument za snimanje, koji može snimiti sve vrste električnih signala. Prvo, snimimo na ovaj instrument sve podatke koji se odnose na okolinu (uključujući sliku tijela) i pretvorimo ih u električne signale. Drugo, zamislimo da vaš mozak može da preživi izvan vašeg tijela. Na kraju, povezimo taj instrument za snimanje sa mozgom elektrodama koje će funkcionirati kao živaci za slanje prethodno snimljenih podataka ka mozgu. U ovom stanju, osjećat ćete se kao da živite u ovoj vještački stvorenom svijetu. Na primjer, možete vjerovati da se vozite brzo na autoputu. Nikada ne postaje moguće da shvatite da se sastojite samo od ​​mozga. To je zato što ono što je potrebno da se formira svijetu unutar vašeg mozga nije postojanje realnog svijeta već dostupnost stimulacije. Sasvim je moguće da ove stimulacije mogu dolaziti iz umjetnog izvora, kao što je opisani rekorder.

S tim u vezi, istaknuti filozof znanosti Bertrand Russell je napisao;

Osjećaj dodira kada pritisnemo stol sa našim prstima, jeste električni poremećaj na elektronima i protonima naših prstiju, proizveden, prema modernoj fizici, od blizine elektrona i protona u stolu. Ako se isti poremećaj u vrhovima prstiju pojavi na neki drugi način, treba imati iste senzacije, uprkos postojanju stola.

Zaista je vrlo lako da se prevarimo u smatranje percepcija bez ikakvih materijalnih korelata kao Stvarne. To je upravo ono što se događa kada sanjamo.

Stimulacije dolaze od objekta se pretvaraju u električne signale i uzrokuju efekt u mozgu. Kad “vidimo”, mi u stvari vidimo efekte ovih električnih signala u našem umu.

Svijet Naših Snova

Za vas, stvarnost je sve što možete dodirnuti rukom i vidjeti okom. U snovima također možete “dodirnuti rukom i vidjeti sa vašim okom”, ali u stvarnosti, nemate ni ruku ni oka, niti postoji nešto što možete dodirnuti ili vidjeti. Tu nema materijalne stvarnosti koja čini ove stvari, osim vašeg mozga. Vi ste jednostavno prevareni.

Šta je to što razdvaja stvarni život i snove? Na kraju, oba oblika života su stvorena u mozgu. Ako smo u mogućnosti da lako živimo u nestvarnom svijetu tijekom naših snova, ista stvar može jednako biti istinita za svijet u kojem trenutno živimo. Kada se probudimo iz sna, nema logičnog razlog da ne mislimo da smo ušli u duži san koji zovemo “stvarni život”. Razlog zašto smatramo naše snove da su fensi i svijetu kao Realnost nije ništa drugo nego proizvod naših navika i predrasuda.

To ukazuje na to da možemo se probudimo iz života na Zemlji koji mislimo da živimo sada, baš kao što se budimo iz sna.

Tko opaža?

Kao što smo povezali do sada, nema sumnje o tome da svijet koji mislimo da naseljavamo i zovemo “vanjski svijet” je stvoren unutar našeg mozga. Međutim, tu se javlja pitanje od primarne važnosti. Ako su svi fizički događaji koje znamo u suštini percepcije, šta je onda naš mozak? Budući da je naš mozak dio fizičkog svijeta kao naše ruke, noge, ili bilo koji drugi predmet, on bi također trebao biti percepcija kao i svi ostali predmeti.

Primjer o snovima će prosvijetleti predmet dalje. Zamislimo da vidimo san u našem mozgu, u skladu sa onim što je do sada rečeno. U snu, mi ćemo imati imaginarno tijelo, imaginarnu ruku, imaginarno oko, i imaginarni mozak. Ako smo tokom sna upitani “gdje ti vidiš?”, Mi bismo odgovorili “vidim u mozgu”. Ipak, u stvari tu ne postoji mozak o kojem bi mogli da razgovaramo, ali imaginarna glava i imaginarni mozak. Vidovnjak slika nije imaginarni mozak u snu, nego “biće” koje je daleko “superiornije” nad tim.

Mozak je hrpa ćelija sastavljena od proteina i masnih molekula. Sastoji se od živčanih stanica zvanih neuroni. U ovom komadu mesa nema sile da promatra slike, da predstavlja svijest, ili stvori biće koje nazivamo “ja”.

Znamo da ne postoji fizička razlika između okruženja sna i okruženja koje zovemo stvarnim životom. Dakle, kada smo upitani u okruženju koje zovemo pravi život iznad navedeno pitanje “gdje vidiš?”, bilo jednako besmisleno odgovoriti “u mom mozgu”, kao u gornjem primjeru. U oba uvjeta, entitet koji vidi i doživljava nije mozak, što je nakon svega samo komad mesa.

Kad se analizira mozak vidi se da u njemu ne postoji ništa osim masti i proteina, koje postoje i u drugim živim organizmima. To znači da u komadu mesa koji zovemo naš “mozak”, ne postoji ništa što može promatrati slike, predstavljati svijest, ili stvoriti biće koje nazivamo “ja”.

Ovo je tačka koja stavlja materijaliste u škripac.

Knjiga u ruci, soba u kojoj se nalazite, ukratko, sve slike ispred vas su viđene u vašem mozgu. Jesu li to atomi koji vidite ove slike? Slijepi, gluhi, bez svijesti atomi? Zašto su neki atomi stekli ove kvalitete, dok neki nisu? Da li se naša djela razmišljanja, shvatanja, pamćenja, oduševljenja, nezadovoljstva, i sve ostalo sastoji samo od elektrokemijskih reakcija između ovih atoma?

Kada razmišljamo o ovim pitanjima, vidimo da nema smisla u potrazi za voljom u atomima. Jasno je da je biće koje vidi, čuje i osjeća supra-materijalno biće. Ovo biće je “živo”, i nije ni materija ni slika materije. Ovo biće surađuje sa percepcijom ispred sebe pomoću slike našeg tijela.

To biće je “duša”.

Ukupan iznos percepcija koje zovemo “materijalni svijet” je san koji posmatra duša. Baš kao što materijalni svijet koji možemo vidjeti u našim snovima nema stvarnosti, svemir koji naseljavamo i tijelo koje posjedujemo također nemaju materijalnu stvarnost.

Sve slike koje smo vidjeli u našim životima su formirane u našem centru vida u zadnjem djelu našeg mozga, što čini svega nekoliko kubnih centimetara zapremine mozga. Obadvoje, knjiga koju čitate i bezgranični krajolik koji vidite kada gledate u horizont, uklapa se u ovaj mali prostor. Stoga, vidimo objekte koji nisu u njihove stvarne veličine vani, nego veličine doživljene u našem mozgu.

Snovi mogu biti realani kao stvarni život. Osoba može čak doživjeti emocije i uzbuditi se u snu na pravi način da se nemože razlikovati od stvarnog života.

Sve ove činjenice dovode nas licem u lice s vrlo značajnim pitanjem. Ako se stvar koju prihvatatamo kao materijalni svijet sastoji samo od percepcije koju vidi naša duša, šta je onda izvor ovih percepcija?

Opisali smo ovu temu do određene tačke. Možete istražiti izvan ovoga koristeći moć vaših osobnih razmišljanja. Za ovo, morate se koncentrirati, posvetiti pažnju i razmisliti o načinu na koji vidite objekte oko sebe i način na koji osjećate njihov dodir. Ako mislite oprezno, možete osjetiti mudro biće koje vidi, čuje, dodiruje, misli i čita ovu knjigu.

Osoba koja shvata ovo se smatra da je odselila iz domene materijalnog svijeta koji obmanjuje veći dio čovječanstva i da je ušla u domenu istinskog postojanja.